Pojuće srce

Ivan Aleksejevič Iljin jedan je od najvećih umova Rusije XX-og veka. Osuđen na smrt, pa prognan iz otadžbine, koju je voleo, slavio i branio kao niko pre. Njegova hrišćanska filosofska misao utemeljena na Ocima crkve zaista je pravi svetionik svim mislećim slovenskim intelektualcima. Ovo je prvo izdanje Pojućeg srca u celini na srpskom jeziku i jedan veliki poziv da se bezizlaz u koji je zapala zapadna civilizacija nadiđe ljubavlju.

...Ili kako naš divni Ivan Aleksandrovič Iljin kaže: čovek je jedno veliko pojuće srce, jedna velika poema života. Njegove autentične kategorije nisu supstancija, kvantitet, kvalitet, modalitet, ne iscrpljuje se pojam čoveka u stavovima koje misao ljudska razvija prema objektivitetu, nego se autentično pojavljuje u svetu onako kako voli, kako mrzi, kako strepi, kako drhti, kako se raduje, kako tuguje, kako peva, kako ćuti, kako živi i kako umire, kako se nada i kako veruje.
protođakon Radoš Mladenović o Ivanu Iljinu