rasprodato | MulejAutor: Erlend Lu Prevodilac: Nataša Ristivojević-Rajković Naslov originala: Muleum / Erlend Loe Na prvi pogled, kao da je ovo novi i drugačiji Erlend Lu. Njegovi glavni likovi su u prethodnim romanima bili muškarci, dok je u ovom to osamnaestogodišnja Julija. Usamljenost i poremećeni društveni kontakti nisu posledica dobrovoljnog izgnanstva, na šta nas je Lu navikao, već tragičnog događaja. Julija ostaje sama jer joj čitava porodica gine u avionskoj nesreći.Napuštanje doma i odlazak još je jedan od zajedničkih motiva, ali je odlazak u prirodu iz Doplera i Volvo Kamiona zamenjen životom po aerodromima širom sveta i neprestanim putovanjima. Po preporuci pishijatra, Julija piše dnevnik i on je pun njenih gnevnih, mračnih i samoubilačkih misli. Takav tragičan siže ostavlja manje prostora za Luov neodoljivi humor, ali daje priliku da se sve njegove prepoznatljive ideje izvedu do krajnjih granica. Na kraju, ova tamna knjiga, u većem delu lišena nežnih emocija, ipak završava začetkom novog života, nadom i ljubavlju, kao univerzalnim i ubedljivim odgovorom. A da je ovo knjiga jednog od najoriginalnijih savremenih, još uvek mladih svetskih pisaca, jasno je već kod samog naslova: ..Po mami je reč muzej jedna od prvih reči koje sam izgovorila, samo što sam ja iz nekog razloga govorila mulej. Pre nego što sam počela čisto da govorim, posetila sam Mulej Prado, Britanski mulej, Mulej moderne umetnosti, Stedelijk mulej, Van Gogov mulej i Mulej Vasa, i Pikasov mulej i Mulej Luvr i mnoge druge muleje. Ostatak porodice je usvojio tu reč. Nikada nismo govorili muzej; samo u prisustvu onih koji nisu članovi porodice... Ostali naslovi koji sadrže ključne reči: Norveška književnost Ostali naslovi iz oblasti: Romani ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |

detalji
prikaz
biografijaDetalji
Izdavač: GEOPOETIKA
Godina izdanja: 2008
ISBN: 978-86-7666-147-3
Redni broj izdanja: 1
Format: 20 cm
Broj strana: 172
Povez: Broširani povez
Prikazi
01.09.08 Popboks
Mladost ludost
MULEJ – Erlend Lu
Raskošno talentovani Norvežanin Erlend Lu je u Srbiji za pet godina došao do statusa voljenog pisca čiji se opus naprosto mora pratiti.
U četvrtom srpskom prevodu Lu čini primetan zaokret u tonu i tematici, uspevajući da i ovog puta ispriča zanimljivu priču, ali Mulej (Geopoetika, 2008) poštovaocima donosi i poneko razočaranje.
Lu (okušao se i kao autor muzičkih spotova, filmski scenarista, prevodilac...) je kod nas debitovao najboljim romanom Naivan. Super (2003), u kome je zapanjujućom lakoćom i retkom veštinom uspeo da izbalansira humor i setu, popkulturni štimung i pipavi problem depresije, stvorivši moćnu priču o introspekciji kao jedinom mogućem putovanju. Glavni junak ovog romana je uz jetki cinizam žonglirao svojim neželjenim teretom – sveprožimajućom potištenošću.
U Dopleru (2005) se hrabro poigrao remiksujući priču o samoizgonu iz sveta koji nam nije više mio i privlačan, nit preuzetu iz tkanja čuvenog Valdena Henrija Dejvida Toroa. Priča o japiju koji se sa sinčićem odmetne u obližnju šumu i započne novi život na rubu potrošačkog društva nosila je sve prepoznatljive vrline opažene i hvaljene u prethodniku.
Osnovne konture osobenog autorskog sveta već tada su bile jasno opcrtane, te ne čudi što se Lu vratio neodoljivom savremenom pustinjaku već godinu dana kasnije u delu Volvo kamioni (Geopetika, 2006). Osnovnu priču osvežio je uvođenjem još jednog živopisnog lika (hirovite starice, ovisne o internetu, skijanju i marihuani), ali su mnogi primetili da romanu manjka svežine i da je pred nama tek uspešno podgrejano jelo od prethodne večeri.
U Muleju se ponovo bavi opsesivnom temom, i za glavnu junakinju bira osobu koja žudi za begom, osamom i spokojem. Pratimo tek punoletnu gimnazijalku kojoj čitava porodica gine u avionskoj nesreći iznad afričkog kontinenta. Nakon upoznavanja sa centralnim likom, pisac veoma brzo i bez uvijanja predstavlja i središnju temu Muleja – skandinavsku opsesiju samoubistvom.
Julija nakon porodične tragedije baulja kroz život samo sa jednim ciljem – naći što efektniji i dramatičniji način da ga okonča i pridruži se neprežaljenim pokojnicima. Taj mrak potencijalnog samoubice kao nosećeg stuba priče potpuno je nova teritorija za Lua, koji se kanda i sam uplašio tame u koju je dobrovoljno ušao.
Zato je Juliji obezbedio ekonomsku relaksiranost (retku i po skandinavskim standardima) koja joj omogućava da, vrebajući pravi trenutak za smrt, prekraćuje vreme putujući iz metropole u metropolu, često ni ne napuštajući aerodrome. Pri tome Lu ne predočava dovoljno jasnih razloga zašto je devojka na korak do samoubistva preobraćena u globtroterku koja uspeva da zatrudni, nauči da upravlja avionom, postane strastveni rekreativac...
Ta naprasna proaktivnost ne dovodi do željenog kontrasta, već dolazi u grubu koliziju sa polaznom premisom nekog ko zbilja želi da odustane od daljeg života, što za posledice ima niz kalkulantskih rešenja i brojna ponavljanja.
Mada uspeva da zauzda priču, te da u nekoliko navrata i nasmeje i ozari čitaoca, Erland Lu ipak ne oduševljava, niti mu polazi za rukom da bitnije progovori o temi koju je sam izabrao i postavio kao najvažniju. Na sreću, i kada luta i brlja, Lu zadržava uočljivo visok nivo autorske izrade, a tu je i ogroman kredit stečen sa dva prethodna naslova, kredit koji se neće tek tako potrošiti. Do narednog leta.
Zoran Janković
U četvrtom srpskom prevodu Lu čini primetan zaokret u tonu i tematici, uspevajući da i ovog puta ispriča zanimljivu priču, ali Mulej (Geopoetika, 2008) poštovaocima donosi i poneko razočaranje.
Lu (okušao se i kao autor muzičkih spotova, filmski scenarista, prevodilac...) je kod nas debitovao najboljim romanom Naivan. Super (2003), u kome je zapanjujućom lakoćom i retkom veštinom uspeo da izbalansira humor i setu, popkulturni štimung i pipavi problem depresije, stvorivši moćnu priču o introspekciji kao jedinom mogućem putovanju. Glavni junak ovog romana je uz jetki cinizam žonglirao svojim neželjenim teretom – sveprožimajućom potištenošću.
U Dopleru (2005) se hrabro poigrao remiksujući priču o samoizgonu iz sveta koji nam nije više mio i privlačan, nit preuzetu iz tkanja čuvenog Valdena Henrija Dejvida Toroa. Priča o japiju koji se sa sinčićem odmetne u obližnju šumu i započne novi život na rubu potrošačkog društva nosila je sve prepoznatljive vrline opažene i hvaljene u prethodniku.
Osnovne konture osobenog autorskog sveta već tada su bile jasno opcrtane, te ne čudi što se Lu vratio neodoljivom savremenom pustinjaku već godinu dana kasnije u delu Volvo kamioni (Geopetika, 2006). Osnovnu priču osvežio je uvođenjem još jednog živopisnog lika (hirovite starice, ovisne o internetu, skijanju i marihuani), ali su mnogi primetili da romanu manjka svežine i da je pred nama tek uspešno podgrejano jelo od prethodne večeri.
U Muleju se ponovo bavi opsesivnom temom, i za glavnu junakinju bira osobu koja žudi za begom, osamom i spokojem. Pratimo tek punoletnu gimnazijalku kojoj čitava porodica gine u avionskoj nesreći iznad afričkog kontinenta. Nakon upoznavanja sa centralnim likom, pisac veoma brzo i bez uvijanja predstavlja i središnju temu Muleja – skandinavsku opsesiju samoubistvom.
Julija nakon porodične tragedije baulja kroz život samo sa jednim ciljem – naći što efektniji i dramatičniji način da ga okonča i pridruži se neprežaljenim pokojnicima. Taj mrak potencijalnog samoubice kao nosećeg stuba priče potpuno je nova teritorija za Lua, koji se kanda i sam uplašio tame u koju je dobrovoljno ušao.
Zato je Juliji obezbedio ekonomsku relaksiranost (retku i po skandinavskim standardima) koja joj omogućava da, vrebajući pravi trenutak za smrt, prekraćuje vreme putujući iz metropole u metropolu, često ni ne napuštajući aerodrome. Pri tome Lu ne predočava dovoljno jasnih razloga zašto je devojka na korak do samoubistva preobraćena u globtroterku koja uspeva da zatrudni, nauči da upravlja avionom, postane strastveni rekreativac...
Ta naprasna proaktivnost ne dovodi do željenog kontrasta, već dolazi u grubu koliziju sa polaznom premisom nekog ko zbilja želi da odustane od daljeg života, što za posledice ima niz kalkulantskih rešenja i brojna ponavljanja.
Mada uspeva da zauzda priču, te da u nekoliko navrata i nasmeje i ozari čitaoca, Erland Lu ipak ne oduševljava, niti mu polazi za rukom da bitnije progovori o temi koju je sam izabrao i postavio kao najvažniju. Na sreću, i kada luta i brlja, Lu zadržava uočljivo visok nivo autorske izrade, a tu je i ogroman kredit stečen sa dva prethodna naslova, kredit koji se neće tek tako potrošiti. Do narednog leta.
Zoran Janković
Biografija
Erlend Lu
Erlend Lu je rođen 1969. godine u Norveškoj. Pravio je kratke filmove i muzičke spotove, radio je u pozorištu, na psihijatrijskoj klinici, kao književni kritičar, učitelj i prevodilac poezije. Objavio je romane: Prohujalo sa ženom (1993), Naivan. Super. (1996), L (1999), Činjenice o Finskoj (2001), Dopler (2004), kao i četiri knjige za decu koje je ilustrovao Kim Hiorti. Po njegovom scenariju 2000. godine snimljen je film Detektor.
Za kratko vreme postao je kultni norveški pisac, a knjige su mu prevedene na više od 20 svetskih jezika. Osvojio je više nagrada:
- Nagrada Ministarstva kulture za dečju slikovnicu Veliki crveni pas, 1996. godine;
- Nagrada kritike za Kurte quo vadis?, 1998;
- Nagrada knjižara za roman L, 1999.
Za kratko vreme postao je kultni norveški pisac, a knjige su mu prevedene na više od 20 svetskih jezika. Osvojio je više nagrada:
- Nagrada Ministarstva kulture za dečju slikovnicu Veliki crveni pas, 1996. godine;
- Nagrada kritike za Kurte quo vadis?, 1998;
- Nagrada knjižara za roman L, 1999.
Slične knjige
Erlend Lu ostale knjige
Erlend Lu
Erlend Lu
Erlend Lu
















