07.06.06 Večernje novosti
Tužba zbog majmuna
Živeti u Beogradu 1868-1878
ČETVRTI tom knjige "Živeti u Beogradu", delo Istorijskog arhiva Beograda, veoma je uspešan pokušaj da se današnjim Beograđanima objasni način na koji su živeli naši prethodnici.
Do sada je postojao značajan niz od tri knjige koje obrađuju periode od 1837 - 1841, 1842 - 1850, 1851 - 1867. godine, i koje prikazuju istoriju grada kroz sačuvana dokumenta ondašnje Beogradske opštine. Suština ovog neobičnog projekta je da čitalac sagleda istoriju grada čitajući arhivu gotovo kao beletristiku.- Četvrti tom delo je grupe autora koji su analizirali period od 1868. do 1878. godine - kaže Olivera Kilibarda iz Istorijskog arhiva Beograda. - Na 550 strana izloženi su dokumenti koji prikazuju život nekadašnje prestonice.
Knjiga prikazuje proglašenje vanrednog stanja posle ubistva kneza Mihaila, ali i muke koje su nasledile današnje gradske vlasti od davnih prethodnika. Tako pažnju privlači izveštaj o krijumčarenju cigaret papira, ali i o zabrani prodaje hleba na pijaci.
Uprava varoši Beograda beleži i kako se "Opštini može ustupiti državni plac postojeći blizu Zelenog venca, na kome je postojao varoški i Okružni sud, radi otvaranja pijace".
Ugledni trgovac Đorđe Vajfert "zaradio" je kaznu jer je točio pivo pre početka radnog vremena, a 1868. godine kafedžija Mihajlo Đorđević tražio je da mu se "izda plac u arendu naspram Grčke kraljice radi uređenja šetališta".
Učitelj Kosta Pavlović je 1868. podneo tužbu jer je "Jevrejka, koja u školskoj avliji kvartir ima, nabavila majmuna i tako s istim uzbunjuje decu i pravi komediju u avliji školskoj, pred ovolikom sitnom decom".
Da današnje muke po gradskom prevozu nisu samo "privilegija" današnjih Beograđana potvrdio je i dokument iz 1870. godine, kada su gradske vlasti izdale "Opomenu za poštovanje reda u gradskom saobraćaju - sa ciljem da se trka konjska i kolska ograniči i suzbije". I tada se "besno" vozilo, iako automobili još nisu postojali.
LUDOVANjE POSLE PONOĆI
NESREĆNI Tanasije Ćokić i njegov pajtaš, narednici u fabrici u kojoj se izrađuju "fišeci i raketle", uhvaćeni su 27. oktobra 1873. u jedan "sahat" posle ponoći kako pevaju "najbezobraznije pesme". Kada ih je patrola na čelu sa narednikom Nestorom Filipovićem opomenula na pristojnost, "oni su ih napali i sredili da ne može crnje biti".
Zato je Miloš Đurić podneo tužbu jer je ovakvo ponašanje "prešlo u običaj kod sviju vojnika" na Dorćolu.
Z. NIKOLIĆ