13.06.07 Večernje novosti
Otključao jezički beskraj
Zaljubljeno more
Prevodilac i pesnik Kolja Mićević, posle prepeva "Božanstvene komedije" na srpski i francuski jezik, i dalje se predano bavi delom Dantea Aligijerija, istražujući svet ispleten oko "Komedije", pesničku tehniku, misli, stil... Tako je, kao pandan "Raju" i "Čistilištu", priredio zbirke Danteovih ranih stihova - "Vita nova" i "Dama kamenog srca". Upravo je, u izdanju "Rada", objavljena i poslednja knjiga ove trilogije - "Zaljubljeno more".
Ovu antologiju čine Mićevićevi prevodi sa toskanskog, provansalskog i francuskog stihova 33 pesnika koji se pominju ili Aligijeri samo aluzijama upućuje na njih u svom delu. Istovremeno, ovaj autor priređuje i drugo izdanje svoje knjige "Štrik i šija", objavljene pre tri decenije. Ovo je prva knjiga kojom je Mićević iskoračio iz prevodilaštva i spojio ga sa pesništvom. On je na 365 načina preveo najpoznatiji katren francuskog pesnika Fransoa Vijona, koji je napisao misleći da ga čekaju vešala.
Dok je za "Štrik i šiju" bilo dovoljno nekoliko dana nadahnuća, pa da četiri stiha prevede za svaki dan u godini po jedan, priređivanje "Zaljubljenog mora" bilo je mukotrpan posao. Antologija je sačinjena od stihova 33 pesnika, kojima se Mićević bavi već četiri decenije. Bilo ih je teško "dešifrovati", jer ih Dante u "Komediji" pominje ponekad samo jednom rečju, stihom, slikom ili na njih upućuje aluzijom. Ovakvo izdanje ne postoji nigde u svetu.
- Dante je na poseban način tretirao poeziju. Imao je modernu, visoko kritičku svest o njoj - objašnjava Kolja Mićević. - Ovo je samo jedan od načina na koji može da se piše o Danteu. Sada govorim o njemu kao antologičaru, a prethodno sam, na primer, pisao o Aligijeriju ratnom izveštaču. Jer, on je bio i neka vrsta novinara koji je izveštavao o svom vremenu.
Za knjigu "Štrik i šija", koju će uskoro, sa ilustracijama Vladimira Veličkovića, objaviti "Knjižara Zorana Stojanovića", ovaj autor kaže da je njegova prevodilačka filozofija kompozicije. Njom je "dešifrovao" beskrajne jezičke mogućnosti. U ovom izdanju izmene su, kaže, neprimetne, ali ne i neznatne.
- Mislio sam da nemam rešenje tog Vijonovog katrena, a onda sam, u jednom dahu, 23. septembra 1968. godine napisao 23 varijacije prevoda - otkriva ovaj neobični pesnik i prevodilac. - Kasnije su, u nekoliko navrata nastali i ostali prevodi. Kada sam završio posao, izbrojao sam ih i došao do magičnog broja - 365! Otvorio mi se jezički beskraj, koji se kasnije sužavao na - stih, reč, slog, slovo. Forma je postala formula u kojoj je svaka brojčana vrednost znači i uspomenu, zanos, strah, samoću, san... Kada sam izračunao ukupan broj stihova, rezultat je bio 1460, što je i godina kad je Fransoa Vijon viđen poslednji put.
DANTEOFON
KAKO bi "uhvatio" tanane nijanse u prepevima stihova Dantea Aligijerija, ali i drugih pesnika, Kolja Mićević izumeo je specijalni instrument i nadenuo mu ime - "danteofon". Ovu napravu, zapravo, video je na Maliju, napravili su mu je francuski majstori. Kada se dvoumi između nekoliko varijanti prepeva, on se, "prebirajući" po danteofonu, odluči za najritmičniju.
I. MIĆEVIĆ