Za plodove strasti

31.01.04 Pobjeda

Danijel Penak je, opisujući dogodovštine glavnog junaka Benžamena i njegovog plemena Malosen, koje živi u Belvilu, predgrađu Pariza, postigao svjetski uspjeh. Nakon nekoliko objavljenih romana, opisanih doživljaja ove neuobičajene družine, prilično bi nemoguće bilo nabrojiti sve njene članove. Za one koji to već znaju, prateći prethodna izdanja Platoa (“Kriv za sve”, “Mala prodavačica proze”), pleme Malosen je pred još jednim, naizgled nerješivim, problemom. Za one koji ne znaju, nikakav problem neće biti da se uključe u nove doživljaje, zahvaljujući prije svega zaraznim Penakovim spisateljskim sposobnostima, i zaljube se u dogodovštine, treba li reći - jedinstvenog, plemena.
Penak je jasno određen žanrovskim karakteristikama koristeći ih na osoben način. Sage o specifičnom domaćinstvu Malosenovih uvijek su upakovane kao, doduše sasvim originalne, svojevrsne misterije ili krimi-romani, duhoviti, ali i emotivni trileri sa dodacima fantastike. Svojevoljno ukalupljen u, naizgled predvidljivoj, formi, ovaj, danas u širokim razmjerama popularni, pisac, brižljivo pocrtava (jer ga je u prethodnim djelima isto tako izgradio) šarenoliki, multietnički svijet velegradskog predgrađa. Razlog Penakovog dugogodišnjeg uspjeha u Evropi jasno je vidljiv u njegovoj žanrovskoj umješnosti i snalažljivosti, perfektnom osjećaju za nepredvidljivo, i izuzetno duhovitim anegdotskim zapletima.
Problem Benžamena Malosena ovoga puta je što sve izgleda isuviše dobro. Njegova sestra Tereza, po zanimanju proročica, udaje se za Mari-Kolbera de Robenvala, koji je plemićkog porijekla i na istaknutoj državnoj funkciji. Mladoženja je kao po želji, ali upravo to navodi Benžamena da bude nepovjerljiv. Potvrda njegovih sumnji je odluka Mari-Koblera da pleme Malosenovih ne pozove na vjenčanje, koje će se čak emitovati i na televiziji. Mlada se nakon dva dana vraća kući, ali su se za to vrijeme desila i dva ubistva.
Naravno, Penak je naredan da kroz svoj opus dokaže sve svoje stavove o književnosti. Objavljena od strane izdvačke kuće Gradac, do tada kod nas nepoznatog pisca i profesora (što je u ovom slučaju vrlo bitno), Penakova esejistička knjiga “Kao u romanu” o neutažnoj (poročnoj) potrebi čitanja (onda, samim tim - i pisanja), tek objašnjava sve književne ambcije ovog autora. On se srčano bori protiv uvrženog izučavanja književnosti i nametnutog sistema obavezne literature, koja, kao po naredbi, mora da izvuče iz čitaoca (ili učenika) unaprijed određene utiske. Kako se Penak zalaže za apsolutnu čitalačku slobodu (da se knjiga čita na bilo kom mjestu i bilo šta, kao i da se - kakvo svetogrđe! - preskaču strane, naravno po želji, a da ne govorimo o tome da nije obavezno da se djelo uopšte pročita do kraja), ugađajući “njegovom veličanstvu čitaocu” (da ne bude zabune, Penak čitanje objašnjava kao jedinstveno uživanje ili još naglašenije kao porok), tako su njegova djela puna originalnih, nepredvidljvih obrta i jedinstvenog humora, ne dopuštajući čitaocu da učini sve nazad navedeno.
Penak je rijetko maštovit i duhovit autor. Njegova storija o familiji Malosenovih je prije svega izuzetno zabavno štivo, koje će i zahtjevnijem čitaocu, kroz zanosnu dijalošku formu, ili naizgled skrivenim značenjem, donijeti veliko zadovoljstvo. Ono što Penaka razlikuje je lako i snalažljivo kretanje po, kako mnogi vole da kažu, “žanrovskim ograničenostima”, što dokazuje njegovu bujnu i nepredvidivu imaginaciju. On jeste pisac koji će kod mladih probuditi volju za čitanjem.

Vuk Perović