Vječnost

17.01.07 Pobjeda

Svojim zbirkama „Ogledalo svjetlost“ (Beogradska knjiga) i „Vječnost“ (Dereta, Beograd) nikšićki pjesnik osobenog stila Milan Delić „doziva“ se sa prethodnim knjigama: Album, Lice zore, Sunčeva noć, Zvuk slike, Vatra iz kamena, Vrt života i Tajne tišine, koje se, na neki način, dopunjuju i, kako je zapisao književnik Dragomir Brajković, organizuju oko neke ideje, jake zamisli, nekog jezgra iz koga se zrakasto šire.
Kroz „Ogledalo svjetlosti“ struji nemirna i povremeno nespokojna misao o nestalnosti sudbe čovjekove i svega vidljivoga, a skoro sve pjesme, po mišljenju kritičara, počivaju na složenim i razgranatim razmišljanjima o pojavama više duhovne nego materijalne prirode. U knjizi „Vječnost“, pak, misao koja ne priznaje prostorne i vremenske granice, neugaslom a nevidljivom energijom spaja udaljeno i suprotstavljeno.
Milan Delić je pjesnik meditativne lirike. On stvari i pojave promišlja dubokim doživljajima i tananim treptajima duše, ostvarujući specifično jedinstvo misaonog sadržaja. Ovo je, važnim dijelom, pjevanje o identitetu ili traganju za njim. Pjesnik je, kako ocjenjuje Brajković, iz knjige u knjigu brusio ne samo izraz već i misaono uporište, a najnovijim pjevanjem osvojio je oblik filozofsko-meditativnog kazivanja. Osvajajući svih ovih godina nove prostore i tehnike pjevanja i iskazivanja ličnih i opštih nemira, visoko podižući luk svoje reartikulacije, novim knjigama Delić je postigao punu zrelost i refleksivnost osjen primjerenom osjećajnošću.

G. K.