01.01.00
Dnevnik
23.11.2002.
KNJIGA O BORI DRAŠKOVIĆU
Uzvodno plivanje
Sa poznatim rediteljem razgovarao je Miloš Jevtić. Izdavač je beogradski Partenon. Str. 201,
ilustrovano sa 60 fotografija
- Biografija je sve što je čovek uradio - kaže Boro Drašković Milošu Jevtiću i vešto se provlači kroz ?dijaloške mreže?. Ako je sve režija, a jeste, onda to može biti i portret-intervju. U Jevtićevoj kolekciji ?Odgovori? defilovalo je preko stotinu imena, ključnih i nezaobilaznih, iz sveta umetnosti, nauke i kulture, i svi su ostavljali dragocen trag, po meri dara i dostignutih moći.
Boro Drašković (Sarajevo, 1935) je to iskoristio na osoben način. Zaobilazeći i stavljajući u zagrade sve lično, porodično i indiskretno, Drašković je govorio jedino kroz urađeno, izabrano i znalački prosejano. Zaustavio se na nekoliko dramatičnih momenata iz sopstvenog hoda po umetničkom sazrevanju i mukama, od patosa do zvezda, i nazad, setio se nekih znamenitih ljudi (Andrić, Džumhur, Mata Milošević, Hugo Klajn, Bojan Stupica i drugi), ponovo prošetao zavičajnim i drugim životnim stazama i ?sakrio? se u glavni posao - režiju.
Ministar pozorišta
Govoreći o aktuelnom pozorišnom trenutku, i ne samo njemu, Drašković primećuje i ovo:
- Ministar pozorišta - zvanje pušteno u promet makar i na tren - u našim peripetijama izazvalo bi smeh. Kad bi nam uopšte bilo do smeha. Velike krize u životu naroda dovode u pitanje sve oblike (prethodnog) života i trebalo bi da navedu ljude da se saberu, da se preispitaju i pokušaju da na nov način sagledaju stanje u kome su. Doista, kad se zemlja raspada, nestaju ljudi, ruše se domovi i bogomolje, kad ste u zabranu, kakav nije valjda postojao otakako postoji svet uređen kao zajednica država: zbog rđave politike svojih političara, narod stavljen u karantin, kao da je okužen, svako može o njemu da govori bilo šta i da mu učini šta hoće - to je besprimerna situacija u kojoj i naša krivica nije zanemarljiva. Premalo činimo da odbranimo vlastiti život, ponavljamo greške minulih pokolenja, čineći svoje... Ali, sloboda (izraza) ne zavisi samo od cenzorskih makaza. U sve većoj bedi veoma je teško čak i sanjariti o pravom pozorištu, o mogućem pozorištu. Ako nemate ni osnovna sredstva za predstavu ili film, zalud vam sva izvojevana sloboda govora.
Odmah da kažem da je i ovako izražena, dajdžestirana priča više nego uzbudljiva. Upoznali smo jednog Draškovića koji pleni, intrigira i simireno tumači. Kako svoj život, tako i umetničke prilike i društveni kontekst u kome se sve odvijalo. Biti na toliko mesta, probiti se u toliko nepredvidivih situacija i obrta iz registra ?kolo sreće uokoli?, može neko ko je verovao u tačnost drevnog nauka: znanje postaje učenikovo tek kada pređe u karakter.
To isto danas Drašković traži od svojih studenata režije u Novom Sadu, gde je profesor od 1976. Iz njegove klase izašlo je niz poznatih reditelja. Samo na jednoj fotografiji iz knjige ?Uzvodno plivanje? oko svog profesora stoje: Aleksandar Davić, Nikita Milivojević, Haris Pašović, Rale Milenković, Milan Belegišanin, Vlada Cvetanovski, Đerđ Hernjak, Nevena Nastasić, Slobodan Mojak i Atila Kovač. Oni su odavno na sceni, ostali dolaze.
A sam Boro Drašković je uradio toliko stvari na filmu, u pozorištu, televiziji. Pisci koje je režirao sa velikim uspehom i stručnim priznanjima i nagradama su: Sofokle, Šekspir, Bihner, Gogolj, Ibzen, Čehov, Gorki, Pirandelo, Breht, Sartr, Jonesko, Glovacki, Domanović, Kočić, Mihajlović. Objavio je pet knjiga o fenomenu režije i glume: Promena, Lavirint, Ogledalo, Paradoks o reditelju, Kralj majmuna. Poznati su njegovi filmovi: Horoskop, Nokaut, Usijanje, Život je lep, Vukovar jedna priča. Bio je stalni član Narodnog pozorišta u Sarajevu, a Jugoslovensko dramsko pozorište u Beogradu napustio je posle zabrane predstave ?Kad su cvetale tikve?. Zabrana je stigla sa najvišeg mesta (Tito 1968. u govoru u Zrenjaninu!). U teatar se trijumfalno vratio nakon tri decenije predstavom Antigona u NJujorku (Grad-Teatar, Budva, 2000). Ove godine Drašković je dobio nagradu za životno delo Univerziteta u Novom Sadu. Član je PEN-kluba.
Pored briljantnog razmišljanja o režiji, glumi, dramskoj literaturi, knjiga donosi i preko 60 retkih fotografija koje su uzbudljiv, zaustavljeni trenutak i vizuelna istorija našeg pozorišta i kulture.
Draškovićevo ?Uzvodno plivanje? je retka priča o izuzetnom reditelju, intelektualcu i borcu koji se ne predaje. Uprkos svemu.
M. Živanović