01.01.00
Politika
18.04.2002.
S DOBITNIKOM NAGRADE "OSKAR DAVIČO"
Intelektualne stege
"Svako ko se trudi da da odgovor na neka pitanja, čini ovaj svet podnošljivijim", kaže Darko Pejović
"Skepsa da se intelektom mogu dati odgovori na krupna pitanja uveliko je trijumfovala. Stoga se danas intelekt mnogo više koristi u svrhu neke taktike, igara. Čini mi se da je mnogo veći kompliment reći čoveku da je veliki "igrač" nego veliki umetnik", kaže dvadesetpetogodišnji Darko Pejović, student književnosti, koji je nedavno dobio nagradu "Oskar Davičo" za svoj drugi roman "Uporišta", objavljen u izdanju "Narodne knjige".
Uporište koje njegov glavni junak pronalazi bazirano je na emocijama, jer, smatra autor, "čim se intelekt uplete, stvara se vrzino kolo". Ljubav, opuštenost - to su čista osećanja - kaže Darko Pejović koji najviše voli da oseti da oseća.
Iskorak iz racionalizacije
- Teoretski lepo zvuči kad kažem "osećam da osećam", ali tek kada se to doživi, čovek može da iskorači iz racionalizacije - naglašava mladi pisac.
I optimizam može da se oseti samo izvan intelektualnog, smatra on. Ako čovek gleda sebe, tada može da kaže: "U redu, biće dobro". Ali, ako gleda intelektualno, onda može da pronađe hiljadu razloga da neće biti dobro.
- Intelekt doprinosi stvaranju licemerja - tvrdi Pejović. - Nije dobro što postoji tendencija da iskrenost postaje neukusna. Sve je podređeno nekim apsolutnim ciljevima koji jedino mogu biti konkretni kada su materijalni. Niko iskreno ne veruje u trijumf tih ciljeva i stvaraju se nuspojave. Recimo, ono što je nedavno radio Franko Bi na sceni, sekao vene, potpuno je van pameti. Takav nastup može da se opravda jedino intelektom. U savremenoj umetnosti je prisutan čitav niz intelektualnih izvitoperenosti. Gomila gluposti se dešava samo da bi čovek rekao: "Ja sam video nešto neobično". To se može opravdati samo intelektualnim ćorsokacima.
Originalnost je oslobađanje
I u traganju za originalnošću treba se osloboditi intelektualne stege, ističe on. Čovek ne treba da uči kako da piše, već da se oslobađa, da piše onako kako želi. Originalnost je oslobađanje čoveka, tvrdi Darko Pejović i na kraju dodaje:
- Meni su pisanje i čitanje traganje za nečim što bi ovaj svet učinilo vitalnijim. Čak i ako sve ide u krug, i taj krug treba vratiti na početak i osnažiti ga. Svaki čovek koji se trudi da dâ odgovor na neka pitanja, čini ovaj svet podnošljivijim za život, za razliku od onih koji su prihvatili skepticizam za princip života i postali "igrači". Uporište je jedino u osećanjima.
Gordana Popović
01.01.00
Danas
08.04.2002.
Darko Pejovic, ovogodisnji dobitnik nagrade "Oskar Davičo"
Savršeni tragač u osvetljenoj ulici
Dugo je vremena kako neka književna nagrada nije dodeljena tako mladom piscu, u ovom slučaju studentu književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. To bi, dakle, mogao biti već dovoljan razlog da se dotični roman pročita, jer ga je napisao autor koji nesumnjivo obećava. Vec prvim romanom "Pred osvit" (Beograd, 2000), kako navodi Vasilije Kalezić, "ovaj student najavio se kao pravi romansijer, onim što znači da je, u sebi, "savladao" prva učenja i bio svjestan da može da primjeni nova znanja".
Nagrađeni roman "Uporišta", objavila je "Narodna knjiga" 2001. godine. U njemu se autor bavi mladom generacijom kojoj i sam pripada, dajući "karakteristike", dijaloge i monologe, psihološka poniranja u likove ali, istovremeno, podređujući kompoziciji sve ostale elemente romana.
Šta Vas je podstaklo da napišete ovaj roman?
- Pre svega, potreba da što više ogolim i predočim istine koje su svima jasne, ali preko kojih se uglavnom prećutno prelazi. Mislim da je dobro što više ponavljati neke bolne istine, sve dok one ne postanu deo naših svakodnevnih međuljudskih odnosa.
Je li to pomalo naivno?
- Naravno da zvuči naivno. Ali, postoji ona prica o coveku koji je celo popodne trazio na asfaltu pogresne ulice izgubljeni kljuc. Znao je da mu je kljuc ispao iz dzepa u drugoj ulici, ali kako je ona bila neosvetljena, on je odlucio da traga tamo gde ima svetla. Dzaba mu bilo to sto je znao da je naivno nadati se da ce pronaci kljuc u mrklom mraku, pa je u osvetljenoj ulici postao savrseni tragac.
Sta to znaci u svakodnevnom zivotu?
- Znaci da, ako si postao savrseni tragac, ne znaci da ces nesto time i postici.
U kojoj meri ovaj roman dozivljavate licno?
- To je jedna posve individualna potraga za necim dubljim i cistijim u zivotu i u svima nama. Mislim da zrači samosvešću o slobodnom svetu u kome covek ima pravo da svoj zivot protraći na sta god hoce, pa cak i na tako besmislenu stvar kakva je verovanje da se na pitanje "Ko sam ja?", ipak, moze odgovoriti.
Imaju li "Uporista" nekakvih vecih ambicija?
Niposto. Ovaj roman je samo jedna prijateljski pruzena ruka, kojoj citalac moze odgovoriti iz kurtoazije ili sa prisnoscu. Eto, u sveopstem foliranju ovo je jedna iskrena pripovest.
J. Colak