Džon Ronald Rejl Tolkin rođen je 1892. godine kao prvo dete Artura i Mejbl Tolkin u Blumfontejnu u Južnoj Africi. Tolkinovi su po očevoj liniji došli u Englesku iz Nemačke. Nekoliko godina pre Džonovog rođenja njegovi su roditelji u potrazi za boljom zaradom stigli u tadašnju bursku republiku Oranje. Iz njegovog afričkog detinjstva spominje se da ga je jednom prilikom ujeo gušter tarantula, a drugom prilikom ukrao jedan crnac koji ga je posle nekoliko dana vratio. Sa tri godine majka ga dovodi u Englesku, u Birmingem, i za vreme njihovog boravka Ronaldu umire otac u Južnoj Africi.
Do jednostavnog pisanog stila u proznim delima Tolkin će doći kroz večernja pričanja sinovima. Morao je da uspavljuje Džona kome je trebalo dugo vremena da bi zaspao, te je iz jednostavne pričice za laku noć nastalo jedno kapitalno delo. Prema pričanju samog autora, prva rečenica romana Hobit ili Tamo i natrag nastala je jednog popodneva dok je pregledao ispitne listove svojih studenata. Jedan od studenata ostavio je svoj list praznim. Na tom listu Tolkin je ispisao: “U jednoj rupi na zemlji živeo je Hobit.” - prvu rečenicu svog budućeg romana, ne znajući zapravo ni sam šta započinje. To je bilo verovatno 1930. ili 1931. godine. Dve godine kasnije pisac nije otišao dalje od prve rečenice i Trorove mape. Zatim počinje da popunjava roman i 1936. godine odnosi ga izdavaču. Hobit ili Tamo i natrag izlazi sledeće godine.
U početku je Tolkin strepeo od toga šta će Oksfordski univerzitet reći na to što se ime jednog njihovog profesora pojavljuje na koricama jedne “neozbiljne” knjige. Oksford, međutim, knjigu nije ni primetio. Zapazila ju je zato kritika. Odmah su došle pohvale, upoređenja sa Luisom Kerolom, stavljanje u sam vrh literature za decu. Izdavač odmah traži produžetak romana. Tolkin prihvata. On piše sledeći roman Gospodar prstenova još od 1937. godine. Završava ga u jesen 1949. godine. Zbog posleratnih nevolja sa hartijom, prva i druga knjiga - Družina Prstena i Dve kule - izlaze tek 1954. godine, a sledeće godine i treći deo, Povratak kralja. Knjiga dobija pozitivne kritike.
Oksford ga je 1972. godine izabrao za počasnog doktora nauka - ne zbog njegovih književnih dela, već zbog njegovog doprinosa nauci o književnosti. Umro je 1973. godine u Bornmutu.
01.01.00
Pobjeda
15.02.2003.
TOLKINOV MITOLOSKI SVIJET
Bijeg od stvarnosti
Zaljenje za davno proslim vremenima, stalna prisutnost nostalgije obiljezje je svih Tolkinovih djela
DZon Ronald Rejl Tolkin bio je profesor anglosaksonskog jezika na Oksfordskom univerzitetu, engleski intelektualac, borac u I svjetskom ratu, i covjek koji je svojim djelima znacajno obogatio literaturu dvadesetog vijeka. NJegov stvaralacki put pocinje romanom "Hobit" i njegovom prvom, danas vec antologijskom recenicom "U jednoj rupi u zemlji zivio je hobit". Roman "Hobit" nije dozivio slavu trilogije "Gospodara prstenova" cija se radnja odvija nakon radnje opisane u "Hobitu". Iako je njegov znacaj veliki za razumijevanje Tolkinove mitologije, "Hobitu" je uvijek posvecivano manje paznje negoli njegovom "nastavku" - "Gospodaru prstenova". Razlika izmedju dva kapitalna djela lako je uocljiva u stilu, ali i u opseznosti. Cesto se zbog specificno "lezernog" stila kojim je "Hobit" pisan, smatra da je bio namijenjen najmladjoj citalackoj publici, sto se ne moze reci za "Gospodara prstenova". Stice se utisak da dogadjaji opisani u "Hobitu" nisu po svom obimu dorasli onima koji potresaju Srednju zemlju u "Gospodaru prstenova". Srednja zemlja, svijet u kojem se odvijaju Tolkinova djela, predstavlja fiktivni svijet koji zahvaljujuci piscevoj neiscrpnoj masti ima svoje planine, rijeke, mora, kraljevstva, rase, jezike... Obimni istorijat Srednje zemlje Tolkin je dao u knjizi "Silmarilion", dajuci citaocima ogroman broj informacija o stvaranju same Srednje zemlje kao i o razdobljima kroz koja je prolazila. O velicini ideje Tolkina govori cinjenica da likovi spomenuti u "Gospodaru prstenova", tek u par navrata u "Silmarilionu" zauzimaju citava poglavlja, dok desavanja iz Gospodara ne dobijaju vise od jednog.
Zaljenje za davno proslim boljim vremenima, tj. stalna prisutnost nostalgije, obiljezje je svih Tolkinovih djela, i zapravo predstavlja svojevrstan bijeg od stvarnosti. Tolkin koji je za svoje 82 godine ucestvovao u prvom, prezivio drugi svjetski, a posljednje decenije zivota osjetio sjenku hladnog rata, cesto je bjezao iz jednog surovog svijeta nalazeci utociste u Srednjoj zemlji. Svoj svijet ispunio je velikim brojem rasa od kojih je mnostvo sam izmislio, a ostale preuzeo uglavnom iz nordijskih mitova. Djela su utemeljena na borbi dobra i zla, na jednom vjecnom antagonizmu, mada su svojevrsno njegova djela poistovjecivali sa tada aktuelnom politickom situacijom (hladni rat). Tako su se na strani dobra nasli: ljudi, vilenjaci, patuljci, hobiti, dok su na strani zla bili: orci, trolovi, zmajevi, varge, uruk-hai... U "Hobitu" i u "Gospodaru prstenova" od velikog znacaja je uloga Gandalfa, pripadnika misteriozne rase carobnjaka, i njegova borba protiv zla. Olicenje zla je pak, gospodar tame, Sauron, cija je zelja da porobi sve slobodne narode Srednje zemlje. On je prikaz zla koje je neunistivo, jer se poslije mnogih poraza koji su mu naneseni obnavlja postajuci mocniji. Borba dobra i zla u Srednjoj zemlji, malo se pak, ticala Bilboa Baginsa, hobita koji je zivio mirnim zivotom u svojoj rupi. A hobiti su prikazani kao stvorenja visoka jedan metar, po obliku slicna ljudima, pa su samim tim cesto nazivani "malim svijetom". U svakom slucaju, rijec je o bicima koja vode miran i ugodan zivot, vole dobru trpezu i preziru bilo koju formu avanture. Bilboa Baginsa krasila je duboko skrivena hrabrost zbog koje ga je carobnjak Gandalf i izabrao za opasno putovanje. Bilbo sa Gandalfom i grupom patuljaka predvodjenim Torinom Hrastostitom polazi u potragu za blagom patuljaka, koje je ukrao zmaj Samug. Poslije puno avantura, druzina stize na Samotnu planinu, gdje ubija zmaja i odnosi blago. Za Bilboa Baginsa koji je pokazao hrabrim u vise navrata, znacajno je njegovo odvajanje, u jednom trenutku, od ostatka druzine. Upravo tada maleni hobit pronalazi prsten koji ga cini nevidljivim, i koji mu omogucava bijeg od stvorenja Goluma, kome je prsten ranije pripadao. Bilbo dugo vremena ne govori nikome o prstenu.
Na svoj 111. rodjendan, cime pocinje trilogija "Gospodar prstenova", Bilbo odlucuje da otputuje u vilenjacko sjediste Rivendal, ostavljajuci prsten svom necaku Frodu. Bilbo se tesko odvaja od prstena, sto budi sumnju kod carobnjaka Gandalfa o porijeklu samog prstena. Carobnjak saznaje da prsten ne pripada nikom drugom do gospodaru tame Sauronu koji ga je licno sakovao nebi li uvecao svoju moc, i tako zavladao Srednjom zemljom. Gandalf zato odlucuje da se prsten mora unistiti i to tako sto ce biti bacen u vjecni plamen usuda koja se nalazi u Sauronovom kraljevstvu. Zadatak je povjeren nosiocu prstena Frodu koji krece sa svoja tri prijatelja, a na putu im se pridruzuje misteriozni covjek Strajder. U stopu praceni od Sauronovih slugu, stizu u Rivendal gdje Gandalf formira Druzinu prstena koja mora ispratiti Froda do planine usuda.
Roman "Hobit" objavljen 1937. godine, dozivio je iznenadjujuce dobar prijem kod publike, kao i dobre kritike, tako da je Tolkin i sam iznenadjen uspjesnom odmah poceo sa radom na "Gospodaru prstenova". Skoro dvanaest godina trajalo je pisanje trilogije koja nije mogla odmah biti objavljena zbog loseg stanja engleske izdavacke industrije u poslijeratnom periodu. Ipak, 1954. prve dvije knjige "Druzina prstenova" i "Dvije kule", bivaju objavljene, dok ce treca knjiga iz trilogije "Povratak kralja", morati da saceka 1955. godinu. Tokom sezdesetih, "Gospodar prstenova" dozivljava veliku popularnost, tako da se moze reci da je Tolkin dozivio slavu za svoga zivota. Pred samu smrt, 1972. godine, prima od kraljice orden viteskog reda britanskog carstva. Vremenom, Tolkinove knjige su dobile epitet kultnih, a sam pisac se smatra tvorcem novog knjizevnog zanra epske fantastike.
Danas na svijetu ima puno pisaca koji pisuci knjige o vilenjacima, patuljcima, orcima pokusavaju da dosegnu velicinu Tolkinove misli. U skoro svim knjigama epske fantastike postuju se standardi koje je nametnuo Tolkin svojim djelima. I dalje se postavlja pitanje na koji nacin je profesor anglo-saksonskog jezika sa Oksforda uspio stvoriti tako kompleksan mitoloski svijet za jedno relativno kratko vrijeme, a o razlogu zasto ga je stvorio najbolje govore njegove rijeci: "Od svojih mladih dana zalio sam zbog siromastva voljene otadzbine: ona nikada nije imala svoje sopstvene price, bar ne onih vrijednosti koje sam ja trazio, a koje su se mogle naci u legendama drugih zemalja. Bilo je grckih, keltski, romanskih, germanskih, skandinavskih, finskih; ali nista englesko, izuzev obezvijedjenih pjesmarica. Imao sam namjeru da sacinim jezgro manje-vise povezane legende koja bi se protezala od velike kosmogoniske, do nivoa romanticne bajke, koju bih mogao da posvetim jednostavno Engleskoj, mojoj postojbini".
Savo DJorojevic
