19.12.06 Blic
Mi
Trg Bokshagen, Torsten Šulc
Junak (i pripovedač) romana je dečak Holger koga su roditelji, nezadovoljni svojim brakom, prepustili „vaspitanju ulice“; bez pravih prijatelja i (pubertetski) postiđen (što je „pandurski sin“), on se zabavlja tako što, kao detektiv, uhodi i prisluškuje starije, postajući pronicljiv, ali i tragikomičan analitičar (istočnonemačkog) društva koje se ne ogleda samo u karakterima Holgerovih „osumnjičenih“, već, najviše, u njemu samom. Prateći (surovu i zaljubljivu) baku Oti, u čijem životu ima najviše avantura, dečak nehotično razotkriva čitav vek nemačke (kulturne) istorije, od romantičarskog, preko nacističkog, do komunističkog oduševljenja (nacionalnim identitetom i mračnim junacima), čiji su plodovi, kao i bakina deca, suprotnost lepote i dostojanstva; njena (urnebesna) romansa sa osamdesetogodišnjim Karlom, parodiranjem gotskog sižea i atmosfere, postaje mučan komentar nemačkog duhovnog prostora kao groblja po kome se teturaju invalidi, pijanice i čudaci, žrtve vlastitih (literarnih i političkih) zabluda kojima pokušavaju da nakite, ulepšaju život. Holgerova nehotična izdaja uzora koje je sam stvorio, ideološka konverzija njegovog oca (koja mu ne spasava ugled) i satirično snižavanje simboličkog (crno-belog) značaja Berlinskog zida, najavljuju da „novo doba“, i pored „obračuna sa sramnom prošlošću“, u suštini ništa ne menja.
Torsten Šulc je srodan našim piscima iste generacija zbog tema i „humora očajnika“ kojem kao da se učio od Duška Kovačevića; on je pronašao pravu, umetničku meru u međusobnom rasvetljavanju društveno-političke sredine i (apolitičnog) junaka; ovo jeste roman o Nemačkoj, ali bi isto tako mogao da bude i o nama.
Vesna Trijić
14.12.06 Vreme
Berlinske jagode
Trg Bokshagen, Torsten Šulc
Ima li u današnjoj Evropi fascinantnijeg grada od Berlina? Razoren od Saveznika potkraj Velikog Rata kao Središte Zla, kao glomazna kulisa za "vučju jazbinu", već u vreme Zida izrasta u mesto kroz čije srce protiče sama Istorija, ovaploćena, u čistom stanju; ujedinjenjem Nemačke, do kraja izrasta u ono što je Zapadni Berlin dobrim delom već bio: po mnogo čemu najuzbudljivija prestonica Evrope, mesto koje produvavaju vetrovi blagostanja i sređenosti Zapada i dramatičnosti i uzbudljive "hiperrealnosti" sivog evropskog Istoka, što čini da rezultat ovih ukrštanja bude jedna nadrealna "KKK" mešavina Kapitala, Kontrakulture i ruševina Komunizma. Pri čemu ne znaš šta je od toga svega monumentalnije.
Razume se, tamo gde Duh susreće Istoriju – što ume da bude slatko, ali i bolno i opasno – ne može da ne bude dobre književnosti u izobilju. Čak je i do našeg "svračijeg zakutka" poslednjih godina došlo nešto prevoda savremenih nemačkih pisaca (recimo, Inka Paraj, Judit Herman; uskoro će i Ralf Rotman) čije su izvanredne knjige duboko prožete Berlinom; ni to nije sve – tu su i knjige autora iz drugih zemalja, takođe suštinski "berlinske", od Jaroslava Rudiša do Bore Ćosića. O Wladimiru Kamineru, ruskom Jevrejinu i naturalizovanom Berlineru, da i ne govorimo.
Roman Trg Bokshagen relativno mladog Torstena Šulca (rođ. 1959; filmski reditelj i dramaturg) legitimno spada u ovaj impresivni niz. Već i sam naslovni toponim nužno – osobito ako znamo da pripada Berlinu – asocijativno vuče na jedan drugi, slavniji: Berlin Alexanderplatz. Torsten Šulc, dakako, nije Alfred Deblin, niti ima tako visokih pretenzija. No, ovo je obimom neveliko ostvarenje (151 strana) nastavak onog – ne baš "tipično nemačkog", ili bar ne onakvog kakav "mi" poznajemo – poetičkog niza, onog, ako hoćete, lirsko-humorno-setnog osećanja sveta koje neretko nazivaju "češkim" (što je poodavno više žanr nego geografsko određenje), a koje u savremenoj prozi najbolje reprezentuju, recimo, Pražanin Mihal Viveg ili "hrvatski, a naš" Ante Tomić. Ako volite knjige ovih pisaca, ni Trg Bokshagen vas neće razočarati...
Kao i sam naslovni trg, roman je "lociran" u sivom i tmurnom Istočnom Berlinu, one globalno nemirne i prevratne 1968. Pronicljivi i osetljivi klipeta Holger, narator zatečen pred zlatnom (i strašnom) kapijom puberteta, provozaće nas kroz karusel likova i situacija tako, bože moj, "običnih" i "već viđenih" – svako na svetu ima neku svoju grlom-u-jagode priču – a opet, besprekorno Šulcovo spisateljsko umeće učiniće da čitaocu taj, hajd’mo reći, nedostatak originalnosti, zapravo uopšte ne zasmeta. Vremena su, rekoh, prevratna, toliko da to ostavlja posledice čak i na živote skromnih stanovnika jednog učmalog gradskog kvarta, usred te zaumne DDR-skalamerije, za koju već danas jedva možeš poverovati da je ikada i postojala. Šulcov balavi, ali ne baš naročito naivni pripovedač sjajno će portretirati likove poput njegove već šest puta udavane (i na sedmog već pogledajuće, dok šesti, deda Rudi, umire na rate u krevetu) bake Oti, ideologijom i grotesknom dedeerovštinom zaluđenog oca, "opunomoćenog načelnika odseka, druga Jirgensa" i multidisciplinarno nezadovoljne i frustrirane majke, tajnovitog ujka Bodoa, poznatog po tome da ga baš retko viđaju sa devojkama, kvartovskih derana i devojčuraka s kojima će Holger otkrivati stanovite Tajne – dok ne shvati da mu se još ne mili da ide tako daleko... – bakinih pijanih udvarača i ostalog "malog" sveta koji se roji jednim sivim Gradom i Svetom. Ali, nema normalnog klipana-pred-pubertetom koji nije iznad svega opsednut misterijama, avanturama i zaverama: kroz jednu takvu, u kojoj su pripadnici supertajne Komune 25, ili možda pak levičarski radikali sa zapada ("Komuna 1 u kojoj su se studenti s veoma dugim kosama bavili grupnim seksom s lepim ženama i bili protiv kapitalizma"), ili čak neko sasvim treći, ubili komšiju i bakinog udvarača Fiša Vinklera, a sve zato što ovaj bivši – i nepokajani – nacista, Šulc – kao kakvom proznom akupresurom – pritiska jedno bolno, "prazno mesto" zvanične ideologije. Odavno nam se čini da "sve znamo" o obračunu s nacističkim nasleđem u Zapadnoj Nemačkoj – a onda pred nas iskoči Ginter Gras i stane ljuštiti luk! – ali o onome na Istoku ne znamo ništa. Ta, kako i da znamo: Zvanična Doktrina veli da toga u DDR nema, svi su ti Zli Naciji ostali na Zapadu... Holger će, međutim, čak i od svoje dobre bake čuti poneku reč razumevanja i topline za Hitlera – ili, pre, za sopstvenu mladost – a šta tek reći nad činjenicom da je čak i drug Valter Ulbriht – Honekerov, naime, prethodnik – kadgod stajao na istoj pozornici sa nacističkim glavešinama, dok su se ono njuškali i zajedno borili protiv trulih (socijal)demokrata... Dok na sve strane oko malog Holgera ispadaju aveti, stvarne i zamišljene, Šulc uspeva da elegantno razvije i dopriča priču o Prljavštini Ispod Tepiha jednog licemernog, hipermegaveštačkog "progresivnog" društva, a da Trg Bokshagen pri tome, ali zaista ni u jednoj jedinoj rečenici, ne postane gnevni političeski pamflet. Naprotiv, što se dublje zakopavamo u Tamnu Stranu, to više upada u oči Šulcov dar da duhovito i šarmantno portretira jedno vreme ("lude šezdesete"; hoće li ta šašava decenija ikada iscrpsti svoje zabavno-nostalgične potencijale?!), da ljupko modelira muke i slasti jednog Odrastanja – tako jedinstvenog i tako tipičnog istovremeno – i da, brat bratu, učini da Trg Bokshagen postane knjiga koju ćete (za)voleti, a ako se ikada zaputite u Berlin, poželećete da ga vidite baš kao i onaj stariji i lepši Alexanderplatz!
piše: Teofil Pančić
01.10.06 Danas
Ljubavne priče bake i unuka
Trg Bokshagen, Torsten Šulc
Trg Bokshagen, prvi roman nemačkog scenariste Torstena Šulca koji je upravo u srpskom prevodu Zlatka Krasnog objavila izdavačka kuća Geopoetika, delo je umetnika koji u svom sećanju nosi atmosferu socijalističkog Istočnog Berlina. Specifičnu auru jednog sistema otelotvorenu u likovima raznih životnih doba i profila, kroz suze i smeh, Šulc prenosi jednostavnim jezikom, jasnim mislima u maniru narativnog, angloameričkog stila.
Kako je i sam pisac u razgovoru za Danas objasnio, upravo je i potreba za profilisanjem vlastitog izraza i razlog zašto je osnovno usmerenje u karijeri, poziv filmskog scenariste, koji iza sebe ima nagrađene dokumentarne i igrane filmove, zamenio za poziv romanopisca.
Pripovedanje u romanu postavljeno je u perspektivu dvanaestogodišnjeg dečaka koji svoju prvu ljubavnu priču doživljava i isto vreme kada se pojavljuje sedma ljubav njegove bake. Ovoj osnovnoj niti radnje otvara se mogućnost za uvođenje različito profilisanih likova, ali i niza komičnih situacija. Ipak, glavni lik romana upravo je mali i nepoznati trg Bokshagen, neka vrste antičke agore, koja u sebi spaja, sukobljava, razrešava različite sudbine onih čiji se životni put ukrstio na ovim prostoru na kome se sve uglavnom i događa. Tako gledano, javni prostor trga se, sa druge strane spaja i sa javnim prostorom socijalističkog uređenja u kome je zajedništvo jedan od osnovnih imperativa.
-Mislim da je publika u Nemačkoj uvek bila otvorena za tematiku socijalizma. Jedino je razlika u percepciji kada se poredi kraj 90-ih godina i danas. Dok je pred kraj DDR bilo najviše reči o tome da se ovaj fenomen objasni, danas se sa većom lakoćom prilazi tom problemu, pri čemu to nije samo priča o DDR, već samo priča koja se događa u DDR. Trg Bokshagen nije roman o sistemu, važno je ono što se odigrava u njemu - objašnjava Torsten Šulc.
On navodi da je veliki broj situacija romana potkrepljen crnim humorom, vrstom humora koja je prepoznatljiva upravo u socijalizmu, tako da u tom pogledu možemo govoriti o jakom uticaju društvenih sistema. Zlatko Krasni, književnik i književni kritičar, pisac pogovora za knjigu, u dominanti crnog himora, groteske, ironije i sarkazma vidi podudarnost sa delima pojedinih domaćih autora koji su se bavili društvenom tematikom, u prvom redu sa dramama Dušana Kovačevića.
Prvo izdanje romana u Nemačkoj se pojavilo 2004. godine, a 2006. je izašla i džepna knjiga.
U međuvremenu tekst je doživeo dramatizaciju, pa je nastala radio drama, a očekuje se i snimanje filma. Torsten Šulc je rođen 1959. godine u Istočnom Berlinu. Autor je nagrađenih igranih filmova Izaći iz kože i U ime nevinosti. Reditelj je dokumentarnih filmova: Kuba Sigrid, TEHNOSALSA, Devojka Liana, O jednom koji je krenuo...Od 2002. godine na Filmskoj visokoj školi Potsdam-Babelsberg predaje praktičnu dramaturgiju. Torsten Šulc živi u Berlinu, gradu u kome će, tvrdi, ostati do smrti.
B. Belčević