Jovan Sterija Popović (1806. - 1856.) je najznamenitija ličnost rođena u Vršcu. Gimnaziju je učio u Vršcu, Sremskim Karlovcima, Temišvaru i Pešti; prava u Kežmaraku u Slovačkoj. Po završetku studija (1830.) bio je profesor, a od 1835. godine, kada je položio advokatski ispit, advokat u Vršcu. Godine 1840. odlazi u Kragujevac na Licej za profesora "prirodnog prava". Već iduće godine prelazi, zajedno sa ovom, tada najvišom školom u Srbiji, u Beograd. Ustavobraniteljska vlada ga je 1842. godine postavila za načelnika Ministarstva prosvete. Na ovom položaju je ostao do 1848. godine, radeći na organizaciji školstva i prosvete u Srbiji. Početkom te godine podneo je ostavku i vratio se u Vršac u kome je živeo do smrti, povučen i usamljen, duboko razočaran u život i ljude.
Jovan Sterija Popović je neosporno jedna od najznačajnijih figura srpske i jugoslovenske književnosti. S pravom je nazvan "ocem srpske drame". Napisao je prve prave tragedije na srpskom jeziku i genijalne komedije. Kao tragičar, po uzoru na velike francuske i nemačke tragičare, opisivao je događaje iz istorije srpskog naroda. Njegovom tragedijom "Smrt Stefana Dečanskog" otvara se 1841. godine beogradsko pozorište "Teatar na đumruku". Od tragedija vredno je pomenuti prvu Sterijinu tragediju "Svetislav i Mileva", pa "Miloš Obilić ili Padnuće serbskog carstva", zatim "Nesrećno supružestvo ili Naod Simeon", "Skenderbeg" i "Lahan". Pravu umetničku vrednost pokazao je Sterija kao pisac komedija. Njegov komediografski talenat stvorio je snažna i velika književna dela, koja su tim veća što je u srpskoj književnosti ustvari tek Sterija utro put srpskoj komediji. Prvi period u Sterijinom pisanju komedija pada u vreme njegovog života u Vršcu između 1830. i 1840. godine. U njima je Sterija ovekovečio svoj rodni grad likovima Kir Janje, Feme, Alekse Ružića i drugih. Komedije "Laža i paralaža" (1830.), "Pokondirena tikva" (1830.), "Tvrdica" (1837.), "Zla žena" (1838.) i "Pomirenje" (1841.) donose mu priznanja savremenika i reputaciju "srpskog Molijera". Godine 1841., 1842. i 1847. izvedene su i neke Sterijine manje komedije: "Ženiba i udadba", "Simpatije i antipatije", "Volšebni magarac", "Džandrljiv muž", "Sudbina jednog razuma" i "Prevara za prevaru". Jedinu komediju, koja u celini slika beogradsku sredinu "Beograd nekad i sad", Sterija je izdao 1853. godine. Poslednja komedija koju je Sterija napisao bili su "Rodoljupci". Ovu značajnu komediju Sterija nije uopšte štampao, pa je ostala još dugo posle njegove smrti u rukopisu. Inspiraciju za ovu komediju Sterija je našao u revolucionarnim događajima 1848.-1849. godine.
Sterijine komedije su umetnički verna slika jednog dela srpskog društva u Vojvodini u prvoj polovini XIX veka i nose bogatu galeriju likova. Sterijine komedije su prešle okvire svoga vremena, dobile trajnu vrednost i ulaze u naše kulturno nasleđe. Raznovrstan kao pisac, Sterija je pisao i satire, romane, rasprave o književnosti i jeziku i refleksivnu poeziju koju je izdao u zbirci "Davorje", jednoj od najboljih knjiga refleksivne poezije u našoj književnosti. Boraveći u Srbiji kao ministar prosvete, Sterija je osnovao Društvo srpske slovesnosti (sada Srpska akademija nauka i umetnosti) i Narodni muzej. Postavi je i temelje modernom školstvu Srbije i bio pisac mnogih udžbenika. Jovan Sterija Popović je sahranjen na Pravoslavnom groblju u Vršcu.
16.08.06 Danas
Na tribini Sredom kod Sterije: Glavni lik - Srbija
Najprioritetnija duhovna investicija KOV-a u 2006. je štampanje dela Vrščanina i oca srpske drame Jovana Sterije Popovića (1806-1856). Popunjavajući primetnu prazninu u srpskoj izdavačkoj delatnosti, Književna opština Vršac ustanovila je biblioteku Dela Jovana Sterije Popovića u kojoj se upravo pojavila i 14. knjiga. Reč je o prigodnoj drami Toržestvo Srbije. Knjigu je za štampu priredila Zorica Nestorović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. U predgovoru "Sterija kao pisac prigodnih drama", priređivač piše: "Toržestvo Srbije privlači pažnju današnjih istraživača kako svojim oblikom i različitostima u odnosu na druga Sterijina dela, tako i svojom bliskošću s njima, pogotovu sa njegovom istoriozofskom poezijom". Osim predgovora, knjiga sadrži i faksimil rukopisa, komentare i napomene o rukopisu, kao i rečnik manje poznatih reči. Knjiga Toržestvo Srbije biće predstavljena danas u 11 sati na stalnoj tribini Sredom kod Sterije u redakciji KOV-a. "Budući da nam je do kraja projekta preostalo da štampamo još dva romana Boj na Kosovu, koji je u završnoj fazi, kao i Dejan i Damjanka, time ćemo zaokružiti veliki projekat Dela Jovana Sterije Popovića koji će obuhvatiti 16 knjiga", kaže urednik KOV-a Petru Krdu i dodaje, "objavljene knjige su poput naučnih izdanja koja se približavaju kritičkim izdanjima u skladu sa visokim standardima priređivanja". Na promociji knjige Toržestvo Srbije odlomke čita Borislava Kojić. Inače, rukopis Toržestvo Srbije je autograf formata 415 x 295 mm. Sterija je tekst ispisao na devet dvolistova pa tako ovaj pozorišni spev ima ukupno 36 stranica. Osnovni deo rukopisa ispisan je mastilom crne boje dok su ispravke unošene na dva načina: mastilom crne boje i olovkom drugog tipa. Današnji čitaoci u mogućnosti su da vide upravo genezu osnovnog teksta pukim praćenjem javljanja razvoja i korigovanja sintaksičko-intancione strukture stihova Sterijinog Toržestva, zaključuje priređivač Zorica Nestorović.
K. R.