MIRO Vuksanović, rodjen je u moračkoj Krnjoj Jeli (Crna Gora), 4. maja 1944. Školovao se u mestu rodjenja, Boanu, Nikšiću i Beogradu gde je diplomirao studije književnosti na Filološkom fakultetu. Poštuje knjigu i piše knjige. Dobio je Politikinu, Surepovu, Oktobarsku i nekoliko drugih nagrada. Upravnik je BIBLIOTEKE MATICE SRPSKE. Živi i radi u Novom Sadu.
01.01.00
Pobjeda
23.09.2002.
NA COROVICEVIM SUSRETIMA PISACA U BILECI
Urucena nagrada Miru Vuksanovicu
NJegov roman "Tocilo" ziri je ocijenio najboljim proznim djelom na srpskom jeziku u posljednjih godinu danaBileca, 22. septembra - U sinocnom, svecanom dijelu programa Sestih Corovicevih susreta pisaca "Srpska proza danas" u Bileci, jednoj od najznacajnijih knjizevnih manifestacija na prostoru srpskog jezika, nacelnik bilecke opstine Miladin Samardzic urucio je nagradu "Svetozar Corovic" Miru Vuksanovicu za roman "Tocilo" koji je po ocjeni zirija, najbolje prozno djelo objavljeno u posljednjih godinu dana.
Obrazlazuci odluku zirija, njegov predsjednik, akademik Svetozar Koljevic je naglasio da je u knjizi "Tocilo" s podnaslovom "Kamerni roman u 33 recenice" progovorio kamen, koji pamti sve zemljotrese, neprijateljske vojne, praizvore zivota. Ovaj roman je bijeg u iskon, bijeg iz savremenog urbanog svijeta u kome se ne gleda sta je sta, ni ko je, ko, nego za sta bi sta i ko mogao posluziti... Taj svit robotizovanog rada i zabave je samo daleka pozadina iz koje je glavni junak "dolaznik" (a ne "odlaznik"),"utekao". Ta pozadina nagovijestena je kao bijeli svijet iz kojeg su od vajkada "dolazili neprijateljski vojnici". Ili, pak, svijet u kome se "daju imena svemu i mijenjaju imena ulicama kada god neko pobijedi na izborima". Pa i svijet "vazdusnih uzbuna... pred naletom crnih pticurina, naoruzanih kako se niko nije naoruzavao da brani mir tako sto nam uzima i zivot i mir". Dolaznikom bijeg u iskon u znaku je zivotnih elementarija oplemenjenih istorijskim sjecanjima u pricama - rekao je akademik Koljevic.
Vuksanoviceva "Tocila" vidim - naglasio je clan zirija prof. dr Jovan Delic - kao pokusaj da, ako i u prethodnim njegovim knjigama vaskrsnu najdublji slojevi knjizevne i jezicke tradicije, a da se pri tom izbjegnu i razore klisei i konvencionalne, hronoloske i uzrocno-posledicne price; da se zblize poezija i proza. Preko "Tocila", kao preko kakve kamene gomile, mora se ici oprezno i lagano, posto u tom poetskom romanu lako promakne kljucna slika, motiv, simbol, putokaz. Citanje otezava i neobicna sintaksa: roman je sastavljen od 33 poglavlja, a svako je samo jedna duga, bokorna recenica. Kao da autor pravi stilsku vjezbu, proba sta jezik moze da podnese i sta on sam moze u tom jeziku da napravi, pa razigrava jednu recenicu na cetiri stranice. To je nesumnjiv doprinos sintaksi srpskog jezika i njenog bogacenja. Podvig je napisati 33 poglavlja u 33 recenice, mada je Vuksanovic vec poznat po cijelom vijencu eseja od kojih je svaki samo jedna recenica. NJegovo istrazivanje u jeziku, dakle, ide u dva smjera: U vracanje u zivot zaboravljene leksike i u ispitivanje moci sintakse. Tako se ono sto moze izgledati staro i anahronicno preobrazava u moderno, u spoj arhajskog i modernog, u traganje za mitskim slojevima jezika i u traganje za recenicom dugog raspona kakvu je srpski jezik rijetko poznavao. Otuda visestruka novina i svjezina Vuksanoviceve proze, njena bliskost lirici, ocijenio je dr Delic.
G. Knezevic