Svet stvaranja

13.03.03 Pobjeda

Knjigu "Svet Stvaranja", autora Danijela DZ. Borstina, nedavno je publikovala izdavacka kuca "Geopoetika" (preveli sa engleskog: Vladimir Ignjatovic, Ivana Velimirac, Sinisa Mitrovic, Zorica DJergovic-Joksimovic, Vanja Savic, Mirjana Ognjanovic, Zoran Milutinovic). "Svet stvaranja" nastavak je knjige "Svet otkrica", koja je predstavljala epsku pripovijest o naporu da se razumije svijet, od nebesa do ljudskog srca. To je bila pripovijest o covjekovoj potrazi za spoznajom svijeta i sebe samog, a sam autor pokazao je uvjerenje da je potraga za znanjem jedini put do covjekovog ispunjenja. U nastavku, knjizi "Svet stvaranja" Borstin osvjetljava figure koje su stvorile nase kulturno nasljedje, od graditelja piramida do Pikasa, i obogatile svijet arhitekturom, slikarstvom, skulpturom, muzikom, dramom, igrom i knjizevnoscu. Ovo je povijest o junacima maste. U pripovijesti punoj biografskih detalja, kroz vizuru samog autora dato nam je da vidimo zivote Dantea, Cosera, Rablea, Servantesa, Sekspira i drugih stvaraoca, predstavljene u kontekstu autorovog doba. Poznata imena poput: DZojsa, Betovena, Prusta, Eliota, Virdzinije Vulf, itd. postaju zivi junaci u Borstinovoj prici o njihovom naporu da svijet stvore iznova.
Inace, Danijel DZ. Borstin (1914) dobitnik je Pulicerove nagrade za triologiju pod nazivom "Amerikanci", za koju je takodje nagradjen i Perkmanovom i Bankroftovom nagradom. Radio je kao upravnik Nacionalnog muzeja americke istorije Smitsonijan, u Kongresnoj biblioteci u Vasingtonu, a dvadeset i pet godina predavao je istoriju na Cikaskom univerzitetu. Plodan stvaralac i covjek ogromnog obrazovanja, napisao je djela iz oblasti istorije, sociologije, politike i prava (neki od naslova iz njegovog bogatog opusa jesu: "Tajanstvena nauka prava", "Genij americke politike", "Amerika i predstave o Evropi", "Demokratija i njena nezadovoljstva", "Skrivena istorija", "Izgubljeni svijet Tomasa DZefersona").
Borstinove knjige prevodjene su na vise od dvadeset jezika.

T. P.

01.01.00

Pobjeda
27.11.2002.

NOVE KNJIGE

Zivi junaci imaginacije

Danijel DZ. Borstin, "Svet stvaranja", Geopoetika, 2002.

Podgorica, 26. novembra - Drugi tom cuvene trilogije istaknutog americkog istoricara i dobitnika Pulicerove nagrade (prvi tom "Svet otkrica" Geopoetika je objavila prosle godine), u kojem se ozivljava vise od tri hiljade godina stvaralastva i umjetnosti. Ovog puta Borstin stavlja akcenat na sve one slavne licnosti koje su kreirale nase kulturno nasljedje - od graditelja piramida do Pikasa, bogateci nas svijet djelima arhitekture, slikarstva, skulpture, muzike, drame, igre i knjizevnosti.
U pripovijesti punoj biografskih detalja vidimo Dantea, Cosera, Rablea, Servantesa, Sekspira i druge velike stvaraoce predstavljene u kontekstu vlastitog doba. Bokacu je kuga ponudila izazov da isprica stotinu prica koje do danas nisu zaboravljene. Bruneleski je stvorio elegantnu kupolu katedrale u Firenci da bi spasao svoj grad od sramote koju bi mu donio nezavrseni spomenik. Mikelandjelov angazman u Sikstinskoj kapeli ishod je namjere njegovih takmaca da jednog neiskusnog umjetnika diskredituju dajuci mu nemoguc zadatak.
Velike stvaraoce nije obeshrabrivala prepreka - sljepilo Miltona, osteceni vid Preskota, Parkmana, DZojsa, gluvoca Betovena, astma Prusta, dosada zivota bankarskog cinovnika Eliota, ogranicenost drustvene uloge zene - Virdzinije Vulf. Ova poznata imena postaju zivi junaci imaginacije u Borstinovoj prici o njihovom naporu da svijet stvore iznova: U Rableovim apsurdima, iluzijama Don Kihota, Gibonovoj viziji propasti imperija, Balzakovim pricama o ljubavi i novcu, Dikensovim o borbi i pobjedi.
Vidimo kako slikarstvo na zapadu iz zanatske tradicije prelazi u DJotove intuicije, Leonardove vizije protkane naukom, Moneove licne trenutke i Pikasove okrutne vizije. Muzika, nekada oblast gregorijanskih korala, postoje Hajdnov sekularni svijet koji treba da se dopadne vladaocu, a onda postaje predstava namijenjena javnosti kod Mocarta i Betovena i opera koja oblikuje nacionalnu svijest kod Verdija i Vagnera.
"Svet stvaranja" je epska istorija. To je takodje i misteriozna prica o neumornom ljudskom duhu, napisana na isti onaj uzbudljiv i neodoljiv nacin kao i prvi tom - "Svet otkrica".

P. T.

01.01.00

Politika
31.12.2002.(1-2.01.2003.)

DUHOVNA UTOČIŠTA

Putovanje kroz tri milenijuma
Raznoliki svet u kojem se večno uništava i iznova stvara uvek će imati umetnost kao utehu, makar i ne bila odmah priznata. - Lepote ljudskog duha

Ništa na svetu ne postoji u vidu jedne gromade. Sve je mozaik. Istorija prošlosti može se ispričati hronološkim redom, ali se isti metod ne može primeniti na sadašnjost koja je u pokretu - zapisao je Balzak.

Veliki pisac mislio je pri tom na ljudsku komediju, ne želeći da se ona, kao Danteova, jednog dana pretvori u božanstvenu. Pa ipak, u vremenu koje ga je nadživelo pretvorila se u božanstveno delo čoveka koje će u istoriji ostati u samim vrhovima onoga što je ljudski rod dao u duhovnoj sferi.

Primenimo ovu misao na drugi kontekst. Na, uprkos ratovima i katastrofama u, i izvan ljudske moći, neprekinutu istoriju stvaralaštva i umetnosti od crteža u pećinama do današnjeg dana. I uveriće se u to da se i ona može ispričati takođe hronološki, ali da je ono što je njena kruna, a to je prepoznavanje i prihvatanje u širim krugovima konzumenata i poštovalaca, usleđivalo kasnije. Sadašnjost je u svim vremenima bila u tom, balzakovskom, pokretu, najčešće nepravedna prema umetnicima. Zar tome ne služi kao dokaz i današnje vreme, u kojem se na mnoge umetnike uglavnom gleda sa skepsom i nerazumevanjem?

Stvaraoci i božansko

Zato oni i jesu heroji, oni su junaci mašte kako ih naziva američki istoričar Danijel Dž. Borstin ispisujući o njima, i njima posvećujući drugi tom svoje zamišljene velike istorije čovečanstva, putovanja kroz tri milenijuma postojanja nauke, filozofije, kulture i umetnosti. Posle Borstinovog "Sveta otkrića" na naš jezik stigao je i "Svet stvaranja" (izdavač "Geopoetika" iz Beograda), knjiga veličanstvena već po ideji i ambiciji da jedan jedini čovek krene u intelektualnu avanturu, svestan toga da će biti i propusta, ali željan da ponudi svoje viđenje. Onome koji, međutim, bude čitao ovu knjigu ostaje nimalo lak zadatak, ravan možda baš u ponečemu i Borstinovom: da proveri svoja znanja, da se pomuči da pronađe imena koje bi, da je i sam Borstin, smatrao junacima mašte, i koja bi stajala rame uz rame sa onima koja jesu u knjizi. I tako izvaja sopstveni svet stvaranja u kojem će često nalaziti svoje duhovno utočište.

Da li je čas kada je čovek formulisao svoju misao o Bogu, stvorio savez sa njim jednim a tvorac i svedržitelj njemu poslao svoga sina kao zalog, označio i čas kada je ovozemaljski stvor počeo da se oseća božanskim, pa i samim stvaraocem i tvorcem? Od trenutka pojave tog saveza računa se i novo vreme, pa zašto ne bi i novi čovek koji, imajući sada i potvrđenu božansku crtu u sebi, mogao umisliti da je i sâm stvaralac?

Čak i da je ljudska hrabrost išla dotle, ništa ne potvrđuje da su manje božanski stvaraoci bili oni koji su u mraku pećina stvarali čudesne crteže, verujući samo u prirodu kao jedinu koja je sposobna da, ako je voljna, uništi ljudski rod i delo. Manje božanski nisu ni oni što su stvarali egipatske piramide koje novovekovni vandali nisu (na sreću) u stanju da unište? Stoga je bolje verovati da su svi svetovi otkrića, i svetovi stvaranja nastajali upravo zbog vere čoveka u sebe, i u neprolaznost lepote, tu iskru koju možemo nazvati i božanskom makar se ona zvala Priroda, bogovi ili samo Bog.

Danijel Borstin u svojoj knjizi širokim potezom ispisuje istorije arhitekture, književnosti, slikarstva, muzike. Kroz njihove mukotrpne putanje uspona na vrlo diskretni način provlači upravo tu jednu božansku nit koju ni sami stvaraoci nisu uspevali da odgonetnu, ali su je u sebi prepoznavali. I ako svet onih vremena pre jednog tvorca, i za vreme njega, kada je čovek možda zaista i poverovao da ima zrnce tog božanskog dara da stvara (ali i razara), posmatramo kao kaleidoskop u kojem će se sklapati i rasklapati detalji Bošovih slika, moglo bi nam se ukazati zbog čega je, zapravo, čovek težio stvaranju. Da bude "potencijalni stvaralac" uvek jednog novog sveta?

Možda. U Borstinovom "Svetu stvaranja" upravo se i kreće od te zagonetke: iz te tačke nastaju i Konfučije, i Buda, i Homer, i Mojsije, Sveti Avgustin, megaliti, Rim, Grčka, polisi, komedije i tragedije, Dante, Leonardo da Vinči, Mikelanđelo, Đoto, Direr... istočnjački tao, Bah, Mocart, Hajdn, Betoven, Verdi, Gete, Dostojevski i njegova poruka, užasavajuća za čoveka, da ljudsko biće ima izbor, i stoga odgovornost. Potom impresionisti, pa Pikaso, Džojs koji se borio da natera savremenike da razumeju njegovog "Uliksa", i dospeju do granica koje je postavio jezikom književnog dela, pa filmska umetnost... i nizovi onih imena, u svom vremenu neprepoznata, i nepriznata, a koja su potonje generacije slavile, i danas slave kao tvorce besmrtnog.

Borstinovu knjigu treba posmatrati kao kamen-temeljac iz kojeg se granaju sve druge lepote ljudskog duha. One Rembrantove igre svetlosti, Gaudijeve igre formi u "Sagrada Familia", Bošove vrtove uživanja i paklena vizionarstva, Dalijeve ironije i igre sa večnošću, Borhesove maštarije, Vorholove podsmehe, Veličkovićeve krvave pirove čoveka s kraja 20. veka. Ovaj raznoliki i šaroliki svet u kojem se večno uništava i iznova stvara, uvek će imati umetnost kao utehu, makar ona u vremenu kada nastaje i ne bila priznata.

Umetnici su u svakom vremenu toga svesniji nego oni kojima svoje delo daruju. Možda se baš zato, unapred, savremeni stvaraoci podsmevaju: i sebi, i svetu, misleći da kao zrno božanskog u svemiru imaju pravo na to, kao zalog buduće slave. I Balzakove mozaične "sadašnjosti u pokretu". Zato će se u nekom novom poduhvatu nalik Borstinovom, verovatno kao klasik naći i najnoviji dobitnik Tarnerove ovogodišnje nagrade koju dodeljuje fondovska Tejt galerija Kit Tajson.

Krajnje ironično, i sasvim subjektivno, ovaj avangardni (nije li to Reč reči svake umetnosti stvaranja?) umetnik svojim nagrađenim delom kao da predočava svoju sudbinu, svestan da je i on, kao njegovi prethodnici u prošlim vekovima, ispred vremena u kojem živi. Stoga se, verovatno, i jedan Tajsonov rad zove "Pričanje zidu o nečemu izvan svake logike".

Anđelka Cvijić

01.01.00

Vreme
09.01.2003.

Danijel Dž. Borstin: Svet stvaranja ? Istorija junaka mašte
Izdavač: Geopoetika (Beograd, 2002)
Prevod: Grupa autora

Svet stvaranja je drugi deo trilogije Danijela Dž. Borstina (prvi je Svet otkrića, treći Svet traganja), koja se bavi popularnim pregledom civilizacijskih tekovina i kulturnog nasleđa. Borstin, američki istoričar i dobitnik Pulicerove nagrade za trilogiju Amerikanci, u Svetu stvaranja oživljava tri milenijuma istorije kroz najveće stvaralačke figure u oblastima religije, filozofije, istorije, književnosti, umetnosti ? od Lao Cea do Muhameda, od Homera do Kafke, od Vitruvija do Korbizjea, od Tukidida do Gibona... Pisac skromno zaključuje da je ova knjiga neka vrsta njegove duhovne autobiografije i da je za njeno nastajanje zaslužna njegova mogućnost da u dokolici čita i obilazi umetničke galerije i arhitektonske spomenike: "Ono što je u ovoj čarobnoj knjizi ipak najvažnije je da velike stvaraoce, kao i njihove junake mašte, ne obeshrabruju prepreke i da, po Borstinovim rečima, svako od nas ponaosob mora da iskusi kako novo uvećava staro i kako staro obogaćuje novo, kako Pikaso potvrđuje Leonarda i kako Homer osvetljava Džojsa."