16.02.07
Sukob muške i ženske logike
Milorad Pavić
U Pozorištu na Terazijama juče su počele probe komada „Svadba u kupatilu“ Milorada Pavića, koji režira Saša Gabrić; premijera planirana za mesec i po dana. Zanimljivo, do sada iako su komadi ovog autora prisutni na raznim scenama u svetu, posebno u Rusiji, u Beogradu ih, sem nekoliko izvođenja „Hazarskog rečnika“ u režiji Tomaža Pandura u Centru „Sava“, nije bilo. Na konferenciji za novinare, povodom početka rada na komadu „Svadbe u kupatilu“, predstavljena je umetnička ekipa koju čine Milenko Zablaćanski, Miroljub Turajlija, Vladan Savić, Ana Simić, Nebojša Babić, Maja Noveljić, Mina Lazarević i drugi. Glumci nisu krili zadovoljstvo što će igrati Pavićev komad, a poznati pisac je u intervjuu za „Blic“ rekao da, iako je komad višeslojan, reč je pre svega o nečemu što treba da nas nasmeje.
„Svadba u kupatilu“ je vesela drama o ozbiljnim stvarima. Smestivši je u Bečkerek (Vojvodina) s početka prošlog veka, kada se Vojvodina prisajedinila Srbiji, niste li u komadu na primeru komičnog sudskog spora oko ukradenih čakšira oslikali (ne)sklad dva načina života?
- „Svadba u kupatilu“ je pre svega komedija, vesela igra s pevanjem i pucanjem što se kaže. Dakle, tu je da se nasmejemo, ali ako treba da se nasmejemo i sebi. To što je radnja smeštena u prve decenije prošloga veka, dakle udaljena vremenski od nas, to nam samo pomaže da stvari bistrije sagledamo. Uostalom, spor oko čakšira nije izmišljen: u vreme i na mestu koje je pomenuto, takav spor se stvarno vodio i sudski akti o njemu postoje.
Jedan od junaka u momentu kada svi kliču stvaranju Jugoslavije, govori o negativnostima i daleksežnim posledicama tog istorijskog čina? Nameće se pitanje sudbine pojedinca koji se suprotstavlja istorijskom toku?
- Pojedinac koji je tada bio kritičan prema Jugoslaviji u nastanku, bio je pojedinac koji se suprotstavlja istorijskom toku. Danas svako dete zna da se Jugoslavija raspala i da se morala raspasti. Političke stranke koje se pominju u komadu (demokrate i radikali) postojali su i tada na našoj političkoj sceni i njihov odnos je bio tačno takav kako je u komediji opisano.
Ipak, unutar ozbiljnog istorijskog trenutka smestili ste čak lascivnu ljubavnu priču i, da kažemo, zavrzlamu?
- Ljubavne priče nisu jače od političkih, ali su trajnije.
U komadu ste suprotstavili mušku i žensku logiku?
- Pre svega i nadasve „Svadba u kupatilu“ je jedan komični komad koji pokazuje da logika žena i logika muškaraca nije ista. Jedna Srpkinja, jedna Mađarica, jedna Jevrejka nalaze se sa „ženske strane komada“. Sudije, policajci, razni svet raznih narodnosti i zanimanja su sa druge, muške strane, ali su oni među sobom zavađeni, dok su žene zaista složne. Jedan lik, pesnik nije ni tamo ni ovamo. On se uopšte ne snalazi među polovima (on je dvopolac), ne snalazi se ni u sadašnjici, ali lepo vidi budućnost. Jedna žena - Ukrajinka još uvek se drži linije svoga muža i ispada smešna. Ostali su kula vavilonska Rumuna, Srba iz Vojvodine, Mađara, Crnogoraca, Slovaka, Šumadinaca, itd. Najzad, ali ne samo na kraju, tu su muzičari - Cigani. Oni su i sa jedne i sa druge strane ovog zavađenog sveta i oni zaključuju komediju ratom dve vrste muzike. Vojne i ljubavne.
Na scenama u Evropi, pogotovo u Rusiji vaši komadi već godinama doživljavaju uspehe, a kod nas ih do sada (sem Pandurovog „Hazarskog rečnika“) nije bilo?
- Jedan pozorišni kritičar je napisao nedavno da će istorija srpskog pozorišta danas biti upamćena po tome što ovde nije igran Pavić. Ja mu se izvinjavam što ga ovde navodim, ali on je skoro odgovorio na vaše pitanje. Posle Francuske, SAD, Nemačke, Praga, posle Moskovskog hudožestvenog teatra Čehova, posle najvećeg pozorišta u Petrogradu, posle Pandura udruženoga sa „Ateljeom 212“ iz Beograda, sada se Pozorište na Terazijama odlučilo da igra jedan moj komad. Ja mu u tome želim uspeha. Ako se našoj publici dopadne moj komad, radovaću se. Ako ne, opet dobro.
Tatjana Nježić
21.09.06
Misterija drugog tela
Milorad Pavić
ODAVNO Milorad Pavić nije objavio duži roman, u pravom značenju reči, kao što je "Hazarski rečnik", "Unutrašnja strana vetra" ili "Predeo slikan čajem". U razgovoru za "Novosti", u bašti kafića "Balzak" na Dorćolu, pisac kaže da je posle dve godine rada završio roman "Drugo telo", koji će objaviti "Dereta" do kraja godine.
- Hteo sam da sa iskustvom koje sada imam kao čovek u godinama, napišem nešto što bi moglo da rezimira te moje utiske i ta iskustva. To je priča o nekim ljubavnicima iz 18. veka i nekim iz našeg, 21. veka, koji tragaju za Hristovim i sosptvenim drugim telom posle smrti.Roman je jednim delom autobiografski, ali niti je to roman o meni, niti o mojoj supruzi Jasmini Mihajlović, nego samo u onoj meri u kojoj i svaki pisac autobiografski piše. Nedaleko odavde je u Ulici Braće Baruh velika starinska kuća gde se dešava jedan deo zbivanja u 21. veku.
Da li nas to očekuje teološki roman?
- On govori i o tome da li mi možemo da komuniciramo sa onostranim, ili je to rezervisano samo za one koji su prešli na drugu stranu i mogu da nam se obrate. Roman ima i neke teološke sadržaje. Recimo, vrlo je zagonetan susret Hrista na Gori sa anđelom. To je bilo uoči njegovog razapinjanja na krst i anđeo ga je tada tešio.
Ako se dobro iščitaju jevanđelja, ali i Biblija, pa čak i iz nekih apokrifnih spisa, možemo da zaključimo šta je to mogao reći anđeo Isusu. Ja ću vam reći samo toliko da je reč o drugom telu.
ISUSOV PUT
Otkrijte nam poentu knjige?
- Ima jedno zanimljivo pitanje, jedna mapa koju sam načinio u romanu, a to je pitanje gde je on sve bio posle smrti, posle ustajanja iz groba, gde je sve Isus išao i zašto je toliko mnogo išao. I najzad, tu je poanta romana, to su njegove poslednje reči koje on nije upisao na hartiji nego je upisao idući po zemlji.
Roman Drugo telo" biće objavljen prvo na ruskom jeziku, u Petrogradu, potom kod nas. Otkud takav raspored?
- To su izdavački planovi. Ako pogledate moje pozorišne komade, njih igraju od Njujorka do Sibira, ne čekajući da se ovde igraju. Svet se smanjio. Uloga pisca je samo da ne koči. "Kutiju za pisanje" koja je odavno prevedena na ruski, uzeli su Rusi da filmuju i to bi želela dva reditelja. Prema ugovoru, nemam pravo da sada otkrijem njihova imena. Zainteresovan je i reditelj Jurij Grimov, s kim sam u prepisci.
Kako film utiče na savremenu književnost?
Ako pogledamo Dena Brauna videćemo da on obilatio koristi u književnosti filmske trikove i rešenja. Veoma cenim to što on piše. Ruski izdavač je napisao na "Drugom telu" da je to slovenska paralela Denu Braunu. Čini mi se da je u 21. veku književnost prestala da bude onako važna kao u ranijim stolećima. Ovaj vek je prevashodno ikonična stvar, nešto što je vezano za sliku, za brzu komunikaciju, možda za muzički kod. U književnosti taj muzički kod se dosta eksploatiše. U mojim romanima, a posebno u "Drugom telu" ima dosta muzike.
Tu dolazimo i do pitanja globalizacije. Kako se umetnost nosi sa njom?
- Globalizacija na neki način pomaže kulturi i knjizi zato što je mnogo učestaliji promet nego ranije. S druge strane, globalizacija daje prvenstvo određenim kulturama, kultutrama na takozvanim velikim jezicima. Međutim, to nije samo greh globalizacije, to je od uvek tako bilo.
ČITAM PETROVIĆA
A zašto Vaše drame ne gledamo u našim pozorištima?
- To treba njih pitati, a ne mene. Ja sam napisao, štampao i s moje strane je dosta. U Njujorku je igran "Hazarski rečnik", u Petrogradu, već četvrtu godinu "Krevet za troje" i sad su tražili da produžimo ugovor. Najčuvenije pozorište na svetu Moskovski hudožestveni teatar Stanislavskog i Čehova, igrao je dramu "Zauvek i dan više". Mislim da će "Svadbu u kupatilu" postaviti Pozorište na terazijama.
Kako ocenjujete savremenu srpsku književnost i njene teme?
- Veoma volim da čitam Gorana Petrovića, Belog Markovića, ali mislim da ton književnosti kod nas daju spisateljice: Isidora Bjelica, Jasmina Mihajlović, Sanja Domazet. Mislim da je i u svetu isto, ton književnosti daju žene.
Kako to objašnjavate?
- Mislim da je to došlo sa demokratizacijom polova i ako malo pogledamo i novinarstvo, odmah ćemo zaključiti da to nije samo u književnosti. Jedina stvar u kojoj žene nemaju u ovom trenutku primat jesu finansije. Mi bismo i u politici mogli da imamo mnogo uspešnih žena, međutim i to je još uvek falusni domen.
MONITOR KAO KNjIGA
PRIJATELj iz Švedske pisao mi je juče mejlom, elektronskom poštom, da je na pomolu jedna tehnologija koja potpuno podržava knjigu. Dakle monitor je sada spakovan u format knjige i jedino nije postignuto da elektronska knjiga bude savitljiva.
SANU KAO DRŽAVA
AKADEMIJA nikad neće biti kakva bi trebalo da bude, ali to ni jedna Akademija nije. Kakav narod takva mu je i Akademija nauka, a kakva politika države, takva politika i Akademije. Čini mi se, ipak, da je politika Akademije malo bolja od politike države. Pokušao da nešto menjam u Akademiji i moram priznati da nisam za sada uspeo. Fale nam reditelji i glumci, filmski, pozorišni. Predlagao sam ove godine naše najčuvenije filmske i pozorišne reditelje da uđu u Odeljenje jezika i književnosti, ali baš jedan dramski pisac je "torpedovao" stvar. predlagao sam i da od Sterije pa do danas, svakom članu objavimo po jednu knjigu, ali ni to nije prošlo.
B.ĐORĐEVIĆ
Blic
21.09.2006.
Srpski „Da Vinčijev kod“
Dela Milorada Pavića popularna su u čitavom svetu, a koliko su popularna i u Rusiji pokazuje ne samo nedavni sajam knjiga u Moskvi, na kojem su njegove knjige bile pravi hitovi, već i činjenica da će njegov najnoviji roman „Drugo telo“ biti objavljen prvo u Rusiji. Ovdašnja publika moći će da ga čita za dva-tri meseca u izdanju „Derete“.
Rekli ste da je ovo najbolje delo koje ste napisali?
- Jer to delo neizmerno volim. I srećan sam što sam ga napisao.
Ne ukazuje li već sam naslov na svojevrsnu okrenutost onostranom?
- Ukazuje. Ima li ljudsko biće posle smrti svoje drugo telo, kakvo je imao Hristos – to je pitanje kojim se bavi moja knjiga. Zamislio sam da su se time bavili i neki muškarci i neke žene u prošlosti. U romanu se može naći i podatak šta je anđeo rekao Hristu na Gori tešeći ga pred razapinjanje na krst, kakvo je telo Hristos imao posle ustajanja iz groba i šta je bila njegova poslednja poruka nama, ispisana na zemlji.
Govoreći o vašim ranijim knjigama pominjali ste i autobiografske momente. Ima li ih i u ovoj?
- Sve moje knjige su autobiografske na neki način, pa je tako i s ovom. Iako prva rečenica romana glasi: „Pisac ove knjige izmišljen je, ostale ličnosti su mahom postojale“, to nije uvek tako. Bračni par iz XXI veka prenosi iskustva i dileme moje supruge Jasmine Mihajlović i moje. „Drugo telo“ se, uostalom, može smatrati kao ljubavna povest i kao metafizički triler. U obe ravni on je autobiografski. Postoji i kuća na Dorćolu u kojoj se događa jedan deo romana u XXI veku.
U tom romanu kroz ljubavne priče pretapate i preplićete vreme i prostore. Kakav je odraz ljubavi u onostranom?
- Dva ljubavna para u XVIII veku i dva ljubavna para u našem, XXI stoleću, tragaju u mom romanu za onostranim, za dokazom da li čovek ima svoje drugo telo. Ljubav i smrt tu se mešaju, traganje za onostranim tu je podstaknuto strašću. Za onostranim tragaju i đavoli koje sanja izmišljeni junak moje priče. Postavlja se i pitanje može li se onaj ljubavnik koji prvi ode sa ovoga sveta javiti onome drugom, koji je ostao u ovome životu?
Junaci vašeg romana su i istorijske ličnosti Zaharije Orfelin i Venclović...
- To su pisci iz XVIII veka koje volim. Napisao sam njihove biografije i izdavao njihova dela. Jedan, Orfelin, živeo je i izdavao svoje knjige u Veneciji, a drugi, Venclović, u Sent Andreji u Ugarskoj. Oko njihovih sudbina u tim gradovima je ispleten jedan deo romana. Oni su se sjajno poneli kao junaci jednog književnog dela.
Kako se može čuti, „Drugo telo“ je na neki način naša verzija „Da Vinčijevog koda“?
- Moj ruski izdavač je napisao u svom propratnom tekstu uz roman sledeće: „Novi roman Milorada Pavića ‘Drugo telo’ neka je vrsta slovenske paralele romanu ‘Da Vinčijev kod’ Dena Brauna. Uz ono što je rekao Den Braun o ženskom principu vraćajući ga u priču o Hristu, postoje još neke važne stvari koje hrišćanstvo XXI veka može da pruži čoveku. To je, na primer, drugo telo Hristovo, koje po Njegovim rečima i čovek može dosegnuti. O tome, o drugome telu govori Pavićeva nova knjiga.“
Vi ste jedan od onih (ne toliko čestih) koji ima reči hvale za takozvano žensko pismo, odnosno za književnost koju pišu žene...
- Jasmina Mihajlović je nedavno definisala osobenost ženskoga pisma rečima: „Priroda je mene kao ženu obdarila estrogenom i progesteronom, dala mi mogućnost da rađam, moje telo i um su sasvim drugačiji od muškog, pa zar to nije dovoljna suštinska razlika koja će se reflektovati na svaku profesiju, a ne samo na umetnost.“ Što se književnosti tiče, ponoviću, ona posle početka XXI veka više nikada neće biti ista kao ranije jer su se u noj kao vodeće ličnosti pojavile u velikom broju žene. U književnosti se zacario matrijarhat. Najbolje prodavani pisac na svetu danas je žena. U jednom poglavlju mog romana „Drugo telo“ i đavoli u paklu hoće da se ‘apdejtuju’ pa postaju ženke.
Tatjana Nježić
12.09.06
Budućnost su čitaoci, a ne pisci
Milorad Pavić o novom romanu i uspesima kod nas i u svetu za Glas
U Srbiji se još smatra, a ja sam loš primer jer sam izuzetak, da su knjige koje se dobro prodaju loše knjige.Ja ne mislim tako
Slava koju je posle romana "Hazarski rečnik" svojevremeno doživeo u svojoj zemlji dočekala je, u neku ruku, Milorada Pavića u svetu, naročito u Rusiji, gde slovi za jednog od najpopularnijih inostranih pisaca. Pavićeve romane čita, a pozorišne predstave prema njegovim tekstovima takoreći guta tamošnja književna i pozorišna publika. O uspesima našeg pisca kod nas se malo zna. Na upravo završenom sajmu knjiga u Moskvi među najtraženijim knjigama na našem štandu bili su Pavićevi romani. U prilog svedočanstvu o velikom zanimanju milionskog ruskog kulturnog čitalaštva za Pavićeva dela je činjenica da se na ruski u rukopisu već prevodi njegov najnoviji roman "Drugo telo", koji će kod nas izaći do kraja ove godine.
Šta je tema vašeg novog romana?
Smatram da je "Drugo telo" do sada moje najbolje književno delo. Na ovoj knjizi radio sam poslednje tri godine. Ima tri stotine pedeset stranica, a govori o četiri ljubavna para koji, u osamnaestom veku u Veneciji i Ugarskoj, a u našem veku u Parizu, Beogradu i drugde po svetu, pokušavaju da ustanove ima li čovek posle smrti svoje drugo telo kao što je imao Hristos. Za ovogodišnji sajam knjiga moj novi roman neće izaći, već će se to dogoditi negde krajem godine, kod "Derete", ali to ne znači da na sajmu neću potpisivati svoje druge knjige.
U Rusiji ste jedan od najčitanijih inostranih autora. Za koje vaše delo u Rusiji vlada najveće interesovanje?
Što se tiče prevoda, "Drugo telo" će najpre izaći na ruskom, a potom i na desetak drugih jezika. Ti prevodi od ruskog pa nadalje rade se prema rukopisu, ali tako sam ja odavno radio, pa me to ne iznenađuje. Takođe, postoji interesovanje za moje knjige kod izdavačkih kuća koje se bave snimanjem teksta tih dela na ce-de. Jedan roman na ce-deu će čitati jedna glumica koja je igrala u mojoj predstavi (MHAT). Inače, jedno moskovsko pozorište se interesuje za moju komediju "Svadba u kupatilu". Takođe, izdavačka kuća "Azbuka" nedavno je rasprodala izdanje mog romana "Unikat", dok je na litvanskom izašla moja knjiga "Unutrašnja strana vetra".
Vaši romani žive veoma bogat pozorišni život u Rusiji. Koji komadi rađeni na osnovu vaših dela se trenutno igraju?
Najveće petrogradsko pozorište već treću sezonu daje sa uspehom moj komad "Krevet za troje" u režiji Vladimira Petrova i prevodu Larise Saveljeve. Oni su sada tražili da produžimo ugovor, jer je na mojim predstavama pozorišna dvorana uvek puna. Inače, moje knjige imaju neobičnu sudbinu da su mnogo više igrane u svetu nego kod nas. Ja se, naravno, ne žalim, uostalom, tamo je mnogo više gledalaca nego ovde.
Kakav odnos imate prema bestseleru u književnosti?
Jedna od poslednjih rečenica mog novog romana "Drugo telo" glasi: Književnost u budućnost vode čitaoci, a ne pisci.
Kako vidite sudbinu bestselera na svetskoj književnoj sceni u odnosu na našu sredinu?
U Srbiji se još smatra (ja sam loš primer, jer sam izuzetak), da su knjige koje se dobro prodaju loše knjige. Ja ne mislim tako. Mislim da to vredi za žensko pismo, koje ima sve veću publiku i sve bolje pisce.
Neodvojiv deo vašeg književnog stvaranja prate pokušaji da promenite način čitanja, u pomoć ste pozivali svoje čitaoce a neretko i same junake...
U svetu postoji nelinearno pismo. Ono sugeriše i ono omogućava da roman ili priču ne moramo čitati samo na klasičan, svima dobro znan način, već da možemo izabrati i neku svoju stazu čitanja. Sva moja dela mogu da se čitaju na klasičan način, ali ostavljaju otvorenu mogućnost da budu čitana i na druge načine, kao rečnik, kao ukrštenica, da se obrnu na sredini čitanja kao klepsidra, da se shvate kao priručnik za gatanje ili kao astrološki vodič. To znači da će knjiga svakom čitaocu biti devica.
Šta vi sada čitate?
S velikim zadovoljstvom čitam pisce žene. Oni su velika novina. Era vodolije obeležena je pojavom ženskog pisma. Danas je najčitaniji pisac na svetu žena, autorka "Hari Potera". To je zaista dobro za umetnost. Prema mom i ne samo prema mom uverenju, vreme se deli na muško i žensko vreme. Kad mislim na večnost, uveren sam da je ona androgina, da je kombinacija muškog i ženskog vremena.
U jednoj od knjiga ste štampali i broj svog mobilnog telefona... Kako danas izgleda komunikacija sa čitaocima?
Posebno se radujem čitaocima i veoma volim susrete s njima. Naročito su dirljiva mnogobrojna pisma koja, preko Interneta ili običnom poštom, dobijam iz svih krajeva sveta. Pre nekoliko godina napravio sam dosije u koji odlažem najlepša pisma svojih čitalaca.
SLAVA SE NE PRAŠTA
Da li sam zadovoljan pisac? Slava se ne prašta. Uz to, ako stalno morate da živite iznad sopstvenih fizičkih ili zdravstvenih moći, onda tu nema mesta za priču o zadovoljstvu. Uprkos tome, ja sam srećan čovek, jer me srećnim čine moje knjige, kao i knjige moje supruge Jasmine Mihajlović. NJene knjige su toliko drugačije od mojih i uvek me iznenade na poseban način.
Mila Milosavljević
09.04.06 Blic
Pavićev kapričo
Svadba u kupatilu, Milorad Pavić
U izdanju „Derete“ Milorad Pavić je objavio svoju novu dramu „Svadba u kupatilu“, koju je nazvao veselom igrom u sedam slika.
Radnja se dešava ranih dvadesetih godina prošlog veka, znači kada je čarlston, kao simbol vremena, svojim erotizmom dovršavao nagrizanje raznih rigidnosti XIX veka.
U pripovedačkoj prozi u i svojoj originalnoj drami, kod nas bez razloga zanemarenom komadu „Zauvek i dan više“, Pavić je onaj obrazovani sofisticirani intelektualac kakvog ga znamo i u svakodnevnom životu.
Kako voli da nas iznenađuje, bilo formom bilo sadržinom, Pavić je svoje prijatelje i neprijatelje iznenadio sasvim neočekivanom veselošću teme, žanra i dijaloga u komadu „Svadba u kupatilu“.
Ova vesela igra je očigledni kapris svetski afirmisanog pisca. Za ovu priliku pozajmio bih muzički termin. Reč je o nekoj vrsti dramskog kapriča. Tim imenom je inovativni Rihard Štraus svoju operu, izvedenu u Beču za vreme Drugog svetskog rata, nazvao „Kapričo“ o ljubavnim preprtljavanjima u XVIII veku.
Pavićeva vesela igra „Svadba u kupatilu“ više podseća na Marivoa iz XVIII veka i Štrausa u „Kapriču“, nego na art deco međuratnih godina XX veka. I u ovoj komediji, kao kod Marivoa, pripadnici donjeg sloja mešaju se sa pripadnicima gornjeg sloja, a svi govore visokoliterarno kao da su čitali Pavića, a ne Mirjam. Samo, za razliku od Marivoa, baš mnogo ne gledaju kom polu ko pripada, što bi više ličilo na vek u kom danas živimo. I što im se omakne poneka veoma slobodne reči, koje koliko se sećam, a dobro se sećam, nisu bile baš u javnom saobraćaju pred Drugi svetski rat.
Evo, Pavić nam nudi za scenu neobičnu dramsku građu. Ali naša pozorišta javnost pre svega ostaje dužna Pavićevom velikom dramskom poduhvatu „Zauvek i dan više“, kome su se Rusi odužili još pre četiri godine, i to u slavnom Hudožestvenom teatru.
Jovan Ćirilov
18.10.05
Nova drama Milorada Pavića u izdanju Derete
Svadba u kupatilu, Milorad Pavića
Grafički atelje "Dereta" iz Beograda objavio je novu knjigu Milorada Pavića "Svadba u kupatilu" -"veselu igru u sedam slika", kako autor navodi u podnaslovu. Radnja ove komedije smeštena je u vojvođansku provinciju početkom dvadesetih godina prošloga veka i zasnovana je na dvostrukoj intrizi - kriminalnoj i ljubavnoj, navodi se u saopštenju "Derete" koja je ekskluzivni izdavač Pavićevih dela. Zaplet obuhvata jedan muški i jedan ženski ljubavni par i jedan sudski proces zbog krađe pantalona, a među ostalim akterima ove "vesele igre" su Šumadinci, Crnogorci, Prečani, Ukrajinci, Jevreji, Česi, Grci, Mađari, Nemci, Rumuni, dodaje se u saopštenju.