01.01.03
Stari majstori
Bečko pozorište Burgteatar za Austrijance je značajno ne samo kao kulturna ustanova već i kao mesto na kom su se prelamali važni društveni i politički procesi druge polovine prošloga veka. Odatle su kretale, i tu završavale, velike demonstracije protiv političkog uspona ultradesničara Jerga Hajdera, ali tu je, i mnogo godina ranije, naslućen njegov dolazak na talasu "provincijalizma, inhibiranosti i ksenofobije". Komad "Trg heroja" verovatno najznačajnijeg austrijskog književnika XX veka Tomasa Bernharda dirnuo je austrijsku tabu-temu - odgovornost za nacističke zločine - i time izazvao burne reakcije: zbog "prljanja zemlje" tražila se i ostavka ministra za kulturu. Svojom poslednjom voljom, Bernhard je zabranio da se njegovi komadi, sve dok važe autorska prava, izvode u Austriji. Tako se, kažu neki, osvetio svojim zemljacima zbog indiferentnog odnosa prema vlastitoj prošlosti.
Verovatno da je u istoriji teško naći pandan odnosu koji je Tomas Bernhard imao prema svojoj zemlji. Neki kritičari su pojednostavljeno taj odnos prikazivali kao "neverovatnu mržnju", drugi su ga pak poveziivali sa piščevom nedvosmislenom zgađenošću nad svakim oblikom oportunizma i malograđanštine. Najpre će biti da je Bernhard poštovao osnovno načelo građanske svesti, koje nalaže da se drugim zemljama možda i može, ali svojoj nikada ne sme oprostiti bilo kakva greška. U tom odnosu, naravno, bilo je i te fenomenalne, bernhardovske lucidne autentičnosti, koja se provukla i kroz sva njegova dela, učinivši ga "novim klasikom" svetske književnosti.
Prvi susret naših čitalaca sa Bernhardom desio se još davne 1967. godine, kada je beogradska "Prosveta" objavila prevod njegovog romana "Mraz". Potom su usledili kratki romani "Gubitnik" i "Vitgenštajnov sinovac", a onda i zbirka kratkih priča "Ludilo". Roman "Stari majstori" pojavio se u pravom trenutku da još jednom skrene pažnju na ovog pisca i njegovu provokativnu i razornu ironiju koja sve zapaža, a nikom i ništa ne oprašta. Bernhardova erupcija pripovedanja, koja jednostavno ne dozvoljava čitaocu da spusti knjigu, demaskira i unakažava naše predrasude, idole i idolatrije, lažne vrednosti, dvoličnost i licemerje.
U centru romana "Stari majstori" nalazi se Tintoretovo tzv. remek-delo "Čovek sa sedom bradom", smešteno u Muzeju stare umetnosti, kojem svakodnevno u hodočašće dolaze ljubitelji umetnosti. Neki čak, kao i naš narator, svakodnevno. Oko te slike se kuju razne priče, ona se tumači na hiljade načina, zapaža se svaki detalj i o njemu se nadugo razglaba... I naposletku, ispostavlja se da bi slika najverovatnije mogla biti tek prost falsifikat. U pogovoru ove knjige književnik i prevodilac Jovica Aćin kaže: "Stari majstori su svojevrsni festival razotkrivanja čovekovog slepog verovanja u umetnost, filozofiju, muziku, čak i u licemernu politiku i druge veličanstvene stvari u koje se zaklinjemo. Ma kakvi velikani duha i stari majstori! Okružuje nas tama i zašto da joj se ne smejemo!"
N. Sejdinović