01.01.00
Politika
19.01.2002.
Ogledi
Boks u Veroni
Zorica Jevremović: "Semiološki krugovi", izdavači: Institut za film i "Prometej", Beograd, Novi Sad 2001.
Posle opore i otrežnjujuće knjige eseja i komentara "Raspad sistema" (2000), u kojoj je "mali ekran" pročitan iz medijski semiotičkog i sociološkog ugla, ponekad radikalno zaoštrenog i skroz-naskroz subjektivnog, Zorica Jevremović, dramaturg po struci, ali i reditelj, kritičar i teoretičar, objavila je knjigu ogleda "Semiološki krugovi" (318 str.) u čijem se podnaslovu javljaju sledeći pojmovi: film, animacija, strip, pozorište, televizija.
Možda će čitaoce knjige zbuniti "težak" naslov knjige, koji bi više odgovarao nekom teorijskom traktatu ili doktorskoj disertaciji nego knjizi u kojoj se nalaze polemički, izazovni i iščašeni ogledi o našoj umetničkoj i medijskoj svakidašnjici. Zabuna se brzo raspršuje, jer Zorica Jevremović, koja samu sebe oslovljava oznakom intermedijalne teoretičarke (na užas nekih zadrtih lingvista i feministkinja), ovim naslovom, a potom posebnom posvetom i nizom reminiscencija odaje počast svom profesoru i utemeljitelju filmske teorije u nas, pokojnom Dušanu Stojanoviću.
Nastali u velikom rasponu između 1972. i 1993. godine, ovi ogledi, poređani po tematskim poglavljima, pokazuju esejistički nerv i eros pisanja, dobro poznavanje različitih medijskih disciplina, u koje se uključuju i sport, ples, ulični teatar koji autorka otkriva kao "pozorište kvarta" u getoiziranim zajednicama. Gotovo svi ogledi su svojevremeno objavljivani u raznim publikacijama. Sada objedinjeni koricama knjige ukazuju na jedinstvenu tačku gledišta i osnovni motiv pisanja u ovom žanru: nagon za promenom, duh vremena koji neprekidno hrli ka budućnosti.
U prvom poglavlju posvećenom filmu okupljeno je desetak ogleda, među kojima posebnu pažnju privlači "Građanin Kejn, još jednom, ili - prvi put", rasprava u kojoj se kultni film Orsona Velsa analitički otkriva ukrštanjem nekoliko metodoloških polazišta, ali uvek zanimljivo i podsticajno. I, potom, ogled "Leone sreće nečastivog" u kojem se Vrdoljakova ekranizacija "Gospode Glembajevih" uzorno tumači u nekoliko ravni: odnos izvornog dramskog teksta i filma, pomeranje vremena filmske radnje, užlebljenje u kontekst tadašnjeg jugoslovenskog filma (kraj osamdesetih). Jednom reči, u našoj filmskoj kritici i esejistici ovaj ogled je nesumnjivo jedan od vrhunaca i putokaz.
Sledeća dva poglavlja pokrivaju teorijski raspon i domete animacije i stripa. Tu se razmatraju temeljni planovi moderne animacije, ali i granične tačke sa trešom poput ogleda "Crvenkapica u porniću", dok je ogled od kojeg smo pozajmili naslov ovog našeg prikaza, koji stavlja u središte pažnje strip nepoznatog četvorogodišnjaka, mali biser među sličnima. Ako već izdvajamo neke napise, od četrdesetak priloženih, ne možemo da odolimo a da ne preporučimo mali amarkord-dramolet "Deset godina kasnije, Kiš", britki zapis (desetak stranica) o velikom piscu kojeg je ugušila politička palanka na Balkanu i večiti duh denuncijacije. Pored toga, u poglavlju o televiziji, nalazimo otkrivalački esej o TV prenosima umetničkog klizanja na ledu "Ledena opereta", kao i bodar zahvat "Televizijska prezentacija novije srpske narodne pesme" (1993), u kojem je dotaknuto srce tame naše nesreće iz devedesetih. Jednom reči, knjiga Zorice Jevremović, potpuno inokosne i "podzemne" spisateljice, iščekuje radoznale i neopterećene čitaoce.
Milan VLAJČIĆ
