Sećanja na kubansku revoluciju

13.12.08 Vijesti

Jedan od najvećih revolucionara XX vijeka, Ernesto Če Gevara za sobom je ostavio djela koja se već decenijama prevode i štampaju. Među njima su i “Sjećanja na kubansku revoluciju“ i “Dnevnik iz Bolivije“. Knjige je sa španskog prevela Silvija Monros-Stojaković, a izdavač je “Evro – Giunti“. Obje knjige sadrže brojne fotografije i indeks imena učesnika i revolucionara. Inače, ove knjige su reditelju Stivenu Soderbergu poslužle kao literarni predložak za petosatni film „Če – Gerila“, u kome Če Gevaru glumi oskarovac Benisio del Toro.

“Sjećanja na kubansku revoluciju“ obuhvataju period dešavanja od 2. decembra 1956. do 1. januara 1959. godine. Ovo izdanje sadrži dva dijela: prvi obuhvata „Sjećanja“ onako kako su u izvornoj verziji objavljena uz odobrenje i ispravke samog Čea, s tim što su se prije toga tekstovi pojavljivali u časopisu „Verde olivo“. Drugi dio donosi ostale priče, naknadno objavljivane u vidu novinskih članaka, u kojima se ne prati hronološki slijed. Predgovor knjizi je pisala Aleida Gevara Marč, kćerka slavnog revolucionara.

Kada je prvog januara 1959. godine ozvaničena pobjeda ljevičarskih revolucionara nad trupama diktatora Batiste, to je zapravo bio kraj nevjerovatne kampanje pod vođstvom Fidela Kastra. Šačica revolucionara, iskrcanih brodom „Granma“ na kubanske obale prerasla je u nezaustavljivu armadu, legendarne hrabrosti i neustrašivosti. Mladi Argentinac Ernesto Če Gevara bio je jedan od veterana sa „Granme“. Nekoliko godina poslije revolucije, Če je svoja sjećanja i sporadične zapise objedinio u knjizi „Sjećanja na kubansku revoluciju“, istinsko i autentično tumačenje borbe koja je dovela do osvajanja Kube. Iskren, strog prema drugima, ali i prema sebi Če iznosi zbivanja onakvim redosljedom kakva su zaista i bila, otkrivajući auru herojstva i žrtvovanja, ali i mračnu i nisku stranu revolucije. Čeovi zapisi nijesu jednokratno sjećanje na minule događaje; naprotiv, njegova misao gleda unaprijed, ka budućoj borbi i ka slobodama za koje se tek treba izboriti.

„Dnevnik iz Bolivije“ je posljednje djelo ostalo iza Če Gevare. Kada su ga 8. oktobra 1967. godine, bolivijske trupe zarobile, a dan kasnije i pogubile, u njegovom rancu su pronađene dnevničke bilješke, koje su odmah postale svjetski hit. Ovi dnevnici se prvi put pojavljuju na srpskom jeziku. Posljednja kampanja Če Gevare, zamišljena s ciljem da se osvoji brdovita Bolivija, bila je u krvi ugušena u bespućima Anda. Čak i na samom kraju ovih zapisa, kada se nagovještava bezizlazna situacija, Čeove misli idu uobičajenim tokom. Svjestan je teške situacije, obruča koji se steže, ali ne odustaje od svoje borbe i vjere u budućnost koju sanja. Ovo potresno štivo ispisano u trenucima borbe za život autentična je literatura koja u mnogo čemu nadvisuje romaneskne pokušaje opisa sličnih situacija.

Predgovor za „Dnevnik iz Bolivije“ pisao je Čeov sin, Kamilo Gevara, a uvod Fidel Kastro (još davne 1968. godine). O posljednjim trenucima života Če Gevare, Kastro piše: „Utvrđeno je da se Če borio ranjen sve dok jedan metak nije raznio i učinio potpuno neupotrebljivom njegovu pušku M-2. Pištolj koji je nosio bio je bez šaržera. Ove nevjerovatne okolnosti objašnjavaju zašto su uspjeli da ga se dokopaju živog. Rane na nogama nijesu mu dozvoljavale da hoda bez pomoći, ali nijesu bile smrtonosne. Pošto je prebačen do naselja Igera, ostao je u životu još neka 24 časa. Odbio je da se ijednom riječju raspravlja sa onima koji su ga uhvatili, a pijani oficir koji je pokušao da ga ponizi dobio je šamar posred lica“.

„Sjećanja na kubansku revoluciju“ i „Dnevnik iz Bolivije“ nam otkrivaju Če Gevaru kao istančanog posmatrača, velikog analitičara i stratega, kao i čovjeka sa izrazitim smislom za humor. To su svjedočanstva revolucionarne gerile sa svim svojim propustima i uspjesima, a iznad svega svjedočanstvo u vjeru i nadu da se svijet može i želi promijeniti, da je moguće stvoriti svijet po svojim zamislima i mjerama.

V. OGNJENOVIĆ