Iako kao svog omiljenog autora često navodi Markesa, Džejms Paterson priznaje da su na njega najinspirativnije delovali filmovi "Dan šakala" i "Isterivač đavola". U intervjuu datom Chicago Tribune-u 2001., on kaže: "U jednom momentu sam odlučio da u meni ne leži "Uliks", ali da bi mogao ležati "Dan šakala"." Ta odluka dovela je do brojnih pojavljivanja Patersonovog imena na listama bestselera i preko 20 napisanih romana. Pošto je napisao nekoliko uspešnih trilera, Paterson je ranih devedesetih došao na ideju da kreira lik Afro-američkog heroja u okviru tog žanra. Ideja je rezultovala serijom bestselera, čiji je glavni akter, forenzički psiholog Aleks Kros, postao jedan od najpoznatijih likova u detektivskoj literaturi i inspiracija za dva filma (Poljubi devojke, 1997. i Prikrada se pauk, 2001., oba sa Morganom Frimenom u ulozi Krosa).Paterson je autor čije pisanje nije ograničeno na žanr koji mu je doneo najviše uspeha. 1998. objavio je naučno-fantastični roman "Kad dune vetar" (When the wind blows) koji za temu ima posledice eksperimenata u bioinženjeringu, a 2001. pojavljuje se "Suzanin dnevnik za Nikolasa", roman koji je kritičar Njujork Tajmsa Dženet Maslin po snazi uporedila sa "Mostovima okruga Medison".Džejms Paterson živi u Palm Biču na Floridi, gde radi kao direktor marketinške agencije. Dobitnik je nagrade Edgar, koja se dodeljuje za najbolja debitantska ostvarenja u oblasti kriminalističkog žanra, za roman "The Thomas Berryman Number", 1977. Prema sopstvenom priznanju, ambicija mu je da bude "kralj okretača stranica" ("The King of Page-turners").
Sedim sa Sem na najusamljenijoj plaži jezera Mičigen, malo ka severu od čikaškog hotela Drejk za koji nas vezuju uspomene. Večerale smo za našim omiljenim stolom. Večeras mi je potrebno da budem s njom jer se navršava godinu dana otkako se dogodilo ono što nikako nije smelo – godinu dana kako je umro Deni.
„Ovde sam upoznala Denija, Sem. Jednog majskog dana pre šest godina“, rekla sam.
Sem ume da sluša, gleda pravo u oči i skoro je uvek zanima ono što govorim, čak i kada je gnjavim, kao sada. Družimo se od moje druge godine, a možda i duže. Za nas skoro svi kažu da smo „najslađi par“, samo previše sladak za naš ukus. Ali istina je.
„Kako je samo bilo hladno te noći kada smo se Deni i ja upoznali. A bila sam i užasno prehlađena. Da sve bude još gore, Kris, moj bivši dečko, zaključao mi je vrata, pa nisam mogla da uđem u stan. Kakav skot.“
„Taj neopevani prostak, taj gmaz“, dodade Sem. „Nikada mi se nije dopadao. Ne znam da li se to primećivalo.“
„I tako je Deni, fini momak, džogirao po plaži, stigao do mene i upitao me jesam li dobro. A ja kašljem i plačem, potpuno sluđena. Odvratih mu: ’Ličim li ti na nekoga ko je dobro? Gledaj svoja posla. Nema šanse da me smuvaš, ako ti je to namera. Drum!’ Nasmejala sam se.
„Eto kako sam dobila nadimak ’Drum’. Nastavio je da trči i u povratku mi opet prišao. Rekao je da se moj kašalj čuje pet kilometara dalje. Doneo mi je kafu, Sem. Trčao je po plaži noseći šolju vrele kafe potpuno nepoznatoj devojci.“
„Da, ali prelepoj, moram da dodam.“
Zaćutah. Sem me je zagrlila i rekla: „Toliko toga si prošla. Grozno. Nema smisla. Kako bih samo volela da imam neki čarobni štapić pa da učinim da sve poprimi sasvim drugi tok.“
Iz džepa farmerki izvadila sam savijenu izgužvanu kovertu. „Ovo mi je Deni ostavio. Na Havajima. Pre tačno godinu dana.“
„Pričaj dalje, Dženifer. Olakšaj dušu. Večeras želim da čujem celu priču.“
Otvorila sam pismo. Kako sam počela da čitam, suze su potekle.
Draga, divna, prelepa Dženifer...
Pisac si ti, a ne ja. Ipak, morao sam da stavim na papir neka od svojih osećanja pošto si mi saopštila neverovatnu vest. Živeo sam u ubeđenju da nema načina da me usrećiš još više nego što već jesi, ali nisam bio u pravu.
Džen, osećam se kao na sedmom nebu, i prosto ne verujem u svoju sreću. Mogu da kažem da sam, bez ikakve sumnje, najsrećniji čovek na svetu. Oženio sam se najboljom ženom na svetu, s kojom ću sada imati i najbolje dete. Kako da ne budem dobar otac kad je sve na mojoj strani? Biću, obećavam ti.
Danas te volim više nego juče, a ne možeš ni da zamisliš koliko sam te voleo juče.
Volim vas oboje, tebe i našu „srećicu“.
Deni
Suze su mi se slivale niz obraze. „Pravo sam dete“, rekoh. „Baš sam slaba.“
„Nije tačno, jedna si od najjačih žena koje znam. Toliko si izgubila, a i dalje se boriš.“
„Da, ali gubim bitku. Gubim. I to strašno, Sem.“
Onda me je Sem privukla ka sebi i zagrlila i sve mi je, makar na tren, izgledalo bolje. Oduvek je bilo tako.