09.12.09 Vreme
Enciklopedija paklene ludosti
Rečnik pakla Kolena de Plansija
Nepuna dva veka pošto je napisan, Rečnik pakla Kolena de Plansija izgubio je deo svoje nekadašnje ekskluzivnosti i polemičke oštrice, ali se i dalje rado čita, sada kao neodoljiva zbirka priča, crtica i anegdota iz duge istorije ljudskih ludosti i paklenih maštarija, večitih i zavodljivih.
Knjiga koja je proslavila ime Kolena de Plansija (1794–1881) neobična je enciklopedija verovanja, sujeverja, magije, praznoverica i izmišljotina svake vrste, napisana s namerom da na jednom mestu skupi najzanimljivije i najmračnije spomenike ljudske gluposti, fantazije, straha i neznanja. Objavljena je prvi put 1819. godine, i tada bila dočekana kao pamflet uperen protiv vere i Katoličke crkve. Kolen de Plansi je i pre Rečnika pakla imao reputaciju nepomirljivog antiklerikalca koji koristi svaku priliku da izvrgne ruglu i podsmehu crkvu i njene dogme, bespoštedno raskrinkavajući, kako je govorio, "zablude u nejakim umovima" i "paklene nastranosti koje unižavaju ljudski duh". Žestina s kojom su se crkveni krugovi obrušili na knjigu i njenog autora danas izgleda bizarno.
Među odrednicama De Plansijevog Rečnika nalazi se veliki broj ličnosti i pojmova, od čarobnjaka Merlina, Nostradamusa i Jovanke Orleanke, preko inkvizicije, kabale, hiromantije, astrologije i alhemije, i čitava paleta poznatih i manje poznatih demona, đavola, duhova, vampira, vukodlaka i sličnih stvorenja. Svaka odrednica je temeljno obrađena i dokumentovana: Kolen de Plansi je svoj Rečnik pisao oslanjajući se na poznavanje ogromne građe o paganskim, ezoterijskim i hrišćanskim tradicijama. "Namerio sam da ovom knjigom čitaocu uštedim muku prelistavanja hiljada knjiga", kaže autor u uvodu knjige. "Hteo sam da mu ponudim, u sažetom obliku, ono najzanimljivije što nam je ostalo od demonomana i sličnih ljudi."
De Plansijeva knjiga je odmah po objavljivanju, u vremenu sklonom gotskim romanima i polemičkim naslovima, postigla znatan uspeh među čitalačkom publikom. Međutim, njen autor će dvadesetak godina kasnije pronaći svoj put u Damask i – odreći je se. Oštri kritičar crkve Kolen de Plansi postao je skrušeni vernik i pokorno je zatražio oproštaj za prethodna nedela. Pošto će mu ga Crkva s olakšanjem dati, ostatak života provešće prepravljajući svoje rane radove i neumorno ispisujući bogougodne i poučne hrišćanske spise.
Skoro dva veka pošto je napisan, Rečnik pakla Kolena de Plansija izgubio je nešto od svoje nekadašnje posebnosti i polemičke oštrice, ali i dalje se rado čita, sada kao neodoljiva zbirka priča, crtica i anegdota iz duge istorije ljudske ludosti i paklenih maštarija, večitih i uvek zavodljivih.
r. v.