23.01.05 Danas
Put prema skrivenim vratima
Put u središte arhitekture, Miodrag Mladenović
Knjiga Miodraga Mladenovića "Put u središte arhitekture" objavljena je nedavno u izdavačkoj kući "Narodna knjiga", uz likovnu i grafičku pomoć Studija DUART iz Pančeva i Milenka Stojadinova, koji je izrađivao kompjuterske modele.
Ova knjiga donosi preko tri stotine fotografija najrazličitijih kapija (Pančeva, Vršca, Praga, Budimpešte, Beča), ali i mnogih drugih ilustracija i dokumenata koji daju čitaocu veoma širok uvid u autorovu viziju i bavljenje ovim segmentom arhitekture i primenjene umetnosti kao njenog pratećeg elementa. Veoma je korisna i preporuka za čitanje koju je ovim povodom napisao Dejan Medaković. Autorova sfera interesovanja su, uskostručno gledano, izgled vrata, odnosno kapija na kućama, i domen primenjene umetnosti - onog dela tog izgleda koji vratima daje autentičnost primerenu vlasniku kuće. Međutim, naslov "Put u središte arhitekture" nije slučajan, jer je u njemu sadržana još jedna ravan u kojoj egzistira priča Miodraga Mladenovića, put u središte. Na ovaj način, autor je najavio da će njegovo proučavanja imati mnogo širi kontekst, od onog koji se uskostručno bavi problematkom izrade ulaznih vrata. Naime, Mladenović je priču o putu u središte arhitekture, isprepleo sa književno-simboličkom pričom prolaska kroz isto takva književno-simbolička vrata u jedan drugačiji svet, u kojem umetnik-zanatlija/majstor spoznaje suštinu svog posla. On, na ovaj način, zalazi u sferu onostranog, i u krajnjoj liniji, biva u svojim traganjima bliži Bogu (ostvarujući sebe kao njegovo biće).
Tako Mladenović svojim čitaocima nudi dve priče koje se neprestano nadovezuju. Njihova sinteza čini "zlatni presek" poruke koja izbija iz svakog napisanog reda. Zato je Miodragu Mladenoviću bio potreban književni lik Emanuela Sekulića - duboresca, čoveka koji nipošto nije izmišljen, ali njegovo pojavljivanje u "arhitektonskim traganjima" Miodraga Mladenovića, čini ga književnim. Priče sa čika-Emilom, posmatranje njegovog rada i proces učenja "onog koji traga", u knjizi, uvode u svet u kojem je sve moguće, pa će tako Mladenović svom čitaocu govoriti i o paradoksu, i o veri, i o matematičkim problemima, i o istorijatu, tipovima i namenama kapija, a on, čitalac, u zavisnosti od sopstvene imaginacije, moći će da nazre svet koji je s druge strane tih vrata.
Knjigu čine dve celine, a čitalac na kraju ima zaista utisak da je završio jedno putovanje. Poslednje stranice knjige posvećene su izgradnji Svetouspenskog hrama u Pančevu. One naizgled iskaču iz koncepcije, ali priča o izgradnji crkve i njenim arhitektonskim postavkama, otkrivaju unutrašnju priču koja je sve vreme tekla, o pronalaženju skrivenih vrata
Putovanje koje je autor otpočeo i u ovoj knjizi završio, zaista je delo čoveka sa voljom i sposobnošću za veliku imaginaciju, sa spretno pronađenom merom koja miri fiktivno i stručno, i koja i poznavaocu podjednako koliko i svakom drugom zainteresovanom čitaocu nudi podjednako Šansu da uoči skrivena vrata, kroz koja retko ko ume da prođe.
Jasmina Topić
