31.07.03
Više ništa nije isto
Budva, 30. jula - Poljska književnica Barbara Kosmovska gostovala je u književnom programu Biblioteka na otvorenom Budva Grad teatra. „Plato” je nedavno objavio njen nagrađeni roman na međunarodnom konkursu „Poljska Bridzit Yons” „Privatni posjed”, a sa književnicom je ovih dana razgovarao u Beogradu o objavljivanju još dva njena romana na srpskom jeziku kod istog izdavača - „Buba” nagrađeni roman za mlade i roman „Uzvodno”. Objavila je još i romane: „Gladna mačka”, „Goblen” i „Provincija”.-Drago mi je da su ovdje i ljudi iz Bitova iz grada gdje sam se rodila i gdje živim. Izdavačka kuća „Plato mi je napravila dvostruko zadovoljstvo prvo što me pozvala da budem ovdje gost jer sam tek prije dvije nedjelje saznala da je moj roman preveden na srpski jezik, kazala je poljska književnica Barbara Kosmovska, koja je doktorirala polonistiku na Gdanskom univerzitetu i koja predaje poljsku književnost druge polovine dvadesetog vijeka.
-Moj roman je nagrađen na konkursu „Poljska Bridzit DZons”. Smatram ipak, da je moja knjiga drugačija - da se razlikuje od Brdzit DZons i da će ovdašnji čitaoci napraviti jasnu razliku između te dvije knjige i one će funkionisati nezavisno bez tog opterećenja povezivanja sa Bridzit DZons. Neko predaje književnost na univerzitetu i ko ozbiljno proučava književnost može da ima veliki problem sa prihvatanjem, jer u Poljskoj ta struja popularne književnosti nije naročito na cijeni. Na to sam se odlučila gledajući na situaciju u Engleskoj ili u Americi gdje upravo takve romane i pišu ljudi koji se bave književnošću na isti način kao i ja, naglasila je Barbara Kosmovska. Roman mi je donio dosta lijepog, jedna od tih stvari jer i to što sam večeras ovdje i što mogu da vam se obratim.
-Pisanje mi u principu ne smeta mnogo za posao. Umjesto da pišem habilitaciju sada pišem novi roman. Život mi se puno promijenio jer dosta putujem. Ranije su uglavnom studenti dolazili nespremni na predavanja, a sada se meni to dešava da sam nespremna.
Poeziju sam pisala kao dijete i sve dok nijesam napunila osamnaest godina. Mislim da ipak, poezija spada u domen mladosti. Kad sam počela da se bavim prozom druge polovine devetnaestog vijeka osjetila sam ogromnu potrebu da sebe provjerim. I na taj način je nastala moja prva knjiga. U Poljskoj uglavnom me povezuju sa onim knjigama koje su namijenjene ženama i pored toga što uporno pokušavam da izbjegnem da me tako jednostavno posmatraju i da me vezuju za jedan osjećaj u književnosti. Upravo zbog toga sam napisala roman za mlade koji nosi naslov „Buba”. Pišem drugu knjigu za djecu, o malim ljudima koji žive pored nas velikih i hrane se našim dobrim mislima.
D. Cvijović
24.07.03
Mudre ćerke dolaze
Barbara Kosmovska: Četrdesete daju patinu i punoću koju ne možemo imati sa 20 kada smo nužno zgodnije
Krenule smo zajedno na susret Udruženja žena u korist Žene. Kao žena koja je dotada radila isključivo u korist muškaraca, osećala sam se pomalo nelagodno u masi tih bučnih žena, koje su ispunjavale malu salu terapeutskog centra „Volja“. Od napuderisanih i brižljivo obučenih tramvajdžika, preko muškarača koje su svojim snažnim rukama držale mikrofone sa kojih su svakog časa pljuštale moćne feminističke parole. Osvrnula sam se užasnuta. Toliko žena nisam videla čak ni u porodiljskom odeljenju ni u ženskom zatvoru odakle potiču moje vaspitanice - napisala je Barbara Kosmovska u romanu „Privatan posed“ koju je nedavno objavio „Plato“. Upravo ovih dana, kao gost izdavača, zahvaljujući pomoći poljske ambasade, Kosmovska boravi u Beogradu, a biće i gost „Budva grad teatra“. Reč je o spisateljici čiji je roman pobedio na konkursu „Poljska Bridžit Džouns“ koji je upriličen u njenoj domovini. To je roman koji na duhovit način i sa izvesnom distancom govori o svakidašnjici. Njena junakinja, Vanda, osetljiva četrdesetogodišnjakinja, u nizu grotesknih scena prolazi kroz faze preobražaja i otkrivanja, pre svega sebe. Knjiga doživela čak 30.000 tiraža i dugo bila na bestseler listama.
U vašoj knjizi ima dosta prizvuka feminizma. Kakav je vaš odnos prema muškarcima?
- Obožavam ih! I zbilja mislim da prema njima treba biti nežan i voleti ih. Znate, oni ne traže i što još važnije ne trebaju im rivalke, takmaci i grubosti. Naprotiv!
Sudeći po onome što ste napisali život počinje u četrdesetim?
- Naravno da može početi i u četrdesetim ako je žena žena i drži do sebe. Lično sam tek sada ispunjena i kao žena i kao majka i kao autorka. Četrdesete daju patinu i punoću koju ne možemo imati sa 20 kada smo nužno zgodnije, zar ne?
Vaša junakinja u romanu pribojava se samoće...
- Smatram da su strah i usamljenost dva glavna osećanja sa kojima se danas budi većina žena posle četrdesete. To ih opredeljuje da ostanu u kandžama svakodnevice i loših brakova. Jer, one više nisu tako privlačne i lepe. E, a upravo to ih udaljava od životne radosti koje (ipak) ima samo ako smo prema njoj otvorene. Uvek valja za početak makar tražiti istinu o sebi.
Takođe, vaša junakinja čitajući knjigu „Dnevnik Bridžit Džons“ nalazi da, iako je reč o ženskim temama, to ipak nije njena priča?
- Upravo tako. Problemi koji su opisivani u romanu „Dnevnik Bridžit Džouns“ nisu njeni. Tačnije, ona nema samo problem sa viškom kilograma i sličnim, da kažemo, kozmetičkim temama. Moja junakinja ima suštinski problem sa samom sobom, egzistencijalnim pitanjima i smislom. Pred njom su daleko veći zadaci. Ustalom, zašto bismo ‘prepisivali’ ono što živi bogati Zapad. Ne kažem da tamo nema vrednih stvari i dela svake vrste. Naravno, i to koliko. Ali, ni naši autentični životi nisu ‘za bacanje’. Naprotiv. I u njima se, i pored teških i problematičnih situacija, može naći, kad-tad, i lepote i izvora radosti. Nakalemiti zapadne modele, bez obzira koliko su oni tamo negde uspešni, bilo bi kao operativni zahvat plastične hirurgije koji nije uspeo.
Šta su problemi žena u zemljama tranzicije?
- Globalno govoreći, da izguraju promene u koje su zagazile. Žene su, definitivno, postale drugačije. Slobodinije i hrabrije. E sad, treba izgurati to, ostati pri sopstvenim stavovima i idejama a ne ogrubeti u tom rvanju. A žena to može. Sigurna sam! I navijam za njih, naravno. Ali, ponavljam, obožavam muškarce. Mislim da je sada nastupila generacija pametnih ćerki što je u svakom slučaju zasluga pametnih majki kojima je svojevremeno (možda) nedostajalo hrabrosti.
Vi ste profesor književnosti. Čemu učite svoje đake van nastavnog programa?
- Recimo, da prepoznaju ljubav i u književnosti u životu. Znate, ljudi su, pre svega, emotivna bića. I to nikako ne treba zaboraviti. Bojim se da nas je bitka za goli život udaljila od emotivnosti.
Tatjana Nježić
23.07.03
Zadovoljstvo nije kapric
Barbara Kosmovska, autor "Poljske Bridžet Džouns", bestselera "Privatni posed", gošća Beograda
U Poljskoj vlada arhetip žene-majke. Međutim, žene koje su ranije postale svesne tih stvari, ranije su uspele i da se sa njima izbore. Knjiga neplanirano postala terapeutskaAutor bestselera "Privatni posed" ("Plato", prevod Marija Barać) Poljakinja Barbara Kosmovska bila je "uzbuđena što joj je ova literarna avantura omogućila da dođe u Srbiju i, prvi put, bude gošća Beograda". Svoj roman predstavila je kao priču o savremenoj poljskoj ženi uvučenoj u svakodnevicu gde vlada trend oslobađanja žena od brakova.
"Privatni posed" definisala je kao autoironično, ali ne i autobiografsko štivo. Kao dokaz za ovu poslednju tvrdnju, u Beograd je povela muža Januša, kako kaže, "svog Oleka koji je nije napustio". "Privatni posed" pobedio je na konkursu za "Poljsku Bridžet Džouns" i iako je napisan prilično duhovito i pismeno, još uvek je to ravna, često banalna priča o ženskim problemima, slična onima koje pišu i ovdašnje "najčitanije". Neizbežni hepiend, koji je valjda zadovoljio većinu žena, žene-feminstkinje, recimo, tumače kao neprihvatljiv, jer je jedno "žensko osvešćenje" završilo samo u zagrljaju novog muškarca. Ah, žene i žene...
Kako posmatrate svoju junakinju Vandu u odnosu na Brdžet Džouns?
- Problemi Bridžet Džouns su oni koji nastaju u lepoj i mladoj glavi, u osobi koja se lako kreće po svojoj teritoriji, još uvek nesvesna problema materinstva ili odgovornosti u braku. Vanda je, međutim, stereotip žene smeštene baš u centar svih tih problema. Ona za sebe mora da traži neki novi put, a za Bridžet je to samo kapric. Teško je ne primetiti probleme sa kojima se suočavaju žene poput Vande. Džouns se brine zbog jednog suvišnog kilograma, plaši se narednog pića, a Vanda mora potpuno da se preobrazi da bi povratila osećaj ličnog ženskog zadovoljstva.
Smeta li Vam što Vaš roman svrstavaju u tzv. popularnu, nasuprot tzv. elitnoj književnosti?
- Granice između popularne i elitne književnosti se pomeraju, tako što su kritičari ti koji ih određuju. A romani moraju sami da se brane. Ipak vreme je tu najbolji kritičar. Ne bih ni diskutovala o tome šta je elitna, a šta popularna literatura jer smatram da se književnost deli na dobru i lošu.
Jesu li mlađe generacije žena "spremnije" na okolnosti života?
- Svedok sam bolnog buđenja žena koje su bile uspavane iz verskih, kulturoloških ili kakvih drugih društvenih razloga. U Poljskoj vlada jedan arhetip žene-majke. Međutim, žene koje su ranije postale svesne tih stvari, ranije su uspele i da se sa njima izbore. To su one žene koje su vaspitavale pametne majke, kao što je Vanda. One mogu same sebi da pomognu u životu, znaju kada treba da odu, a kada da budu sa muškarcem. Svesne su svoje nezavisnosti.
Mislite li da Vaša knjiga može da utiče na nekakvo "žensko osvešćenje"?
- Dobijam pisma čitateljki koje mi zahvaljuju na tome što sam podržala njihovu veru. Nisam imala u glavi da bi ova knjiga trebalo da bude neka vrsta terapije, ali je u međuvremenu postala i od tog trenutka smatram da živi nekim svojim, nezavisnim životom. Mada, nikad nisam bila didaktična i nemam nameru da budem.
A Junga ste upleli...?
- Jung je nešto drugo, to je znanje i mudrost.
Način na koji ste opisali feministkinje... sprdnja?
- Nisam se sprdala sa feminizmom. U Poljskoj je takva situacija da je feministkinja doživljena kao borbena žena koja mrzi muškarce, loša žena koja ugrožava sigurnost porodičnog života. Na taj način i Vanda razmišlja o feministkinjama jer je to opšta predstava. Nije to kritika feminizma, to je kritika razmišljanja o feminizmu.
Van književne industrije
Možete li u Poljskoj da živite od prodaje svojih knjiga?
- U mom slučaju to je moguće. Tada bih, međutim, bila osuđena da pišem i bez neke moje, unutrašnje, potrebe, pri čemu bih morala da vodim računa i o materijalnom momentu, a to bi dovelo do snižavanja kriterijuma. Ne želim da budem rob kompjutera, previše cenim dobru literaturu i zato ću se i dalje baviti svojim zanimanjem profesora književnosti. Ništa ne menjam u životu. Možda malo više učim i trudim se da više vidim. Sledeću knjigu ću napisati onda kad budem osetila potrebu. Nalazim se van književne industrije, smatram da je to jedino dostojanstveno. Od ove jedne avanture nisam sebi napravila karijeru i možda mi upravo zbog toga čitateljke veruju.
Lj. Pupezin
22.07.03
Sudbina žene
Gost Beograda: Barbara Kosmovska
Književnica Barbara Kosmovska, autorka popularnog romana "Privatni posed", koji je u Poljskoj prodat u 30.000 primeraka, u svojoj domovini je nazvana "poljskom Bridžet Džons". Naravno, ovaj epitet razumeju uglavnom samo čitateljke, jer muški čitaoci teško da se "razumeju" u probleme žena, usamljenih, samosvesnih (pomalo neurotičnih, iz muškog ugla gledano), koje traže svoje mesto pod suncem i priznanje "jačeg pola".
Međutim, za razliku od srceparajućeg dnevnika Bridžet Džons (iz pera Helen Filding), koji je svojom jednostavnom, gotovo petparačkom pričom problem savremene žene spustio na prilično nedopustiv nivo, Barbara Kosmovska svojom knjigom "Privatni posed", putem ironije i autoironije, postiže drugačiji efekat, u šta su se mogli uveriti i naši čitaoci, jer je ovaj roman relativno skoro objavio "Plato", u prevodu Marije Barać.
Barbara Kosmovska je ovih dana gost Beograda, a potom će biti i gost u Budvi, u Gradu teatru, gde njena knjiga već danima stoji izložena na štandu "Platoa", izdavačke kuće koja je takođe gost Grada teatra.
Na jučerašnjem susretu sa književnicom iz Poljske u "Kafe teatru Plato" bilo je reči ne samo o njenom hitu, romanu "Privatni posed", koji je u rukopisu poslat na konkurs "Poljska Bridžet Džons" i pobedio, već i o odnosu Barbare Kosmovske prema literaturi uopšte. Naime, Barbara Kosmovska je univerzitetski profesor, proučava drugu polovinu 19. veka, i to uglavnom poljsku književnost u tom periodu.
Tipična poljska žena
Šta je logičnije nego za naš list upitati književnicu da li je čitala "Dnevnik Bridžet Džons" Helen Filding i da li čitaoci uočavaju razliku između njenog "Privatnog poseda" i sapunice Bridžet Džons?
– Nisam pročitala celu knjigu "Dnevnik Bridžet Džons" – kaže nasmejana i vrlo razgovorljiva Barbara Kosmovska. – Kao neko ko se razume u književnost, shvatila sam o čemu se radi već posle nekoliko poglavlja. Postojala su još dva razloga za to: prvi je da nisam htela da ispadne da po svaku cenu kopiram knjigu Helen Filding, a drugi, još važniji, bio je da to nije "moj" roman. Do te mere sam se trudila da izbegnem sličnosti, da čak i moja junakinja Vanda čitajući "Dnevnik Bridžet Džons" shvata i tvrdi da to nije ni "njen" roman. Što se tiče čitateljki, svaka koja čita jednu od te dve knjige otprilike na sličan način prilazi tom fenomenu. Ubeđena sam da se devojke zabavljaju čitajući "Dnevnik Bridžet Džons", dok se žene koje imaju životnog iskustva identifikuju više sa mojom Vandom. To su suštinski dva potpuno različita romana.
Roman "Privatni posed" Barbare Kosmovske govori o ženi Vandi koja se posle dvadeset godina braka sa Olekom suočava sa sobom i svojim životom, sa (ne)uspešnim brakom, sa njegovim pravim licem kojeg je bila svesna, ali koje nije htela da definiše. Ova književnica je, kako je juče istakla, od početka želela da predstavi tipičnu savremenu poljsku ženu, uvučenu u svakodnevicu, koja polako, ali sigurno uništava i njen brak i njen život. U Poljskoj i inače postoji, kako kaže Barbara Kosmovska, trend da se žene "oslobađaju ne samo svojih brakova nego i sputanosti u kojoj su godinama živele".
– Htela sam da izbegnem stereotipe i zato sam se služila autoironijom koja knjizi daje vrednost u onim delovima u kojima je stereotip bio neizbežan – objašnjava Barbara Kosmovska.
Za roman "Privatni posed" Barbara Kosmovska kaže da, iako je autoironičan, nikako nije autobiografski, što su, nažalost, neki kritičari pogrešno tumačili.
– U Poljskoj me poistovećuju sa Vandom, pa sam zato ovde došla sa mojim privatnim Olekom, mojim mužem Janošem, koji već 22 godina čeka na moj prvi roman – ističe, smejući se, Barbara Kosmovska.
Avantura pisanja
Objašnjavajući zbog čega se zainteresovala za ovu temu, Barbara Kosmovska je juče kazala da se kao neko ko se bavi književnošću oduvek interesovala za popularnu literaturu i razloge zbog kojih neke knjige stoje "na nižim policama" u knjižarama.
– S obzirom na moj poziv, ovaj roman je bio izazov, jer se u Poljskoj takve knjige tretiraju kao Pepeljuga. Međutim, ako su aktuelne, čitaju se. "Privatni posed" nije obična priča o sudbini žene, već je to knjiga o tradicionalnoj gorčini izgubljene žene. I to je upravo ono što je spaslo ovu knjigu od oštre kritike i manjka interesovanja.
Barbara Kosmovska je napisala još nekoliko romana (za odrasle) – "Gladna mačka", "Goblen", Provincija", "Uzvodno" i jedan roman za mlade – "Buba" koji je dokaz da se ova književnica prosto pretplatila na priznanja na konkursima. Naime, "Buba" je pobedila na prestižnom konkursu dva velika izdavača kao najbolje delo za mlade.
Iako objašnjava da se trudi da sledi struju psihološke književnosti i da produbljuje refleksivnost romana, Barbara Kosmovska priznaje da zna da će ostati lojalna sebi i verna ženskoj tematici, i to zbog pola kojem pripada, a potom zbog fascinacije ženom koja ima ogromne mogućnosti i veliku osetljivost.
Ipak:
– Pisanje smatram književnom avanturom, nije to moj poziv. I zbog toga, kada postanem svesna da moje pero ide prenisko, tu avanturu uvek mogu da prekinem.
A. Cvijić
05.06.03 Vreme
Spisateljice u tranziciji - Barbara Kosmovska:
Bildungsroman "pete banke"
Čitam "Dnevnik Bridžet Džouns". Čitam i krišom se podsmevam, iako uopšte ne bi trebalo da se smejem. Sa simpatičnom Bridžet vezuje me bar pol. A opet, imam utisak da nas deli upravo razlika u polovima. Tako, kao da je ona žena, a ja ne. U poređenju s njom sam neka vrsta flaše s mlekom kojoj je prošao rok trajanja, ili dosadna knjiga posvećena problemima menopauze, dok Bridžet za to vreme leži na polici sa bestselerima iz serije "Kako živeti zanimljivo".
Kada bi Bridžet Džouns bila "stvarna ličnost", dovoljno "stvarna" da se dohvati čitanja romana poljske spisateljice Barbare Kosmovske, biće da bi se veoma iznenadila ovakvim viđenjem vlastitog (papirnatog) života, koji ova londonska debeljuca iz boljeg društva, večita kandidatkinja za Udavaču, opsednuta kalorijama i otkucavanjem svog "biološkog sata" – mada bi se pre reklo da se radi o mentalnom satu – zapravo drži prilično mizernim: ko bi njoj uopšte mogao pozavideti, osim nekoga ko je leprozan ili se bori sa ce-ce muvama negde u savani ili tako već nešto?! No tako, eto, izgleda mlađana Bridžet iz ugla sredovečne Vande, junakinje bestselera Barbare Kosmovske Privatan posed (prevela Marija Barać; Plato, Beograd 2002), knjige koja je već izreklamirana kao "poljska Bridžet Džons", što je jedan od najboljih dokaza da reklamama ne treba verovati!
ANTIBRIDžET: Privatan posed, naime, pre se doima kao antibridžet roman (hm, može i postbridžet iliti "B. Dž. lišena slatkih/štetnih iluzija"), i to treba shvatiti kao njegov veliki kvalitet. Ne zato što bi megapopularni roman Helen Filding – ta puslica za vaskolike "kulturologe" i merače "duha vremena"! – bio "loša" referenca, nego otuda što je Vanda žena kojoj se odavno "ostvarilo" sve ono o čemu je neurozna Londonka maštala, ali, naravno, na ne baš glamurozan način, dakle onako kako to u Stvarnom Životu obično biva... Što će reći da je Vanda zapravo suočena s činjenicom da je u dobroj meri profućkala svoje četiri "banke" i kusur i da je muž Olek (Loleka & Boleka nema u knjizi!) sistematski vara već godinama – zapravo, od samog početka – da bi je potom i zvanično napustio, namirivši joj jedino ostavštinu u vidu dve odrasle kćeri, kućnog kerećeg para, toksične majke i radikalne životne dezorijentacije. Slaba je uteha to što će se docnije ispostaviti da ni on nije baš sjajno prošao.
Ako je, dakle, Bridžet Dž. – a bilo bi vreme da je se već jednom okanemo – ozbiljno zdvojna pred pitanjem ima li života pre (bez?) braka, Vanda pokušava da nauči da veruje da tog života ima i posle definitivnog brakosloma, da bi se na kraju pred malo osetljivijim čitaocem nužno otvorilo neizbežno pitanje "ima li života za vreme braka", s krajnje neizvesnim odgovorom... Kosmovska na odgovorima i ne insistira, njoj nije do ideologizacije bilo koje vrste. Utoliko ni ova knjiga ne podleže bilo kojoj od tipičnih savremenih klasifikacija, i u izdavačkoj kući gde radi Bridžet – pa, dobro, rekosmo li da je nje bilo već dosta? – imali bi grdnih problema u koju "fioku" da je svrstaju: jeste nekakvo "žensko pismo", ali šta vredi kad je nepopravljivo distancirano i ironično i prema muškoj supremaciji i muškobanjastoj kulturi koja nas okružuje, kao i prema klimatavoj teoriji sumnjivih terapeutskih dosega po kojoj "ženi treba muškarac kao ribi bicikl". Vanda bi, naime, i posle Olekovog konačnog odlaska rado okrenula još koji krug na tom velosipedu... Samo ako pronađe nekoga ko je dovoljno Drugačiji od Oleka, a da ipak piški stojećki. Da li joj to uspeva? E, to ćete morati da otkrijete sami/e.
Može li se napisati bildungsroman čija je glavna junakinja zagazila u petu banku?! Knjige Starostavne kažu da ne može, ali meni upravo taj pomalo staromodni oblik romanopisanja nije izlazio iz glave dok sam čitao Privatan posed. Jer, Vanda se zapravo tek nakon kraha jednog valjda od početka pogrešno postavljenog "životnog projekta" – mada je i to možda puka racionalizacija: ljudi vole da veruju da je sve što je otišlo ukrivo moralo da ode ukrivo, mada to ne mogu suvislo da dokažu, baš kao ni obrnutu pretpostavku... – našla u situaciji da uči da živi samostalno (što ne znači nužno i da bude sama), da prihvati konsekvence novootkrivene istine da njen unikatni zemaljski, ljudski, ženski život mora imati čvrsto utemeljenje u njoj samoj, a ne jedino u Drugome. Jer se u protivnom tvoj Život može stropoštati i raspasti u bilo kojem trenutku u kojem onaj Drugi pokupi pinkle, slepo sledeći svoju zvezdu (za koju se može dockan ispostaviti da je optička varka, ali, bože moj...). Ova je veština bazične egzistencijalne samodostatnosti – koju ne treba brkati s banalnom samoživošću, kojom se rukovodi svaki beslovesni dvopapkar – nedovoljno poznata i muškarcima, a još više ženama, koje patrijarhalna kultura vekovima uči da se potpuno podređuju volji Drugog, dakle – muškarca.
LEČENE NOVINARKE: Smešten u milje velikog grada poznotranzicijske Poljske – bez insistiranja na "vremenskom i društvenom kontekstu", ali ovaj provejava taman koliko treba – i pisan u maniru savremenog proznog realizma prijemčivog i za šire čitateljstvo, a opet dovoljno bogat književnim začinima za zahtevniju i probirljiviju publiku, Privatan posed je sve ono što romanolike tvorevine ubedljive većine pripadnica grotesknog serkla ovdašnjih bestseler-spisateljica – mahom lečenih novinarki – nisu ni u tragovima: otmeno i diskretno, ali konstantno duhovit, smeo i beskompromisan u tretiranju Važnih Životnih Pitanja, a opet posve neparaderski, dalek od svakog kreštavog pozerstva, od svake Pokondirenosti to jest; vedar i zabavan, ama nikako prost iliti prenapučen estradizantnom vickastošću namesto duhovitosti, a na drugoj strani melanholičan i gorak, no sasvim oslobođen nakaradnog Mudrovanja i drugih opasnih simptoma "drvenog filozofiranja" na (glavo)prazno. Drugim rečima, jedna od onih knjiga – kao i romani Nika Hornbija, na primer – koje dokazuju kako u malko razvijenijim i razuđenijim kulturama bestseler ne mora biti lepše ime za naduvenu banalnost i ganutljivu sebe-duboko-nesvesnu prostotu. Ko je, bre, opet rekao Bridžet Džons? Dosta više s njom! Vanda Barbare Kosmovske beskrajno je mudrija, i utoliko i draža, a sve ono što je izgubila u iluzijama nadoknadila je... u kalorijama? Ne, mada i nju hronično muči težinski problem: u gorkoslatkom Iskustvu Življenja, koje valjda i nema neku drugu "svrhu" osim sebe samog, baš kao što je i svrha romana u Priči, a Barbara Kosmovska – e, ta ume da vam je ispriča, ne traćeći vaše vreme na bilo šta što već i sami negde niste oduvek znali – ako znate šta hoću da kažem.
Teofil Pančić
18.04.03 Glas javnosti
Roman "Privatan posed" Barbare Kosmovske
Poljska Bridžet Džouns
Cinjenica da je roman "Privatan posed" Barbare Kosmovske 2001. godine pobedio na konkursu "Poljska Bridžet Džouns", donekle objašnjava o kakvoj je vrsti štiva rec. S druge strane, oni koji ocekuju lepršavu pricu neke bezbrižne poljske solerke, to baš i nece naci u ovoj knjizi.
Glavna junakinja cetrdesetogodišnja Vanda je udata i majka dve odrasle kcerke, pomalo zapuštena i utopljena u samosažaljenje. Stvari se menjaju kada je muž ostavi i ona biva prinudena da otkrije kako sebe, tako i svet koji je okružuje.
Tapkajuci po "privatnom posedu", Vanda odstupa od stereotipa, shvatajuci da je spremna da odigra svaku ulogu koju joj nametne život... Knjigu je objavio "Plato" u biblioteci "Savremeni pisci".
M. J.
18.04.03 Glas javnosti
Roman "Privatan posed" Barbare Kosmovske
Poljska Bridžet Džouns
Cinjenica da je roman "Privatan posed" Barbare Kosmovske 2001. godine pobedio na konkursu "Poljska Bridžet Džouns", donekle objašnjava o kakvoj je vrsti štiva rec. S druge strane, oni koji ocekuju lepršavu pricu neke bezbrižne poljske solerke, to baš i nece naci u ovoj knjizi.
Glavna junakinja cetrdesetogodišnja Vanda je udata i majka dve odrasle kcerke, pomalo zapuštena i utopljena u samosažaljenje. Stvari se menjaju kada je muž ostavi i ona biva prinudena da otkrije kako sebe, tako i svet koji je okružuje.
Tapkajuci po "privatnom posedu", Vanda odstupa od stereotipa, shvatajuci da je spremna da odigra svaku ulogu koju joj nametne život... Knjigu je objavio "Plato" u biblioteci "Savremeni pisci".
M. J.