Raj Kuder, američki kompozitor i producent, rođen je 1947. u Los Anđelesu. Slavu je stekao kao gitarista, svirajući takozvanom slajd tehnikom. Svoju obimnu i eklektičnu muzičku karijeru započeo je u roku i bluzu, sa legendama poput Taj Mahala, Captain Beefhearta i Rolling Stonesa. U tom periodu objavljuje nekoliko solo albuma, pri čemu se žanrovski proširuje i na džez, gospel, kantri.
Osamdesete godine prošlog veka obeležene su radom na filmskoj muzici i saradnji sa čuvenim američkim rediteljem Volterom Hilom. Kuder potom nastavlja da istražuje tradicionalnu muziku različitih kultura poput indijske i afričke. Rezultat su albumi "Talking Timbuktu" i "A Meeting by the River", oba nagrađena Gremijima. Vrhunac saradnje sa kubanskim muzičarima predstavlja Kuderovo produciranje albuma "Buena Vista Social Club", o kom je Vim Venders 1999. snimio dokumentarni film koji je iste godine nominovan za Oskara.
U poslednjih deset godina, Kuder je objavio četiri albuma, inspirisanih različitim izmišljenim i stvarnim likovima i događajima iz američke i hispanske istorije.
Priče iz Los Anđelesa prva je autorska i beletristička knjiga Raja Kudera.
16.01.13 Dnevnik - Novine i časopisi
Heroji i spodobe
Priče iz Los Anđelesa, Raj Kuder
Poplava "književnosti" iz pera znamenitih likova rokenrola, koja poslednjih godina zapljuskuje uvek poroznu obalu fanovske posvećenosti, uglavnom insistira na memoarskim zapisima i drugim fascinantnim sećanjima generacije koja je stvarala pop-kulturu.
Nakon Dilana, Kleptona i Pejdža, ili novijih zvezda, Kobejna, Sleša i Fifti senta, te neprevaziđene biografije DŽima Morisona "No One Here Gets Out Alive", ipak nam stiže i nešto malo prave, prvoklasne literature. Komad originalne spisateljske umetnosti delo je slavnog gitariste Raja Kudera, kao dokaz da vrhunski stvaraoci nikada nemaju samo jedan talenat. Zbirka kratkih propovedaka "Priče iz Los Anđelesa" na zadivljujuć način pokazuje da je vodeći slajd-gitarista epohe i jednako dobar literata, koji, kao i u muzici, poznaje tradiciju, vešto barata tehnikom i teži ka ličnom pečatu i prepoznatljivosti, što su, u obe umetnosti, odlike - samo velikih majstora.
Mada je sviračkim kvalitetima uglavnom prevazišao većinu ispisnika, rokera rođenih za vreme ili tik nakon Drugog velikog rata, Kuder je, igrom sudbine ili mudrom kontrolom karijere, ostao izvan nepotrebnog sjaja reflektora i bljeska naslovnih strana. Ipak, njegova diskografija ne oskudeva špicevima od kojih čak i holivudskim zvezdama lako zastaje dah. Širu slavu je stekao kao gost Rolingstonsa na albumima "Let it Bleed" i "Sticky Fingers", ali je karijeru dalje gradio u druga dva pravca: kroz filmsku muziku i antologijska dela Voltera Hila ("Južnjačka uteha") i Vima Vendersa ("Pariz, Teksas"), te kao vredan muzikolog, gde je i dosegao zenit. Autorskim radom je promovisao beskrajni zvučni spektar rodnog kraja - latino zajednice El Eja, u rasponu od bluza i džeza, preko teks-meksa i havajskih uticaja, do salse i bolera. Istražujući pak muziku sveta, preko Indije i Afrike dospeo je i na Kubu, snimivši labudovu pesmu ostarelih legendi tog ostrva u bestseler projektu za sva vremena - Buena vista sosial klub.
Poslednje muzičke radove Kuder je posvetio herojima i spodobama svog zavičaja, o kojima je ponešto načuo rastući na zlatnim obalam Pacifika, popločanim suzama palih anđela u večnoj potrazi za slavom, bogatstvom i ugledom. Deo te mitologije, ugrađen i u samu srž američke kulture, ovaj svestran stvaralac pretočio je i u pisanu umetnost, koja dostojno nastavlja tradiciju žanra, a autora začuđujuće lako svrstava u red ozbiljnih književnika. Natopljene muzikom, koja kipi između redaka Kuderovih pripovetki, slike Los Anđelesa sa polovine 20. veka vuku čitaoca u srca i karaktere brojnih marginalaca sumnjivog pedigrea, na granici zakona, jednako sklonih svom viđenju pravde i božijih, kao i zemljskih normi. Veštim opisima i gotovo dramskim dijalozima pisac proizvodi jedinstvenu atmosferu, u kojoj čitalac oseća lepljiv vazduh Venisa ili žar pustinjskog peska na putu ka Nevadi, dok je pojava slavnih likova u ofu, poput Čarlija Parkera i DŽona Li Hukera, gotovo prirodna. Jedna od brojnih dobrih kritika ovog dela kaže da je Kuder mogao da se proslavi i kao književnik da je samo malo ranije krenuo u tom pravcu. Uz ovakav početak, čini se da ni sada nije kasno.
Zlatomir Gajić