Rano jutros, nekoliko časova pre no što će me uhapsiti, probudilo me je podrhtavanje tla. Ne pominjem to da bih uspostavila vezu između ova dva događaja ? ili da bih to nazvala predznakom što je ukazao da će se pukotine mog života povezati u obličje nekolicine policajaca ? pošto u Tokiju imamo takve potrese svakih mesec dana, nekad i češće, a jutrošnji nije bio ni po čemu poseban. Samo izlažem događaje redom kojim su se odigrali. Ovo je bio neobičan dan i ne želim ništa da zaboravim.
Spavala sam dubokim snom na svom futonu, ušuškana među pokrivačima. Probudio me je zvuk udaranja vešalica o zidove garderobe. U kuhinji su zveckali tanjiri a pod je škripao. Bilo mi je muka od ljuljanja, ali još nisam shvatala zašto se krećem. To mi je postalo jasno tek kada mi je spolja do ušiju dopro poznati zvuk. Vetar je izdaleka donosio tihe krike. Sela sam na krevet, drhteći.
Posle Liline smrti i Teidžijevog nestanka, mnogo je toga počelo da me čini nervoznom. Otvorila sam vrata ormara i ušla među zanjihane vešalice. Stavila sam na glavu biciklističku kacigu, dohvatila baterijsku lampu selotejpom prilepljenu na zid i čučnula u ugao. Snopom svetlosti opisala sam krug da vidim jesu li pištaljka i boca vode za slučaj zemljotresa na svom mestu. Bile su. Preko bosog stopala pretrčala mi je bubašvaba i smestila se u blizini.
„Odlazi“, prošaputala sam. „Nestani. Čuješ li me? Ne želim te ovde.“
Njene crne antene okrenule su se ka meni. A onda je otrčala i nestala u nekoj nevidljivoj pukotini u zidu.
Posle nekoliko trenutaka shvatila sam da se vrata ormara više ne tresu. Zemljotres je prošao. Noć je bila tiha. Uvukla sam se ponovo u toplinu futona, ali nisam mogla da zaspim. Sada sam bila svesna da više nisam sama u stanu. Podvukla sam jastuk pod lice i sklupčala se na bok. Znam mnogo trikova kojima mogu da doskočim duhovima i nesanici. Jedan od njih je da isprobavam svoje znanje japanskog. Pokušavala sam da se setim reči koje se izgovaraju isto kao zemljotres, jishin, ali se pišu drugačijim znacima. Ako se spoje ji, što znači sebe, i shin, poverenje, dobija se samopouzdanje. Spajanjem drugih znakova, zemljotres može da postane kazaljka sata, magnetna igla, ili jednostavno ? sebe, mene. Tu sam ostala bez ideja. Sigurno je bilo i drugih reči, ali više nijedne nisam mogla da se setim. Obično sam mogla da ih nabrojim bar sedam-osam pre nego što bih odustala, ali ovog jutra mi igra nije išla.
Pokušala sam drugu strategiju. Zamislila sam da je Teidži iza mene, da me grli svojim tananim rukama i nežno ljuljuška, kao što je to činio u ono srećno vreme kada smo spavali priljubljeni kao kašike. Tada smo voleli zemljotrese, i oluje, i tajfune. Sećanja su me primirila i uspela sam da odremam još nekih pola sata. Kada sam se ponovo probudila, soba je bila obasjana svetlošću. Smotala sam futon i nagurala ga u ormar. Ponela sam pakovanje gotovih rezanaca za ručak i na brzinu iskapila šolju čaja. U sedam sam pošla na posao ne osećajući se ni umornije ni gore nego proteklih nekoliko nedelja. Očekivala sam običan dan u kancelariji.
Policija je došla po mene u toku poslepodneva. Sedela sam za stolom i radila na prevodu novog projekta pumpe za bicikle. Bila sam duboko koncentrisana i nisam primetila dolazak posetilaca. Posao nije bio posebno težak ? prevodim suvoparnu tehničku dokumentaciju i vrlo sam dobra u tome ? ali odvukao mi je misli od nedavnih užasnih događaja. A onda sam postala svesna da su kolege prestale da rade i da gledaju ka vratima. Podigla sam pogled. Na ulazu su bila dva policajca. Nisam bila iznenađena. Sigurna sam da niko od nas nije bio. Pogledi mojih saradnika išli su od policajaca do mene i natrag.
Nisam želela da doživim poniženje hapšenja usred kancelarije, pred nimalo blagonaklonom publikom. Skočila sam sa stolice u nadi da ću preduhitriti napad policajaca.
„Za mene je“, promrmljala sam. „Verovatno hoće da postave još neka pitanja. Ništa važno.“
I pre nego što sam uspela da dođem do njih: „Gospođica Flaj? Vodimo vas u policijsku stanicu radi ispitivanja u vezi sa nestankom Lili Bridžis. Ponesite svoju useljeničku legitimaciju.“
Stala sam ispred dve tamnoplave uniforme i pokušala da ih nateram da izađu.
„U džepu mi je. Nikuda ne idem bez nje. Ali već sam odgovorila na mnoga pitanja. Stvarno ne znam šta bih vam još rekla.“
„Došlo je do novog razvoja događaja. Pođite sa nama do automobila.“
Bila sam nervozna. Mogla sam da se setim samo jednog mogućeg razvoja događaja, ali se nisam usudila da bilo šta pitam. Jesu li pronašli delove Lilinog tela koji su nedostajali? Možda ih je plima izbacila na obalu, ili su ih ribari u toku noći pokupili mrežom. Možda je policija uspela da je sastavi i zvanično identifikuje. To bi bila samo formalnost. Sudeći po novinskim izveštajima, već su znali da je u pitanju Lili.
U kancelariji ništa više nije bilo kao pre, otkad je onog jutra, pre nekoliko nedelja, neko doneo Dejli jomijuri, koji je tiho dodavan od stola do stola, da bi u popodnevnim časovima stigao i do mene. Naslov je glasio: „U Tokijskom zalivu pronađen trup žene. Veruje se da je u pitanju nestala šankerica, Britanka Lili Bridžis.“ I niko me posle toga više nije pogledao u oči. Ne znam jesu li mislili da sam ja ubica, ili im je zbog užasne Liline smrti bilo neprijatno da razgovaraju sa mnom.
12.04.03 Politika
Novi bestseleri
"Gospoda i dame" naziv je romana Terija Praceta, pisca koji samo naizgled piše za decu, a ustvari svojom pricom o disksvetu stavlja na velike muke starije citaoce, uvijajuci u "oblandu" sva njihova dosadašnja znanja. Izdavacka kuca "Laguna" sa velikom upornošcu objavljuje dela Terija Praceta, i "Gospoda i dame" koji su nedavno štampani predstavljaju dvadeseto Pracetovo delo na srpskom jeziku (prevod Aleksandar Milajic).
Poznati pisac ciji se romani prodaju u milionima primeraka, vratio se seriji o disksvetu, baki Vedervaks i vilenjacima, uz patuljke, carobnjake, trolove... Praceta treba citati sa mnogo pažnje, i doživeti ga prenosno. Tome bi se i on radovao.
Za delo "Poslednja tura" Grejem Svift je 1996. dobio Bukerovu nagradu za najbolji roman godine, a prema njemu je snimljen i film, sa Bobom Hoskinsom, Dejvidom Hemingsom, Helen Miren i Majklom Kejnom. Radnja je u neku ruku neobicna, ali su glavni junaci poput svih nas, "obicni ljudi" koje muce uobicajeni problemi: odnosi sa roditeljima, sa bracnim drugom, sa prijateljima. A sve pocinje tako što se cetiri muškarca nalaze kako bi ispunila želju svog preminulog prijatelja da rasprše njegov pepeo u more. Uspomene naviru, ali u tom secanju nema sladunjavosti, vec samo blagosti i iskrenosti. Knjigu je za "Lagunu" preveo vec prekaljeni mladi prevodilac Nenad Dropulic, a isti izdavac objavio je i "Snove o zabranjenom vocu" Fatime Mernisi, u prevodu Maje Kaluderovic.
Pre zemljotresa
Ovaj roman nosi podnaslov "Price o detinjstvu u haremu" i u njemu marokanska književnica, poznata kao angažovan pisac u islamskom svetu (profesor sociologije, predaje na Univerzitetu u Rabatu) govori o danima svoje rane mladosti koje je provela u haremu u Fezu. Rec je o dokumentu ali "upakovanom" u beletristicko ruho, a harem nije od onih koji su cvetali u vreme muslimanskih dinastija, vec je porodicni, u kojem postoje vidljivi i nevidljivi zidovi što održavaju tradiciju, ne dajuci modernom da prodre u strogo cuvano porodicno jezgro.
"Laguna" je objavila i hit "Pre zemljotresa" Suzane Džons, koji sadrži i krimi, i ljubavnu pricu. Istovremeno, otkriva lepote Dalekog istoka – japansku kulturu, iz perspektive devojke koja dolazi sa Zapada, i uklapa se u novi život. Roman je preveo Alksandar Milajic..
"Tajfun" je roman – novela Džozefa Konrada koji su objavili "Stubovi kulture" (prevod Aleksandar Vidakovic) u drugom kolu svoje biblioteke "Stubovi", "rezervisanoj" za klasike strane i domace i književnosti. Konrad, koji je imao zavidnu pomorsku karijeru i "oplovio atlantska i pacificka mora", u "Tajfunu" kroz napore posade da sacuvaju svoju ladu koja u olujnom nevremenu više lici na orahovu ljusku, prica zapravo o snazi prirode i covekovoj borbi sa njom.
Ljubav u kampu
Grcku savremenu spisateljicu Katerine Piperopulu našim citaocima predstavlja "Plato" romanom "U potrazi za Euridikom", koji je sa grckog prevela Aleksandra V. Jovanovic. Knjiga varira mit ciji su junaci Orfej i Euridika, ali kroz pricu o dve devojke koje se bave muzikom i cije ce prijateljstvo biti stavljeno na probu kada se postavi pitanje ljubavi.
"Graficki atelje Dereta" objavio je u novoj biblioteci "In" roman Barbare Delinski "Žena u škripcu" (prevod sa engleskog Milan ?uric). Ova knjiga, veliki hit u Americi, u sebi sadrži sve elemente onoga što citaoci navikli na ovu vrstu bestselera i ocekuju: zaplet, prijateljstvo, i "isceljujucu moc" ljubavi.
"Zograf" iz Niša štampao je ovih dana roman "Ljubav u Kairu", drugi roman iz severnoafricke trilogije Isidore Bjelice. Ono što su recenzenti napisali sasvim je dovoljno da zaintrigira sve koji vole Bjelicinu prozu: "Ljubav u Kairu", kažu, otkriva tajni i šokantan ljubavni i špijunski život Jovana Ducica u poslanstvu u Kairu". A Isidora Bjelica, koja je i na naslovnoj stranici knjige, u napomeni dodaje da su likovi u "Ljubavi u Kairu" stvarni, a ne izmišljeni. Osim toga, svaka slicnost sa imenovanim je, kaže autorka, namerna i apsolutna, a razlicitost cista omaška pisca. Na citaocu je da se uveri šta je, dakle, istina a šta omaška.
A. Cvijić