Diplomirao dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 2002. godine. Apsolvirao filozofiju i kroatologiju na Hrvatskim studijima. Prvo zapaženije javno djelovanje zabilježio je objavljivanjem poetskih ciklusa u časopisima Vrijesak i Forum 1995. godine, nakon što je godinu dana ranije prvi puta dobio nagradu Goran na Goranovom proljeću. Godine 1996. objavljuje prvu zbirku poezije; Natanijelov dnevnik u zborniku U trenutku kao u divljini s koautorima Vlatkom Grgurićem i Romanom Simićem. Osim poezije piše i romane, te drame. Do sada je tako objavio romane Soba za razbijanje (1998.), Ulaz u crnu kutiju (2001.), Ljudožderi (2005.) i Lunapark (2009.); te tri zbirke poezije Natanijelov dnevnik (1996.), Sjever – zlatni šut (1996.), Rupa njegova imena (2000.).Kao dramatičar debitira 2000. godine predstavom John Smith, princeza od Walesa u režiji Dražena Ferenčine i izvedbi kazališta ZKM. Drama je potom postavljena i u Sarajevu (Akademija dramske umjetnosti & Kamerni teatar), Glasgowu (The Arches Theatre), Bradfordu (Theatre in the Mill), Varaždinu (HNK Varaždin), Bukureštu (Teatrul de Comedie) i Brailiu (Teatrul Maria Filotti). Za istu dramu dobio je i dekanovu nagradu. Četverostruki je dobitnik nagrade za dramsko djelo Marin Držić za djela Atentatori, Dorothy Gale, Spašeni i Trebalo bi prošetati psa. Tekst Trebalo bi prošetati psa praizveden je svega nekoliko mjeseci nakon dodjele nagrade za dramsko djelo Marin Držić u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, na pomoćnoj pozornici u Zagrebačkom plesnom centru, a u režiji Franke Perković.Dramski tekstovi prevedeni su mu na engleski, mađarski, poljski, slovenski i ruski jezik. Piše i za djecu i mlade.
