01.01.00
Glas javnosti
16.05.2002.
Loša izdavačka ponuda iz oblasti pop- kulture: Uz knjigu "Pop i rokmuzika" francuskog sociologa Anrija Torga
Početak traganja
Knjige iz oblasti popularne muzike koje su prevedene na srpski mogu da se izbroje na prste jedne ruke. Ohrabrujuća najava izdavačke kuće "Klio"
O Madoni ili Bobu Dilanu, hipi-pokretu ili hip- hopu, napisano je bezbroj knjiga. Najviše "lake" publicistike, ali u isto vreme, bibliografija ozbiljnih (ali ne nužno "naučnih") studija o svim iole značajnijim ličnostima, pokretima, događajima u popularnoj kulturi praktično nema kraja.
Bibliografija na engleskom ili francuskom. Bibliografije na srpskom skoro da i nema. Domaći novinari još su i ostavili poneki pisani trag (u vidu knjige) iza sebe; sociolozi, kulturolozi i ostali... samo poneki, bar u poslednjih petnaestak godina.
S druge strane, knjige iz te oblasti koje su prevedene na srpski ili srpsko-hrvatski mogu da se izbroje na prste jedne ruke. Naravno, ako se ne računaju jadna piratska izdanja čiji je specijalitet "dajdžestiranje" originala (umesto kompletnog dela, dobijete dva, tri poglavlja). No, čak i sa piratima, "pop-kulturni" segment izdavačke ponude nije skroman, nego čemeran (i na posredan način odslikava skučenost postojećeg javnog diskursa u kojem nema mesta ni za šta osim politike).
Zbog svega toga, najava izdavačke kuće "Klio" da će raditi na tome da postupno popunjava tu ogromnu prazninu zvuči ohrabrujuće. U okviru biblioteke "Agora" "Klio" je još ranije objavio naslove kao što su "Kontrakultura" Kristijane Sen-Žan Polin, "Popularna kultura" Džona Fiska, "New age" Mišela Lakroa, a pre nekoliko dana u biblioteci "Ars muzika" objavljena je kratka studija "Pop i rok muzika" francuskog sociologa Anrija Torga (100 strana sa fotografijama).
Originalna verzija ove Torgove knjige datira još iz 1975. godine, ali je u međuvremenu dopunjavana. Hronologija razvoja pop i rok muzike završava se "Nirvanom" i grandžom i tek ovlašno dotiče osamdesete i devedesete.
- "Pop i rok muzika" u određeni kontekst smešta sve bitnije izvođače, ne upušta se u dublju analizu, ali ipak otvara mnoga pitanja - ocenjuje recenzent Dragan Ambrozić, koji smatra da će Torgova knjiga biti od najveće koristi onima koji se sa dotičnom materijom sreću po prvi put.
Upravo u tom smislu, "Pop i rok muzika" mogla bi da posluži kao bukvar četi urednika domaćih medija koji do dan danas nisu naučili da razlikuju najosnovnije stvari - od toga da hipici i pankeri nisu jedno te isto, pa nadalje. Armiji priučenih novinara, takođe.
Kako sam autor kaže, "Pop i rok muzika" prati razvoj pop muzike, analizira njene muzičke strukture, sredstva koja koristi, poruku koju sadrži, način na koji se prenosi, njen komercijalni aspekt i njene veze sa društvom.
Ipak, jedna od najistinitijih Torgovih konstatacija nalazi se već u uvodu: "Nikakvo čitanje o umetničkom izrazu ne može zameniti kontakt sa delom, igrom čoveka i muzike". I njegovu knjigu, zato, treba shvatiti kao početak beskrajnog traganja.
Da bi običan smrtnik u današnjem vremenu masprodukcije mogao da se orijentiše sa kojim delima uopšte želi da kontaktira, potrebne su mu pouzdane smernice. Mada donekle zastarela po svom konceptu, "Pop i rok muzika" Anrija Torga može da posluži kao solidan orijentir u prašumi pop i rok muzike. Za dalje traganje, pak, potrebna je savremenija "oprema". U Americi i Velikoj Britaniji - koje su, uostalom, "izmislile" pop i rok muziku - u poslednjih desetak, dvadeset godina napisano je mnogo relevantnih knjiga na tu temu, pa će i domaći izdavači, nadajmo se, otkriti bar nešto od toga.
P. Dragosavac