14.03.03
TRAGANJA ZA DOMOVINOM: DRAGAN DRAGOJLOVIĆ
Bežeći od krsta
Roman pesnika Dragana Dragojlovića "Pod južnim krstom" govori o srpskoj dijaspori u Australiji, o razmiricama i nostalgiji
Posle značajnih zbirki poezije za koje je dobio niz priznanja, pesnik Dragan Dragojlović se odlučio da, makar na kratko vreme, promeni književni žanr i napiše roman. Dragojlovićevo iskustvo ambasadora u Australiji moglo bi biti i jedan od povoda za delo "Pod južnim krstom" koje je nedavno objavljeno u izdanju beogradske "Prosvete".
Glavni junak romana je arhitekta koji odlučuje da se 1991. godine iseli u Australiju. Tamo, upoznajući se sa srpskim emigrantima i migrantima, počinje da na život dijaspore gleda nešto drugačije, da spoznaje neke momente koji su u matici zanemareni ili jednostavno neshvaćeni.
S druge strane, i u Australiji, kao i u celoj srpskoj dijaspori, nalik onome što se zbiva "i kod kuće", takođe se ponavljaju srpski usudi, nesloga, politikantstvo, svađe i drame koje proističu baš iz uskih veza između politike i privatnog života koje pokatkada sami protagonisti ne žele da raskinu.
U funkciji politike
Dragan Dragojlović je svojim romanom "Pod južnim krstom" verno oslikao zbivanja u australijskoj dijaspori. Budući da je tamo proveo nekoliko godina, i to upravo u vreme koje je za sve Srbe u matici bilo veoma teško, a sve se patnje odražavale na sunarodnike u inostranstvu, ocena same dijaspore da delo "Pod južnim krstom" na istinit način oslikava tamošnju sredinu već je sama po sebi pohvala za pisca. Prema mišljenju književnog kritičara Milete Aćimovića Ivkova, roman Dragana Dragojlovića je pisan realističkom uverljivošću, zanimljiv je i životan. Osim toga, on ponovo aktuelizuje neka od najvažnijih pitanja nacionalne sudbine i opstanka.
Upravo o tome, o nostalgiji, o razmiricama, o odnosima između stare i nove domovine, razgovaramo sa Draganom Dragojlovićem, romansijerom koji u duši ipak ostaje pesnik.
- Vaš junak iz Jugoslavije, u kojoj već počinju tragični dani najnovijeg rata, želi da ode na kraj sveta. Je li to pod Južnim krstom?
– Odlazeći iz Beograda, bežeći od krsta na kojem će se zemlja naći, on stiže pod Južni krst na kojem se nalazi srpska dijaspora. Ali, umesto spasenja, suočava se sa stvarima o kojima nije mislio dok je živeo u Beogradu; uviđa šta sve utiče na sudbinu naroda. Tu nacionalna drama počinje opet da biva deo njegove sudbine, iako je iseljenjem želeo da ode od svega.
- Sudbina Srba – svađe i podele, nedovršeni ratovi – nije mimoišla ni dijasporu. I o tome govorite u romanu. Kada će sve to prestati?
– Upoznajući prilike, moj junak uviđa koliko je imao iluzija o životu emigranata, ali i o svetu i civilizacijskim tokovima... On vidi da veliki deo srpske dijaspore još živi u rovovima izgubljenih ratova, u novim i starim međusrpskim rovovima, u koje se uključuje i jedan broj onih koji stižu kao iseljenici.
Čini mu se i da neka ruka uspešno vuče konce i da srpskim gloženjima i podelama nema kraja. Takođe, moj junak se uverava da su delovi dijaspore u funkciji politike koja se spolja vodi prema Srbima.
Preživele priče
- Iz dijaspore ste dobili ocenu da ste je verno odslikali, bez predrasuda, bez namere da je napadnete, ali ni da je branite. Koje su njene specifičnosti koje su Vas inspirisale za roman?
– Pohvale iz dijaspore me ohrabruju. Iznose ih ljudi raznih obrazovnih nivoa. Sva tri etnička lista u Australiji su dala priloge o knjizi, kao i radio-stanice, a knjiga će biti predstavljena i na promocijama. Oni koji su roman pročitali tvrde da bi bilo dragoceno i za mnoge u Srbiji da ga pročitaju, od političara do onih koji razmišljaju o nacionalnoj sudbini.
- Vaš pogled je prilično pesimističan. Jedan od junaka čak ima rešenje za "srpsko pitanje": da što više Srba ode u svet, utopi se u druge i nestane!
– Pošto se svake godine samo u Australiju iseljava toliko mladih, ne može se govoriti o optimizmu. Ovi tokovi se ne mogu zaustaviti preživelim pričama, zastarelim političkim modelima. Toliko je neznanja i nerazumevanja koji utiču na naš život, toliko je pojedinaca koji su uticali na našu sudbinu, ali bez osećanja odgovornosti, toliko je paradnog i verbalnog patriotizma, toliko trgovine sa nekada uzvišenim stvarima!
Toliko je malo znanja u Srbiji o srpskoj dijaspori. Uz već uobičajeno politikantstvo, sada su na red došla i partijska trgovanja i sve što uz to ide. Ali, sve je to život. Junak romana shvata da je srpska dijaspora peščani sat kroz koji samo ističe, a skoro da se ništa kroz njega ne vraća i da je i on kroz njega prošao. Baš kao i oni o kojima je, kada je polazio iz Beograda, preuzeo obavezu da šalje informacije za tajni knjižni fond "Serbika 2500" da bi ostalo traga o Srbima kada nestanu. Uviđa da nije pobegao od srpskog krsta, iako je otišao daleko i zauvek.
- Kako ste se, kao pesnik, odlučili na pisanje romana? Ko je pobednik u Vama, poezija ili proza?
– Odlučio sam da roman napišem iz želje da nepristrasno ukažem na neke važne stvari koje se tiču nas kao naroda. Što se tiče pobednika, mogu reći da se i poezija i proza u romanu "Pod južnim krstom" slažu da je pobednik istina. A biti na tragu istine znači biti na tragu Boga.
Anđelka Cvijić