Pisma u Beograd

šta su hrvatski intelektualci pisali u 20. veku u Srbiju

Pisma u Beograd

rasprodato

Knjiga „Pisma u Beograd“ oslikava duh međuratnog vremena i kulturni život u Beogradu i Zagrebu. Nastala je kao replika na knjigu „Pisma iz tuđine“ Antuna Gustava Matoša, nedavno objavljenu u Zagrebu, gde se pod “tuđinom“ podrazumeva Beograd, odakle je pisac slao pisma. Knjiga Radovana Popovića sadrži epistole koje su stizale u Beograd iz Zagreba u proteklom veku a pisali ih istaknuti hrvatski umetnici: Miroslav Krleža, Antun Barac, Milan Begović, Ivo Vojinović, Jure Kaštelan, Ranko Marinković, Ivan Meštrović, Bela Krleža, Vladimir Nazor, Gajo Petrović, Ivan Supek, Dobrica Cesarić, August Cesarec, Petar Šegedin, Antun Branko Šimić, Nikola Šop...

U knjizi je najviše pisama Miroslava Krleže, pre svega Marku Ristiću a potom onih iz Zagreba upućenih Ivi Andriću. Andrić je odbio da odabere stranu i njegov stav u pismima vidljivo je neutralan. Zanimljivost je da nemali broj hrvatskih pisaca pisma piše ćirilicom, od Matoša i Ujevića, do Rešetara i Krkleca. Prvi put je objavljeno pismo Ive Andrića Tajništvu Matice Hrvatske iz 1941. godine, a povodom objavljivanja njegove knjige „Pripovetke“ u izdanju Matice. „Već površan pogled pokazao mi je to da je u mom tekstu menjan na mnogo mesta i stil i jezik i pravopis. I to menjan na jedan grub, nepismen, čak i nedosledan način (hrišćanin u kršćanin, vazduh u uzduh, šta u što, uslov u uvijet, okretao, metao, shvatao u okrećao, mećao, shvaćao, posmatrati u promatrati, hljeb u kruh... bolešljiv u boležljiv, svitanje u svićanje, tačka u točku, četvoro u četvero... tako su na više od 190 mesta izvršene uvek neopravdane, a često i besmislene izmene...)“. Početkom prošlog veka Beograd je bio utočište dvojici velikana hrvatske književnosti - Tinu Ujevića i Matošu koji je napisao: „Otići iz Zagreba u Beograd, to je otići iz otadžbine u otadžbinu Mi i Srbi smo kao oni jaganjci, koji mogu da sisaju dvije majke“. U Matoševim „Mislima i pogledima“, stoji i ovo: „Nikada se ne bih, da i mogu, znao potpuno odužiti za onaj komadić srca, duše i slobode, za ono parče bratskog prijateljstva što ga imah u Beogradu, u krugu čestitih ljudi, najboljih u Srbiji, koji me bratski privinuše na grudi bez obzira na naše političke razlike“. Hrvatski pisci pišu i čuvenom beogradskom izdavaču Svetislavu B. Cvijanoviću izražavajući želju da im knjige budu štampane ćirilicom, ali i da zatraže pomoć u novčanim neprilikama. Knjiga „Pisma u Beograd» doprinos je razotkrivanju zajedničke književne prošlosti Srba i Hrvata. U to vreme, komunikacija dveju kultura bila je normalna i civilizacijska, bez prisile i prinuda bilo koje vrste. Umetnici su se razumeli i u tome nije bilo laži i političkih marifetluka.

Ostali naslovi koji sadrže ključne reči: Hrvatska književnost
Ostali naslovi iz oblasti: Memoari, biografije, dnevnici, pisma

Izdavač: Filip Višnjić; 2007; ćirilica; 17 cm; 272 str.; 978-86-7363-535-4;