Bilo je dana kada se podizao obojeni vetar noseći prašinu, i sve je počinjalo da raste kao hlebno testo pokriveno krpom. Ono što se već desilo, vraćalo se, a ono što je tek trebalo da se desi postajalo je vidljivo. Tih su dana žene posrtale jer im se promaja što je ulazila ispod vrata i oglašavala se poput smeha još nerođene dece obmotavala oko nogu kao nevidljivi kaiševi. Prozorska okna su lupala. Mleko se kiselilo u kablicama. Muškarci su se čudno oblačili, a devojčice su postajale žene.I Đoja je, gde god bi se našla, osećala te dane. Dolazilo joj je da se smeje i da plače, i zamišljeno se vrtela ukrug, a zatim bi se sve vraćalo na staro, kao da se ništa nije desilo.Tako je bilo oduvek. Tako je bilo još od vremena kada joj je Mamalina pokazivala miša napravljenog od izuvijane maramice kako beži preko dlana pokrenut sopstvenim životom, dečja zagonetka koja joj je odvlačila pažnju od dosade, straha od injekcija, zlatnika s čokoladnim srcem koje se topilo u ustima, od dugih poslepodneva kada je ležala bolesna u krevetu koji se punio planinama, pećinama, lednicima i pustinjama u kojima se ponekad gubila.
Đojina tuga dolazla je izdaleka. Obuzimala bi je iznenada u vagonu metroa, na autobuskoj stanici, u gužvi dok je hodala ulicom. Ponekad bi čula skoro nečujne odjeke u noći, poput konjskog topota koji se približava, konjskog topota razbojnika u crnim kaputima, koji udara kao srce, kao bubanj, a zatim mrmljanje i uzvike razbojnika koji ispunjavaju tamu. Đoja bi odagnala tugu tako što bi nekoliko puta trepnula i pogledala se u ogledalu. Popravila bi kosu. Stavila malo parfema.
16.09.07 Danas
Čitalište
Ovde sam već hiljadu godina, Mariolina Venecija
prevela Vojna Guteša
Ovo je markesovska, pikarska knjiga, gde je glavni junak čitava jedna porodica, o kojoj nam pripoveda Mariolina Venecija. Tragedija i komedija, avantura i poezija, mešaju se u ovoj baroknoj sagi o jednoj bezvremenoj zemlji na istorijskoj vetrometini, i porodici sa mnogo kćeri, koja preživljava nedaće, izdaje, propast političkih ideala, razočaranja, greške, uvek sa neugasivom željom za životom. Žudnja za svim iskustvima egzistencije i ljubav prema životu, karakterišu svakog od junaka ovog dela, gde se prevazilaze, u ime slavljenja postojanja, granice svake ideologije, verovanja i religije, pa čak i romanse, ljubavni usudi, zamke ljubomore. Don Frančesko i njegova brojna porodica prolaze sva iskustva: od bogatstva do gladi, sve istorijske prevrate. Pratimo ovu familiju od ujedinjenja Italije, sve do pada Berlinskog zida, istovremeno prolazeći zajedno sa junacima ovog dela kroz vedru, satiričnu, tragičnohumornu storiju života, o kome Mariolina Venecija piše na rableovski način.
Sanja Domazet
27.07.07
Ovde sam već hiljadu godina
Ovde sam već hiljadu godina, Mariolina Venecija
Jedna od trenutno veoma aktuelnih italijanskih spisateljica‚ Mariolina Venecija uspela je da prvim romanom skrene pažnju svih vodećih svetskih agenata. Tako će po njenom debitantskom romanu Ovde sam već hiljadu godina, porodičnoj sagi o tradicionalno patrijarhalnom italijanskom društvu i izlasku u moderno doba, za koji su već prodata prava širom sveta, uskoro biti snimljen film holivudske produkcije.
Ova raskošna priča o jednoj bezvremenoj zemlji na istorijskom prelazu, prati generacije porodice koja preživljava očekivanja i izdaje, političke ideale, razočarenja, greške, sreću i nesreću. Njihova želja za životom prevazilazi granice svake ideologije, verovanja i religije, pa čak i romantičnu ljubav i njene zamke.
Počev od glave porodice Falkone, don Frančeska i njegovih burića s dragocenostima zakopanih a da niko ne zna gde, do poslednje naslednice koja vek kasnije beži od kuće da bi zaboravila sve, ličnosti iz ove porodice uhvaćene su u trenucima životnog uspona, da bi ih zatim progutao vrtlog vremena. Kroz žive slike kuća, prirode, puteva, karakterističnih muškaraca i izuzetnih žena, pratimo nedaće ljudi koji prave nagodbe sa životom, a maštom se služe da bi lakše prihvatili realnost. Ta borba će trajati sve do kraja jednog sveta.
Od bogatstva do gladi, od javnih skandala do izliva besa pojedinaca, od ujedinjenja Italije do pada berlinskog zida očevi i sinovi, majke i ćerke, preživljavaju zahvaljujući neugasivoj volji za životom.
Mariolina Venecija je rođena 1961 godine u Materi. Živi u Rimu. Objavila je tri knjige poezije u Francuskoj. Sarađuje u različitim književnim časopisima i radi kao pisac scenarija za filmove i televiziju. Zbirku priča Druga čuda objavila je 1998. Ovde sam već hiljadu godina je njen prvi roman koji je do sada preveden na nekoliko jezika, a kritičari Mariolinu već nazivaju italijanskim Markesom.