01.01.00
Vikend Danas
10-11-11.2001.
Teorija i praksa: Povodom knjige Kristijana Djordana "Ogledi o interkulturnoj komunikaciji"
Strah od dodira treba prevazici politikom multikulturnosti
Interetnicka i interkulturna bliskost uvek su problem i prakticno nikada bez konflikta. Bilo bi iluzorno smatrati da je multikulturalnost primordijalna, da je prirodni fenomen. Pa ako su etnicki identiteti i razlike "pronalazak", moramo takodje priznati i da se multikulturalizam mora posmatrati kao drustvena konstrukcija stvarnosti
Nema kontakta bez konflikta: Kristijan Djordano
Cinjenica je da se danas sve cesce i sve vise govori o "multikulturnom drustvu", odnosno o "multikulturi" i "interkulturi" kao i, ne na poslednjem mestu, o "interkulturnoj komunikaciji". Tematika susreta i razumevanja izmedju individua i grupa, koji se shvataju kao nosioci "stranih" i otuda suprotnih vrednosti, zamenila je krute seme ekonomski uslovljenih "klasnih suprotnosti" - navodi Kristijan Djordano u jednom od svojih eseja. Nekoliko odabranih nedavno je objavljeno pod naslovom "Ogledi o interkulturnoj komunikaciji" (Biblioteka XX vek). Italijanski etnolog i politicki antropolog, profesor Univerziteta u Friburu na kom je i rukovodilac Interfakultetskog instituta za proucavanje Istocne i Centralne Evrope, Djordano je prosle nedelje bio gost Beograda i podsetio nas da smo i sami jedno "multikulturno drustvo" sa istorijom bogatom primerima iz literature.
TRANSFER MITOVA
"Ova knjiga pripada onim delima koja - kada se citaju - izazivaju uzas nasih nacionalistickih intelektualaca, pre svega zato sto razbija ocaravajucu sliku ekskluzivizma bez kojeg nema nacionalizma", kaze Olivera Milosavljevic, jedna od ucesnica susreta sa Kristijanom Djordanom u Centru za kulturnu dekontaminaciju prosle subote. "Razbija ekskluzivitet jer pokazuje kako se vrsi transfer mitova - iako je to bocni produkt a ne osnovna tema knjige. Primeri na relaciji pojedinacno - opste pokazuju neverovatnu unutrasnju istovetnost i transfer stereotipnog konstrukta nacionalnog identiteta.
U knjizi je dat zanimljiv primer dva uobicajena nacina aktualizovanja istorije - dekonstrukcija proslosti koju je vrsio socijalizam uklanjanjem onoga sto je nepodobno za novo vreme, i reverzibilnost dogadjaja koju koristi postkomunisticka konstrukcija istorije a koja proglasava socijalizam fatalnom istorijskom greskom i pri tom celokupan sistem reformi postkomunisticke ere vrsi polazeci od pretpostavke o slavnoj proslosti predsocijalizma. A zapravo, "fatalna greska" je sadasnjost, realnost, sto je preneto na komunizam jer je bio poslednja realnost - a realnost i nacionalizam nikada ne idu zajedno. Zanimljivo je i zapazanje autora kako se isti istorijski dogadjaji iz daleke proslosti aktualizuju sa dva medjusobno suprotna zahteva.
Mi smo taj fenomen upoznali zahvaljujuci pozivanju na Dusanovo carstvo u "Nacertaniju", koje se u zavisnosti od politickog trenutka tumacilo i kao jugoslovenski i kao velikosrpski program, i u afirmativnom i u pezorativnom smislu."
U osnovi interkulturne komunikacije nalazi se, naglasavaju teoreticari, nerazumevanje, cija je uloga za "vitalnost istorije" nesumnjiva. Pozitivni efekti dramaticnih interkulturnih "sekvenci", nalik slucaju na koji se Djordano poziva, nagloj modernizaciji Havaja nakon simbolickog bogoubistva, izazvanog fizickim ubistvom kapetana Kuka - na Balkanu ce mozda jednom i izaci iz sfere direktne "manipulacije interkulturnim nerazumevanjem" za potrebe "azuriranja" istorije. "Kada govorim o "vitalnosti istorije" povezanom sa interkulturnim nerazumevanjem ne naglasavam samo pozitivnu stranu fenomena, vec i negativnu", obrazlaze za Danas Kristijan Djordano. "Taj koncept takodje obuhvata sve dramaticne (citaj: tragicne) dogadjaje povezane sa nerazumevanjem. Tu podrazumevam ono sto je istoricar Jakob Burkhard nazivao ubrzanjem istorije.
Estetika mesanja protiv vavilonskog haosa
Kada se pomisli na "multikulturalnost" ili "multikulturalizam", onda se taj pojam - svejedno sta pod njim shvatamo - odmah dovodi u vezu sa vizijom Vavilona, koju propagira Danijel Kon Bendit. Za razliku od starih predstava Vavilona, koje prizivaju sliku opste zbrke, haosa, nereda, moralne korupcije itd, alegorija ovog autora ukazuje na jednu "estetiku mesanja", koja stilizuje ono a priori lepo i obogacujuce kod "stranog". Tu se poetizuju mirne i vesele "etno-priredbe" sa sarenim "etno-sopovima", sa "etno-hranom" i temperamentnom muzikom, priredbe koje se odvijaju u hibridnim, odnosno kreolskim etnickim prostorima, tj. na etnicki heterogenim mestima (na trgovima, ulicama, u gradskim cetvrtima itd.). Pri tome se lako stice pogresan utisak da je multikulturna koegzistencija jednostavna i bez ikakvih problema.
(Iz "Ogleda o interkulturnoj komunikaciji" Kristijana Djordana)
Naravno da ce obuhvatiti i nepredvidljive "oluje" kao one koje su usledile nakon raspada stare Jugoslavije. Ali, u isto vreme bih zeleo da naglasim da interkulturni i interetnicki konflikt nije uvek nasilan, i zaista cini deo svakodnevice."
Buduci da etnocentrizam u interkulturnim odnosima cini konstantu kolektivnih predstava svakog drustva, kontakt bez konflikta moguc je samo u slabo nastanjenim prostranstvima Sibira, navodi Djordano i za Danas obrazlaze: "Etnicku i kulturnu raznovrsnost je tesko odrzavati u ravnotezi, jer ljudi drugost osecaju kao nesto sto remeti stanje stvari. "Strah od dodira", verujem, treba prevazici kroz politiku multikulturalnosti. Interetnicka i interkulturna bliskost uvek su problem i prakticno nikada bez konflikta. Bilo bi iluzorno smatrati da je multikulturalnost primordijalna, da je prirodni fenomen. Pa ako su etnicki identiteti i razlike "pronalazak", moramo takodje priznati i da se multikulturalizam mora posmatrati kao drustvena konstrukcija stvarnosti.
Multikulturalnost, dakle, nije samo postojeca situacija vec i politika, pa na taj nacin ukljucuje i usmeravanje i kontrolu, zakljucuje Djordano, i treba je planski razvijati na tri nivoa: "Na drzavnom nivou, kroz Ustav i paket zakona kojima se garantuje raznolikost, ali izvan klasicne seme zasnovane na razdvajanju vecinske nacije i manjina; na regionalnom nivou, kroz politicke i institucije civilnog drustva, i na kraju na lokalnom nivou, kroz drustvene institucije koje se bave specificnim lokalnim identitetom u svakodnevnom zivotu ukljucujuci skole, multikulturalne manifestacije, lokalno multikulturno nasledje, udruzenja koja promovisu interkulturnu komunikaciju i slicno."
REMONT DIJALOGA
Stvarno iskustvo iz susreta sa drugim kulturama poslednjih godina vezbanja samodovoljnosti, kod nas su uglavnom sticali samo pojedinci - zahvaljujuci licnim vezama i licnim intelektualnim i estetskim nacelima, mimo zvanicnih "producenata" nacionalnog identiteta i etno-kulturnih interesa. Retke "interkulturne" dijaloge, u kojima se ucesnici i prakticno suocavaju sa nerazumevanjem, sa "nase" strane povremeno uspostavlja umetnicka asocijacija Remont, koja je upravo ovih dana objavila prvi broj svog magazina Balkan Umbrella, posvecen susretu likovnih scena Zagreba i Beograda, koje nakon dugogodisnje bliske povezanosti vec vise od decenije ne znaju jedna za drugu. "Zeleli smo da se sretnemo sa slicnostima i razlikama u drugim zemljama, posebno nama fizicki bliskim ", kaze urednik magazina, likovni kriticar Darka Radosavljevic.
"Naravno da je tada to predstavljalo neko otvaranje dijaloga, s obzirom na politicke okolnosti kod nas pre vise od godinu dana. Za nas je to prosto znacilo da smo krenuli da se raspitamo sta se desava u drugim sredinama, ali i da preispitamo sami sebe. Napravili smo koncept i za prvi broj odabrali Zagreb. Odmah se ispostavilo da nam je komunikacija grozna, odnosno gotovo nemoguca. Susret je stalno odlagan, a kada je konacno usledio, pale su neobicne optuzbe - koje se, sto nas je iznenadilo, uopste nisu ticale medjusobnih politickih odnosa, vec odnosa nasih sredina prema Zapadu. Mi se prosto nismo ni bavili pitanjem kako ce nasa inicijativa izgledati u ocima Zapada, hoce li im se svideti ili ne, ali se to ispostavilo kao jako bitan problem. Reakcija nas je zaista iznenadila, prosto ocekivali smo svaku vrstu primedbe samo ne takvu, ali je rasprava bila vrlo korisna."
POTREBE ILI DIKTAT ZA SARADNJU
Sam umetnicki cin ne poznaje nacelo interkulturalnosti, ono je suvisno, nepotrebno, kreativnost se prepoznaje bez obzira da li nastaje u Africi ili Evropi, kaze Darka Radosavljevic i priznaje da je to suvise idealizovana predstava. Umetnost u kontekstu kulture i drustva kod nas je pretrpela prisilnu politizaciju i danas je svakako prinudjena da razmislja o interkulturalnosti. "U Remontu nismo imali tih "interkulturnih" problema, niti smo razmisljali na taj nacin - cak smo se ponekad nalazili u neprijatnoj situaciji. Do sada smo imali prilike da saradjujemo zaista sa razlicitim ljudima, pripadnicima takozvanih manjina, nacionalnih ili drustvenih, ali prosto nas je sramota da isticemo neciju razlicitost", navodi urednica Balkan Umbrella magazina. Potreba za ostvarivanjem interkulturne komunikacije "na terenu" otkriva probleme na koje teoreticari nisu racunali.
"Saradnja sa manjinama u toj meri je nametnuta da je na neki nacin sada iskompromitovana - da banalizujem, ako saradjujete sa nekim onda to radite iskljucivo zbog stranih ili domacih finansijera. Napravi se projekat koji zadovoljava sve prioritete finansijera, a onda se ispostavi da ga je nemoguce realizovati jer ne postoji objektivni interes. Sve je postalo sumnjivo, da li saradjujemo zato sto povladjujemo diktatu sa strane, ili zato sto za tim imamo potrebu", rezimira Darka Radosavljevic.
Milica Jovanovic