01.01.00
Dnevnik
15.01.2003.
POZORIŠNA LITERATURA
Godine učenja i godine lutanja
Jovan Hristić: O TRAGANJU ZA POZORIŠTEM: Gradska narodna biblioteka ?Žarko Zrenjanin?, Zrenjanin, 2002.
Samo u jednom periodu svog života čovek odlazi u pozorište zato što u njemu traži nešto više od pozorišta i samo u jednom periodu svoga života pozorište može da bude nešto više od pozorišta - zapisao je Jovan Hristić u jednom od eseja sabranih u knjigu ?O traganju za pozorištem?, koju je u biblioteci ?Feniks? nedavno, posthumno objavila Gradska narodna biblioteka ?Žarko Zrenjanin? iz Zrenjanina. Pesnik, esejista, dramski pisac, teoretičar drame, pozorišni kritičar i prevodilac Jovan Hristić predstavljen je ovom knjigom pre svega kao čovek pozorišta, a ona kao svojevrsna istorija teatra iz ličnog ugla.
Knjigu otvara esej, kako kaže Hristić, o godinama učenja i godinama lutanja. NJegova sećanja sežu do predstava koje je još u detinjstvu gledao u Rodinom pozorištu u Beogradu, a zatim sledi ?pozorišno školovanje? koje počinje od Raše Plaovića u ulozi Hamleta, ?Šume? Ostrovskog i ?Pobunom na brodu Kejn? Vouka u režiji Huga Klajna, nastavlja se predstavama Bojana Stupice (reditelj koji je, po Hristiću, umeo da probudi i pokrene sve energije svojih glumaca), pre svega ?Dundom Marojem?, kao i Mate Miloševića, u čijem opusu on izdvaja Sterijine ?Rodoljupce? i Nušićevu ?Ožalošćenu porodicu?.
Za godine lutanja Hristić kaže da ne počinju putovanjima po svetu, jer je to tada bilo gotovo nemoguće, nego se prvo bavi predstavama koje su dolutale do nas. Sa koliko poznavanja, istinske posvećenosti teatru i uz dozu sete Hristić piše o Žanu Vilaru, jednom od najvećih glumaca i najvećih reditelja u pozorištu našeg vremena, Piteru Bruku, Žeraru Filipu, gostovanjima engleskog teatra, posle koga se nije moglo misliti o pozorištu kao do tada, Piteru Šumanu, sa čijih predstava je izlazio ?okupane duše?. Tu je naravno i Bitef, sa kojim nam je svet dolazio u pohode. Hristićeva knjiga bogata je i zbog spominjanja niza svetskih predstava sa probranim detaljima koji su ih upravo činili tako velikim. Tu je i Lorens Olivije i Zizi Žanmer, ali i ?Tri sestre? Otomana Krejče, ?Galeb? Končalovskog ili Hane Tjerni i ?Kako me želiš? Pirandela u režiji Đorđa Strelera. Sublimirajući to svoje višedecenijsko pozorišno iskustvo Hristić beleži da su ga ustvari najviše zanimale predstave koje su imale hrabrosti da nam pokažu čega sve pozorište može da se odrekne, a da ne prestane da bude pozorište.
Hristićeva knjiga satkana od različitih elemenata pozorišnog života objedinila je i prikaze nekoliko teatarskih knjiga eminentnih autora. To je za Hristića povod da se posveti i analizi rada velikih reditelja kao što su bili Gavela, Stupica, Klajn, Mata Milošević ili Jovan Putnik, neobična ličnost koja u istoriji našeg pozorišta još uvek nema ono mesto koje zaslužuje da ima. Tu je i blistava grupa zagrebačkih reditelja među kojima su Georgij Paro, Božidar Violić, Kosta Spaić. Priča o pozorištu ne bi bila potpuna da nema Jana Kota, koga Hristić smatra najpotpunijim pozorišnim kritičarem, koji zna da dramski tekst počinje svoj pravi život tek u pozorišnoj predstavi, ali i da pozorišna predstava počinje svoj pravi život tek u punom gledalištu.
U esejima kojima se vraća u pozorišnu prošlost Hristić se bavio Joakimom Vujićem, osnivačem našeg teatra koga ne treba, kako kaže shvatati kao ekscentričnu figuru zanesenjaka, mitomana, svaštara i lakrdijaša koji luta Panonskom nizijom maštajući o pozorištu, nego kao ozbiljnog pozorišnog stvaraoca, i ?Traedokomedijom? Kozačinskog, prvim dramskim tekstom u istoriji srpske književnosti. U domenu Hristićevog interesovanja je i delovanje Milana Predića, jednog od tri najveća upravnika za koje pozorište u Beogradu zna, koji je po njemu položio ispit kritičara kao upravnik, a ispit upravnika kao kritičar. Hristić analizira i ?Dubrovačku trilogiju? Iva Vojnovića i ?Putujuće pozorište Šopalović? LJubomora Simovića. Za Simovića Hristić je znatan pesnik, njegove drame kritičari spremno nazivaju pesničkim dramama. Sigurno i neusiljeno njegova drama se kreće od krajnjeg realizma ka pesničkoj viziji i gotovo se ne primećuje trenutak u kome se dramskom piscu pridružio pesnik.
Nina Popov
01.01.00
Politika
04.11.2002.
NOVO U KNJIŽARSKIM IZLOZIMA
Neobične magične stepenice
Roman Vesne Janković. - Traganje za pozorištem Jovana Hristića. - Romani Gorana Tribusona. - Knjiga nekrologa. - Nove knjige Branke Radovanović i Radmile Vasiljević
Iako je živela (i živi) u dalekom svetu (od Njujorka do Budimpešte i Milana), Vesna Janković inspiraciju za svoje knjige uglavnom nalazi u rodnom Beogradu. Prozni i dramski pisac (njen dramski prvenac "Mravinjak" prikazivan je krajem sedamdesetih godina sa velikim uspehom u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, u režiji Branka Pleše), svoj treći roman nazvala je "Magične stepenice" (izdavač "Prosveta"), a jedan od urednika Milisav Savić kaže:
"Roman ?Magične stepenice? na fascinantan, neobično duhovit i poetičan način govori o ljudskim sudbinama, atmosferi i odnosima u Beogradu posle Drugog svetskog rata. Novo vreme je nekome donelo sreću, nekoga je uništilo, a mnogi su se prilagodili. A svi oni moraju da žive zajedno..".
O toj tišini zrelog leta u Beogradu govori ovaj roman spisateljice čiji su dar davno uočili i isticali pisci prvog reda, kao što su B. M. Mihiz ili Danilo Kiš, a na koricama knjige je reprodukcija prelepog akvarela znamenitog antropologa Vladimira Dvornikovića - devojčica Vesna Janković u cvetnoj bašti...
Stapar - priče i junaci
Odu svome selu - Staparu, na severu Bačke, nedaleko od Sombora, sačinili su Miroslav Božin i Branislav Ćurčić objavivši knjigu "Stapar - priče i junaci". Prvi je ugledni ekonomista u Novom Sadu, a drugi ugledni istoričar u Somboru, ali su rođeni Staparci. To je priča o ljudima i događajima ispričana zanimljivo ne samo za Staparce. A selo je nastalo 1752. godine, a u njemu su živeli i žive primerni poljoprivrednici, tkalje predivnih ćilima, sportisti... lepi momci ("Ni milijeg momka od Staparca..".), daroviti pisci, kao što su Miroslav Josić Višnjić, Dinko Davidov, Boško Ivkov...
Drugi deo ove knjige (bogato ilustrovane, začinjene stihovima, kazivanjima...) zove se "Likovi koji se pamte" - to je, u stvari, leksikon: ko je ko u Staparu i iz Stapara.
Narodna biblioteka iz Zrenjanina objavila je dragocenu knjigu "O traganju za pozorištem" Jovana Hristića, nedavno preminulog dramatičara, pesnika i esejiste, dobitnika prestižne nagrade "Todor Manojlović" koju dodeljuje ova kuća. Ova knjiga je neka vrsta intelektualne autobiografije - Hristić piše o godinama učenja i lutanja jednog pozorišnog kritičara, o pozorišnim predstavama i rediteljima, ali i o dramskim piscima, kao što su Ivo Vojnović i Ljubomir Simović.
U Zrenjaninu Biblioteka je objavila i dve knjige Gorana Tribusona (1948, Bjelovar), jednog od najznačajnijih i najzanimljivijih prozaista u Hrvatskoj danas. Tribuson je u Zrenjaninu osamdesetih godina objavio knjigu "Klasici na ekranu", a ove nove dve knjige su u Hrvatskoj izazvale izuzetnu pažnju i hvalu: "Rani dani" govore o tome "kako smo odrastali uz filmove i televiziju", a knjiga "Trava i korov" su njegovi zapisi o odrastanju - knjiga je doživela četiri izdanja za veoma kratko vreme!
Ponoćni svatovi
Branka Radovanović, pisac i profesor, stvara jedinstvene knjige - neumorno traga za narodnim predanjima o ljudima i događajima srpske prošlosti i pretače u prozno štivo. Tako su nastale njene knjige "Dabina vodenica", "Preletica manastira", "Nepričava" i, evo, krug se zatvara sa knjigom ovih dana objavljenom "Ponoćni svatovi", koju je posvetila svojim roditeljima (izdavač BMG, Beograd).
Radmila Vasiljević napisala je knjigu "Pavle Popović iz Vranića, i vojnik i savetnik kako valja" (izdavač "Krug", Beograd, urednik Đorđe Stojanović). Knjiga, ukusno opremljena i lepo pisana, štampana je povodom 160 godina postojanja osnovne škole u selu Vraniću kod Beograda, koja nosi ime Pavla Popovića, ličnosti iz Prvog Karađorđevog ustanka. Inače, Radmila Vasiljević je objavila više knjiga iz vremena Prvog srpskog ustanka i ovog kraja.
Poznati crnogorski izdavač "Oktoih" iz Podgorice objavio je neobičnu knjigu, takoreći jedinstvenu u nas - zove se "Knjiga nekrologa", a sačinio ju je lekar-psihijatar Todor Baković. U knjizi su odabrani nekrolozi iz pera poznatih ličnosti o poznatim ili manje poznatim ličnostima iz javnog i kulturnog života. Pisci nekrologa su, pre svih, prof. dr Dragutin Vukotić, predsednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, ali priča kreće od kralja Nikole pa do mitropolita Amfilohija. U nadahnutom predgovoru dr Baković kaže da je ovo nevesela knjiga, nevesela joj je tema - ona je almanah o životu i smrti, i napominje:
"Smrt je vječna, egzistencijalna tema čovjekovog interesovanja i izučavanja. Ona je ontološka, suštastvena tema medicinske nauke, filozofije i umjetnosti. Smrt je sadržaj religije, mita i mističnosti. Sve izvjesnosti su neizvjesne - osim smrti..".
Dakle, evo knjige sa 58 nekrologa...
Beli hrtovi
Dvanaesta knjiga poezije Vere Srbinović nosi ime "Beli hrtovi", što ih je pesnikinja, koja je prvu knjigu objavila 1961. godine u Matici srpskoj, u snu videla... Tridesetak godina nije objavljivala, ali je iz njene holandske i beogradske radionice poslednjih godina izašlo desetak knjiga kod uglednih izdavača, kao što su: Nezavisna izdanja Slobodana Mašića, Književna opština Vršac (KOV), "Prosveta", Beograd i "Prometej" Novi Sad. "Bele hrtove" objavila je "Prosveta", a izdavač ističe:
"Protkana slikovitošću koja podseća na renesansne majstore, zbirka ?Beli hrtovi? oplemenjuje ali i ranjava suptilnošću metafora koje, uvodeći čitaoca u nova saznanja, nude i put ličnog preispitivanja".
Podsetimo, Vera Srbinović je ovogodišnji dobitnik prestižne pesničke nagrade "Milica Stojadinović Srpkinja".
R. Popović