22.08.04 Danas
O tempora, o mores
O tempora o mores, Fedor Rajić
Ljubitelji istraživanja srpske "dijaspore" dobili su jednu knjigu autentičnog "dijasporca" političke provenijencije.
Kada su se "dijasporci" nazivali emigrantima onda se o njima moglo pisati samo pogrdno. Napredak je učinjen: o "dijasporcima" se piše katkad i euforično pohvalno. Pogrešno je i jedno i drugo. Treba pročitati ovu knjigu Fedora Rajića, političkog emigranta koji nije postao "dijasporac", već, čim je mogao, opet Beograđanin, što je, uvek i ostao, iako živi (stalno) u Kanadi, a malo i u SAD, još manje u Beogradu. Ali je sigurno najviše Beograđanin. Kako to? Pa ko hoće da razume "dijasporu" neka se malo potrudi da upozna dušu ljudi koji su morali da napuste svoju zemlju u kojoj im je duša ostala. Učinimo što je potrebno da bi oni osetili da prepoznajemo njihovu dušu među nama. Tek tada će biti lepo i njima i nama. Ukrstimo zato međusobne živote pa će svako dobiti ono što mu treba.
Ova knjiga za mene ima dvostruko značenje. U zajedničkom dečaštvu i prvoj mladosti isključivani smo zajedno iz škola, hapšeni ali ostali jogunasti. Da bi sačuvali identitet, u našoj generaciji smo se podelili: Najhrabriji jogunci protiv komunizma su emigrirali, a najuporniji su radeći višestruko u odnosu na povlašćene, krčili sebi puteve ka kreativnim mestima u društvu.
Fedor Rajić je kao član plivačkog kluba "Sever" iskoristio jedno plivačko takmičenje u Austriji i sa kompletnim plivačkim timom emigrirao 1951. godine. Dospeo je u Kanadu gde se odmah uključio u rad Srpskog Kanadskog Glasa u kome su mu emigranti sa već dužim stažom, Adam Pribićević, Pero Bulat i Radoje Knežević postali politički i ljudski uzori i prijatelji.
Fedor Rajić vredno piše u tom srpskom emigrantskom listu sa tiražom i do 20 hiljada primeraka. Njegov plodni spisateljski rad predstavljen je u ovoj knjizi na 376 strana, koju je predao čitaocima u svojoj zemlji.
Sadržina njegovih članaka najbolje će pokazati našim istraživačima "dijaspore" kakvi smo bili u "dijaspori", a kakvi smo ovde kod kuće. Razlike kao i da nema. Radikalni ekstremizmi najčešće su nadjačavali promišljenost. Šta je promišljenost u "dijaspori"? To će se najbolje saznati ako se pročita ova knjiga. Da u jednoj rečenici to iskažemo: Za Fedora Rajića zadatak je srpske emigracije tada bio borba za demokratiju u svojoj zemlji i očuvanje svoje zemlje - Jugoslavije. Demokratiju smo (valjda) dobili, a Jugoslaviju smo izgubili. Fedor Rajić je uspeo pedeset procenata. Onih drugih pedeset procenata su dobili radikalni nacionalisti. Tragični ratovi sa raspadom Jugoslavije su vće pokazali da tu dobitka nije bilo, a budućnost će to još bolje pokazati. Gde bismo bili a gde smo sada? Nije ni to dovoljno jer ni očigledno ne može da dokaže da promišljenost treba da prevlada nad radikalizmom.
U člancima Fedora Rajića čitalac će naći i ozbiljne rasprave o suštini ljudske slobode, demokratije i, naročito, o značaju tolerancije u kojoj podjednako manjkamo i u "dijaspori" i kod kuće. Njegova radoznalost da sazna svetske procese vodi ga u analize spoljne politike i to ga odvodi na daleki put - na Kubu u vreme dolaska Fidela Kastra na vlast. Kako samo savremeno zvuče njegove kritičke opaske na račun američke politike tog vremena. Treba čitati knjigu Fedora Rajića.
Naš Fedor Rajić je u Kanadi stekao i univerzitetsko obrazovanje iz ekonomije i politike. Uz razočarenja u političkoj emigraciji u Americi, Kanadi i Evropi, Fedor Rajić se upućuje prema kanadskoj politici. Uz mnoge funkcije od političkog menadžmenta za izborne kampanje dospeva do kanadske spoljne politike tako da poečtkom osamdesetih godina odlazi u Generalnu skupštinu Ujedinjenih nacija kao član kanadske državne delegacije. Malo je Srba u svetu koji su to postigli. Ali ih je bilo od Mihaila Pupina pa preko Helen Delić-Bentli do sadašnjih kongresmena srpskog porekla. Među njima je i Fedor Rajić.
Sve to nije moglo zadovoljiti čoveka punog energije i hrabrosti i Fedor Rajić ulazi u biznis. Krajem šezdesetih godina, on sa još dvojicom Srba "dijasporaca" osniva fabriku alatnih mašina koja dostiže sam vrh u biznisu te vrste. Tako je postao i bogat čovek baš onakav kakvog žele novi "istraživači" naše "dijaspore".
Ovu knjigu treba čitati i čuvati kao bukvar naših mentaliteta bilo u svetu ili kod kuće. Poučna je!
Radoslav Stojanović