01.01.00
Politika
18.01.2003.
Teatrologija
Nušićeva poetika smeha
Radoslav Lazić: "Nušićev teatar komike", izdavač: "Konras", Beograd i Centar za kulturu Smederevo, 2002.
Jedan od naših najagilnijih teatrologa, Radoslav Lazić, načinio je knjigu o Branislavu Nušiću. Lazićevo istraživanje Nušićeve dramaturgije započeto je pre tridesetak godina; ovo istraživanje je višeslojno i kontinuirano i kreće se od Lazićevih teorijskih radova, preko traganja za nepoznatim Nušićevim tekstovima, do režija Nušićevih komedija na jugoslovenskim pozorišnim scenama. Po ovim metodološkim prilazima komponovana je i knjiga "Nušićev teatar komike".
Lazićeva knjiga ima tri osnovna poglavlja; prvo, "Estetska svedočanstva" sadrži dvadeset jedan Lazićev razgovor s istaknutim rediteljima, glumcima, scenografima i teatrolozima na temu kako tumačiti Nušićeve komedije. U drugom poglavlju, "Nepoznati Nušić", Lazić objavljuje Nušićeve malo poznate ili sasvim nepoznate dramske tekstove: "Ušao đavo u selo", "Evropski konzilijum" i "Jedan slobodan školski čas", kao i dva priloga o Nušićevoj ljubavi prema muzici. Treće poglavlje sastoji se od Lazićevih rediteljskih eksplikacija, zapisa i zabeleški stvaranih prilikom autorovog rediteljskog rada na postavkama Nušićevih komedija.
Značenje smeha
Sa stanovišta teatrologije, Lazić je u prvome poglavlju pružio značajan doprinos proučavanju Nušićeve komediografije. Reč je o zbiru validnih intervjua sa pozorišnim praktičarima u čijem opusu rad na Nušićevim komedijama ima veliki značaj. Mata Milošević, na primer, smatra da Nušiću treba pristupiti s mnogo ozbiljnosti i odgovornosti da bi se shvatila suština njegovog smeha. Hugo Klajn ističe satiričnu dimenziju Nušićevih komedija, dok Radoslav Vesnić smatra da je Nušić, u stvari, pisao tragikomedije. Soja Jovanović nastoji da u komedijama nađe grotesku, dok Dimitar Kjostarov insistira na gradaciji smeha. Braslav Borozan nalazi univerzalnost u mentalitetu Nušićevih junaka, a Jovan Putnik podvlači da je u režijama Nušićevih dela neophodno primeniti metod uvećavanja, pri čemu se ne sme zaboraviti na svojstva humora apsurda koji postoji u delima velikog komediografa.
Miroslav Belović govori o metodu stilizovanog realizma kojima se u Nušićevim komedijama ostvaruje sinhronizacija teksta i igre, dok Dejan Mijač traga za značenjem smeha, smatrajući da se gledalac izražava smehom i da na taj način progovara o svome odnosu prema komičkom. Milenko Misailović analizira fenomenologiju Nušićeve komediografije u kojoj nalazi dvoslojnost principa da satira zahteva sjedinjavanje s komičnim. Petar Marjanović ukazuje na značaj takozvanih pozitivnih likova u Nušićevim komedijama, a Jovan Ćirilov predočava da u Nušića postoje karakteristike teatra apsurda.
Nepoznati politički kabare
U drugome poglavlju Lazić predstavlja nezavršenu Nušićevu komediju "Ušao đavo u selo", potom nepoznati politički kabare "Evropski konzilijum" pisan povodom aneksije Bosne i Hercegovine, kao i komad za decu "Jedan slobodan školski čas". Sva tri Nušićeva teksta predstavljaju zanimljiva štiva koja će, nema sumnje, biti predmet budućih dramaturško-teatroloških izučavanja.
U trećem poglavlju Lazić izlaže svoje rediteljske metode traganja za suštinom Nušićeve slike sveta; autor je Nušića režirao u teatrima u Zaječaru, Leskovcu, Banjaluci, Subotici i Beogradu i njegove eksplikacije ilustruju stanovište o Nušiću kao centralnom dramskom piscu u nas u dvadesetom veku.
Knjiga Radoslava Lazića "Nušićev teatar komike" predstavlja sažeti brevijar o komediografu koji je i danas najčešće igrani pisac u našim pozorištima. Posebno je koristan Lazićev trud usmeren ka ustanovljenju teorije komičnog u Nušićevom delu, čime je Radoslav Lazić dao valjan doprinos recepciji Nušićevih komedija danas.
Radomir PUTNIK