Prof. dr Sonja Tomović-Šundić predaje antropologiju na Filozofskom fakultetu u Nikšiću i Pravno-političkom u Podgorici. Filozofski fakultet završila je u Beogradu, gdje je magistrirala i doktorirala. Učesnik je brojnih konferencija u zemlji i inostranstvu. Objavila je više stručnih rasprava, tekstova, eseja i knjiga. Od knjiga izdvajamo: "Njegoševo poetsko bogoslovljenje" (1996), "Od književnog djela ka čitaocu" (1997), "Recepcija u savremenim estetičkim teorijama" (1998), "Danilo Kiš imeđu Lovćena i Zida plača" (1994), "Eseji i ogledi iz antropologije" (2004), "Njegoš pjesnik i mislilac" (2006) i "Književno-antropološki portreti".
28.07.07 Pobjeda
Stvaranje i mišljenje
Njegoš pjesnik i mislilac, Sonja Tomović-Šundić
Osnovna pažnja posvećena Njegoševim poetsko bogoslovskim idejama kao vidan pomak u tumačenju prema dvije osnovne oblasti Njegoševog interesovanja: prodor u metafizičke slojeve s jedne strane,pronalaženje i inventivno oblikovanje onih zakona stvaranja i mišljenja koji su u Njegoševom stvaralačkom poduhvatu situirani u domenu tajne
Sedma knjiga dr Sonje Tomović Šundić "Njegoš pjesnik i mislilac" pokazuje neposustalu radnu i kreativnu energiju ove po svemu izuzetne autorke, čije knjige pripadaju različitim oblastima duhovnih nauka. Njene knjige: "Problem recepcije u savremenim estetičkim teorijama", "Od književnog djela ka autoru", "Njegoševo poetsko bogoslovljenje", "Književno antropološki portreti", "Eseji i ogledi iz antropologije", "Danilo Kiš između Lovćena i Zida plača" predstavljaju značajan doprinos našoj ukupnoj kulturi. Od posebnog značaja su njene dvije knjige posvećene njegošologiji koje su izazvale interesovanje šire stručne i naučne javnosti a naročito zbog činjenice da se autorka opredijelila za dva vodeća analitička principa i dva interpretativna metoda . Prvi princip podrazumijeva odnos divergencije i konvergencije nauka s ozbirom na to da je čitav dvadeseti vijek prošao mahom pod dominacijom principa divergencije a da njegošologija kao interdisciplinarna oblast neminovno nameće princip konvergencije. I saradnju različitih nauka od filozofije i religije do mitologije, estetike, antropologije, etike itd.
Drugi princip se odnosi na integralno tumačenje književnog djela s ozbirom na to da Sonja Tomović kao antropolog svako književno djelo posmatra kao antropološko svjedočanstvo što znači da sve egzistencijalne i ontološke probleme dovodi do antropološke ravni. Samo po sebi se razumije da integralna slika svijeta neminovno podrazumijeva integralnu stvaralačku viziju jer se slojevitost Njegoševog djela ni izbliza ne može tumačiti samo parcijalnim prikazom pojedinih elemenata njegove strukture.
To se naročito odnosi na simbolička i metaforička čvorišta kao što su teogonija, fotogonija, logogonija, koji šire prostor za različite pristupe zasnovane na modernim tumačenjima kako u supstancijalnoj tako i u relacionoj teoriji. Naročito stoga jer je priliv znanja u posljednjim decenijama nametnuo one tačke gledišta koje daju prednost univerzalnim značenjima nad parcijalnim i fragmentarnim intepretacijama.
U vezi s tim je i opredjeljenje Sonje Tomović da se detaljno upozna sa dosadašnjim tumačenjima Njegoševog djela da bi svoju intelektualnu i kreativnu energiju usmjerila ne na pojedinačna već na globalne vrijednosti i to u najreprezentavnijim Njegoševim filozofemama , mitemama, ideografemama, koristeći i nove naučne discipline i njihove domete kao što su nauka o književnosti, estetika, filozofija književnog djela, komparativistika. Osnovni postulat u autorkinom tumačenju ugleda se u kombinovanom tumačenju i njenom analitičkom projektu da odjednom obuhvati sva tri najznačajnija Njegoševa djela: romantično -alegorički spjev "Luču", zatim epsko dramski spjev "Gorski vijenac" i egzistencijalno socijalni spjev "Lažni car Šćepan Mali" koji se može posmatrati kao amanetno djelo u doba predromantičke i romantičke epohe u nacionalnim i nadnacionalnim okvirima.
Knjiga "Njegoš pjesnik i mislila" 15 odjeljaka od kojih su najvažnija poglavlja u kojima su osnovna pažnja posvećena Njegoševim poetsko bogoslovskim idejama kao vidan pomak u tumačenju prema dvije osnovne oblasti Njegoševog interesovanja: prodor u metafizičke slojeve s jedne strane,pronalaženje i inventivno oblikovanje onih zakona stvaranja i mišljenja koji su u Njegoševom stvaralačkom poduhvatu situirani u domenu tajne.
Autorka se vrlo dosljedno bavi speloološkim konceptom stvaranja u "Luči". S druge strane opravdano ukazuje na različite vrste poetskog govora kod Njegoša bilo da je u pitanju latentna ili konkretna energija riječi. Sa odnjegovanim ukusom autorka prikazuje i nastavlja iz jednog oblika u drugi da verifikuje probjeske duha otkrića koje Njegoš podjednako ostvaruje u poesisu i noesisu. To znači da je Njegoš bio u stanju da obnavlja izvore svoje energije i da neprekidno teži višem tumačenju egzistencije nego što je to slučaj sa bilo kojim njegovim savremenikom u domaćim ili stranim književnostima. Na to su ukazivali autori od Resetara, Flasara, Vuka Pavićevića, Mišela Obena, Slobodana Tomovića, Isidore Sekulić id.
Ovom biranom nizu autora pridružuje se Sonja Tomović u najdubljim rasvljetljavanjima Njegoševih ideja koje je s pravom pobudilo interesovanje šire čitalačke publike.Ispisana literarnim stilom, pristupačnim knjiga na jednostavan način približava neke od najsloženijih fenomena Njegoševe poezije. Osim toga u djelovima posvećenim Njegoševoj filozofiji i psihologiji stvaranja autorski stil je naučno koncizan i ne ostavlja dileme u pogledu konačnih autorkinih zaključaka naročito u odjeljcima posvećenim: Logosu i vjetlosti u Luči, etičkoj komponenti u "Gorskom vijencu" kao i političkoj koncepciji u "Šćepanu Malom". Knjige Sonje Tomović Šundić "Njegoš pjesnik i mislilac" u svim svojim segmentima odaje autorkinu posebnu prisnost, emocionalni i intelektualni odnos prema Njegoševoj poeziji, kao i dobro poznavanje relevantnih kulturoloških, mitoloških i religijskih simbola neophodnih za njen naučno metodološki pristup. Osim toga osjeća se i njeno lično divljenje prema veličini Njegoševog genija, njegovoj fizičkoj i duhovnoj ljepoti, kao što su to već iskazale dvije velike žene 19. vijeka Anica Savić Rebac i Isidora Sekulić. U tom kontekstu važi onaj Miljkovićev kredo : "Divljenje nas izjednačuje sa onim čemu se divimo".
Radomir Ivanović
