01.01.00
Politika
04.11.2000.
O napadima na čovekovu ljudskost
Odbrana slobode od tiranije
Emanuel Levinas: "Nekoliko refleksija o filozofiji hitlerizma"; prevela Dana Miloević, izdavač: "Filip Vinjić", Beograd, 2000.
Osnovu knjige čini veoma zanimljiv tekst Emanuela Levinasa koji se pod nazivom "Nekoliko refleksija o filozofiji hitlerizma" pojavio 1934. godine. Uz njega ide kratki "Postskript" koji je autor napisao 1990, kao i zanimljiv dui komentar "Elementalno zlo", Migela Abensura, profesora političkih nauka u Parizu.
Reč je o debati koja se bavi samom sutinom fenomena nacizma (odnosno hitlerizma, kako ga Levinas naziva) i svih njegovih aspekata. Druga zanimljiva debata tiče se ambivalentnog odnosa nekolicine velikih nemačkih mislilaca prema samom Hitleru i nacističkom pokretu; Levinas se pre svega bavi slučajem Martina Hajdegera koga je dugo vremena smatrao svojim učiteljem. Konačno, treća debata je o samom Levinasu i njegovom interesantnom sinkretističkom opusu koji u francuskom savremenom miljenju ima izuzetno, po mnogima, i fundamentalno mesto. (Levinas je tvorac npr. pojma "drugog" koji se danas u filozofiji beskonačno rabi,a njegov veliki uticaj priznaju mislioci poput aka Deridea).
Članak "Nekoliko refleksija o filozofiji hitlerizma" objavljen je godinu dana nakon Hitlerovog dolaska na vlast i nakon čuvenog Hajdegerovog rektorskog govora. Za Levinasa iz 1934. hitlerizam je nedvosmisleno veliki, tragični presek u evropskoj istoriji. On je prema Levinasu direktan napad na samu sutinu Evrope i napad na čovekovu ljudskost. U prvom delu teksta iznosi svoju verziju sutine evropske duhovnosti, koja se od hrićanstva preko materijalističkog, no ipak umom proetog liberalizma 18. veka i čak marksizma, karakterie dvema permanentnim pobunama. Čoveka protiv fatalizma: pobunom protiv tiranije vremena (odnosno istorije i savremenosti ukoliko se zadrava na onom datom, dodeljenom) i najpre pobunom mogućnosti beskrajne individualne slobode protiv tiranije tela.
Tragični obrt
Hitlerizam je, gledano sa ove fenomenoloke pozicije, radikalni tragični obrt, jer potpuno odbacuje bilo kakvu distancu, dvojstvo i između jastva i tela koje je uslov za slobodu; u njemu je ono bioloko osnova ljudskosti, Ja je potpuno pripijeno, utopljeno i čak zasnovano na telu. Sutina čoveka u hitlerizmu je okovanost telom, datim nasleđem, krvlju predaka: bioloko postaje sr duhovnog ivota, a čovek se mora odreći svake individualnosti i lične slobode kako bi mogao biti "autentičan". Nacizam donosi ne samo nove ideale čoveka i drutva, već i miljenja i istine i upravo zbog te svoje sirovosti je zanimljiv i opasan. Kao bitne promene, Levinas uočava i hitlerističko shvatanje identiteta i naročito preokretanje ideje univerzalnosti, dok je klasična evropska ideja univerzalnosti prema Levinasu podrazumevala bezimeno, nemonopolisano irenje neke ideje ili nekog učenja, hitlerističko shvatanje univerzalnosti je hijerarhijsko i ekspanzivno - ideja je monopolisana, slui samo svom posedniku koji je silom nameće svima drugima dok ih pokorava. Upravo zato, kae Levinas, nemački rasizam napada na samu čovekovu čovečnost. Ovaj njegov uvid je izuzetno značajan i danas kada neki drugi ekspanzionisti pokuavaju da monopoliu i da istom vrstom univerzalizacije zloupotrebljavaju neke potpuno drugačije, čak benevolentne ideale.
Radikalni varvarizam
Kratki "Postskript" iz 1990. godine je značajan zbog promenjenog odnosa prema Hajdegeru. Godine 1934. Levinas je jo uvek bio pod snanim konceptualnim i teoretskim uticajem velikog nemačkog mislioca. Taj članak je bio pokuaj fenomenoloke analize novog fenomena, pokuaj da se fenomenoloki aparat primeni na neto to je tada vodeći fenomenolog podrao. I kako Abensur ističe, nakon svega Levinas se pitao kako je bilo moguće da Hajdeger nađe sebe u tom radikalnom varvarizmu. Između 1934. i 1990. desio se raskid i emancipacija od Hajdegera. Kasni Levinas je, tavie, spreman da direktno povee Hajdegerovu misao sa hitlerizmom.
Izvor hitlerizma je "elementarno zlo", a njegova mogućnost je upisana i u Hajdegerovu ontologiju bistvovanja. Ovom temom (odnosom Levinasa prema Hajdegeru) naročito se bavi Abensur u svom komentaru. U njemu pokuava da "Nekoliko refleksija..". stavi u iri kontekst Levinasove misli, najčeće ga povezujući i upoređujući sa tekstom "O izbavljenju" nastalim 1935, ali i sa drugim značajnim studijama.
Mia ĐURKOVIĆ