05.05.05 Blic
Znanje je seksi
Nečujna muzika postojanja, Nebojša Jovanović
„To je ljubavno-naučni roman u kome se mladić udvara devojci objašnjavajući joj da je univerzum sastavljen od muzike a ne od materije. Reč je o staroj Pitagorinoj ideji koja se u prošlosti smatrala filozofskom. Međutim, savremena nauka pokazuje da je to materijalna stvarnost. I to u skladu sa novim otkrićima fizike koja je u stvari pronašla da se sve zapravo sastoji od talasa i da je poredak elemenata vezan za frekvencije, odnosno vibriranja a ne za čvrstu materiju“, rekao je za „Blic“ Nebojša Jovanović, psihoterapeut i pisac govoreći o svojoj novoj knjizi „Nečujna muzika postojanja“ („Narodna knjiga“).
Reč je o stvaraocu koji je već potpisao čitav niz naslova iz oblasti beletristike kao i onih iz domena nauke. No, ovaj o kome govori zasnovan je na saznanjima do kojih je došao predano se baveći „bio-fitbek“ i „neuro bio-fitbek“ metodama. Kako veli, nastojao je da jedan drugačiji pogled na svet i život pojasni kroz ljubavni odnos.
„Najveće mi je priznanje da klinci koji čitaju knjigu, a u njoj ima mnoštvo raznih formula, kažu da je seksi. U toj knjizi govorim i o tome da je znanje seksi jer podiže adrenalin na vrlo sličan način kao seksualno uzbuđenje ili erotika. Naime, najnovija teorija u fizici je teorija struna, odnosno da se univerzum ponaša kao neki savršeno složen muzički instrument. Sve što postoji je simfonija života. Moderne teorije fizike mnogo se više zasnivaju na poštovanju estetike. Kriterijumi lepote ušli su u savremenu nauku. A sve zajedno se približava muzičkim pravilima. Naučnici su, na primer, tačno pronašli kako zvuči koji atom. Uviđamo da je svet sačinjen od muzike koju čujemo ili ne čujemo i da su ljudski odnosi isto tako muzika.“
„Metoda ‘bio-fitbeka’ polazi od onoga što se narodski zove bolest ili raštimovanost“, kaže Jovanović, i dodaje da je „lečenje štimovanje čoveka, tačnije pomoć čoveku da nauči da sam sebe naštimuje. Ne kaže narod džabe da se neko trese od straha“.
„Te vibracije mi ne čujemo, ali ako se propuste kroz kompjuterski program, mi čujemo muziku. Kada su ljudi u dobrom stanju i pozitivnom osećanju, ta muzika je ritmična i melodična, a kada se čovek loše oseća, ona ružno zvuči. Godinama se već bavim snimanjem i izučavanjem ljudskih osećanja. Nadam se da ću uspeti i pokazati ljudima kako zvuči sreća ili ljubav.“
Govoreći o tome kako se to primenjuje u psihoterapeutskoj praksi, Nebojša Jovanović kaže da aparati za „bio-fitbek“ snimaju sve funkcije čoveka od ritma srca do moždanih talasa. Zahvaljujući njima tačno znamo da su određene frekvencije moždanih talasa vezane za određena mentalna stanja.
„Sve bolesti su, zapravo, definisane time kako smo mi ‘nategnuti’ ili ‘raštimovani’. A možemo sebe da ‘dotegnemo’ ili ‘razlabavimo’. Hoću da kažem da čovek može da kontroliše svoje fiziološke funkcije isto kao i voljne. Naša zapadna civilizacija to ne ume jer smo se otuđili od sebe, ali to je već opšte mesto. Mnogi poremećaji su, recimo, vezani za nepravilno disanje. Taj ‘bio-fitbek’ nam snima te funkcije i mi ih vidimo na ekranu. Rezultati su takvi da pokazuju kako je ta metoda brža i efikasnija od svega nama poznatog do sada. Neke stvari se veoma uspešno leče kao što je poremećaj koncentracije kod dece, koji je u savremenom svetu prisutan oko 15 odsto. Uz to, kao po pravilu, javlja se impulsivnost, agresivnost... Tu se primenjuje ‘neuro fitbek’ kao trenutno najefikasniji metod. Bar danas tako pokazuju brojne studije. Pojednostavljeno govoreći, kod ‘neuro fitbeka’ stave se elektrode na glavu, kompjuter obrađuje signale i pokazuje informacije, a dete na ekranu vidi nešto poput kompjuterske igrice. Ono treba da spusti jedne talase a da podigne druge. I jedino ako to uspe da uradi, on može da ide dalje. No, ne pomera se mišem ni tastaturom već samo mozgom. Uzbudljivo je! Igraju igrice kojima treniraju određene regione mozga.“
T. Nježić