Mirko Kovač rođen je 26. decembra 1938. u Petrovićima blizu Bileće, u Crnoj Gori. Rano je otišao od kuće, s jedinim ciljem da postane pisac, sam se izdržavao i školovao, menjao gimnazije, najčešće zbog sukoba s profesorima, pohađao Akademiju za pozorište i film u Beogradu, odsek dramaturgije, koju nije završio jer je već tada u Novom Sadu objavio roman Gubilište (1962), koji se odmah našao na tapetu „ideoloških glavoseča“. Hajka na mladog pisca, optuživanog zbog „mračne slike sveta“, trajala je gotovo godinu dana. Živi između Beograda i Zagreba, gde je za Jadran-film napisao šest scenarija. Mnogi filmovi nastali prema njegovim scenarijima dobili su domaće i svetske nagrade; Lisice (1969) proglašene su za jedan od najboljih hrvatskih filmova svih vremena, nagrađivani su i Okupacija u 26 slika (1978), Pad Italije (1981) i dr. Istovremeno piše i za pozorište: u Kamernom teatru u Sarajevu izvedena je drama Osipate se polako, vaša visosti, ali je posle premijere zabranjena, a pisac optužen da je pravio aluzije na tadašnjeg predsednika Tita. U mostarskom Narodnom pozorištu izvedena mu je drama Iskušenje, takođe zabranjena. Od televizijskih drama koje je napisao dve su izvedene na TV Zagreb. U beogradskoj izdavačkoj kući „Prosveta“ objavljuje roman Moja sestra Elida (1965), koji je iste godine preveden na nemački, a 1971. nezavisni izdavač S. Mašić objavljuje Kovačev roman Životopis Malvine Trifković (dramatizovan i izveden u Ateljeu 212 u Beogradu 1973). Roman je preveden na engleski, francuski, italijanski, holandski, mađarski i švedski jezik. Godine 1971. objavljuje u „Prosveti“ i zbirku pripovedaka Rane Luke Meštrevića, koja je dobila nagradu „Milovan Glišić“. Dve godine posle toga knjiga biva povučena iz knjižara i osuđena kao „crna slika stvarnosti“, a pisac proglašen „perjanicom crnog talasa“, pravca koji je tretiran kao izraz „skretanja u kulturi“. Kovač sve više inklinira Zagrebu, gde radi za film i televiziju i objavljuje romane Ruganje s dušom (1976) i Vrata od utrobe (1978), za koji dobija niz nagrada, između ostalih Ninovu nagradu za roman godine. Roman izlazi u džepnom izdanju u tiražu od trideset hiljada primjeraka. Esejističku prozu Evropska trulež objavljuje 1986. u „Prosveti“, a u „Bigzu“ zbirku pripovedaka Nebeski zaručnici 1987, za koju dobija nagradu BIGZ-a za knjigu godine. Studentski kulturni centar iz Beograda objavljuje mu knjigu scenarija Okupacija u 26 slika i drugi scenariji 1990. godine.
U drugoj polovini osamdesetih sve se više angažuje protiv Miloševićevog režima i srpskog nacionalizma, s Filipom Davidom i istomišljenicima osniva nezavisno udruženje Forum pisaca i distancira se od srpskog Udruženja književnika, sudeluje u osnivanju Beogradskoga kruga, koji objavljuje njegov esej Bodež u srcu 1995. Pripovetke Na odru objavljuje „Samizdat B92“ 1996. godine, a iz Beograda sarađuje sa zagrebačkim nedeljnikom Danas. U Beogradu na jednom skupu Šešeljeve pristalice razbijaju mu glavu, zasut je pretnjama, pa krajem 1991. napušta Beograd i stalno se nastanjuje u Hrvatskoj, u Rovinju. Postaje stalni saradnik splitskog nedeljnika Feral Tribune i nepromenjenim tempom nastavlja da piše i protiv hrvatskog nacionalizma. U Rovinju rediguje stare i piše nove knjige: Kristalne rešetke (2004), Grad u zrcalu (2008), pripovijetke Ruže za Nives Koen (2010), novu verziju Ruganja s dušom te dve drame, izvedene u Crnogorskom narodnom pozorištu u Podgorici kao i knjige eseja Pisanje ili nostalgija (2008) i Elita gora od rulje (2009). S Filipom Davidom objavljuje Knjigu pisama 1992–1995 (1998). Dobitnik je mnogih međunarodnih i domaćih nagrada, između ostalih Herderove nagrade, nagrade Tucholsky, Ninove nagrade za roman, Andrićeve nagrade (za pripovetku Slike iz porodičnog albuma Meštrevića, 1980), slovenačke nagrade Vilenica, bosanskih nagrada „Bosanski stećak“ i „Meša Selimović“, crnogorskih nagrada „13. jul“, „Stjepan Mitrov Ljubiša“ i Njegoševe nagrade, te hrvatskih nagrada „Vladimir Nazor“, „August Šenoa“, nagrade „Jutarnjeg lista“, nagrade „Kiklop“ i drugih. Knjige su mu prevedene na desetak jezika.
Mirko Kovač umro je 19. avgusta 2013. u Zagrebu, a sahranjen je u Rovinju.
01.01.00
Politika
30.01.2002.
U IZDANJU "PROSVETE"
Pripovetke Mirka Kovača
Velika literatura ima večnu svežinu, a svako njeno novo objavljivanje znači i novo uzbuđenje ponovnog susreta, kaže Vesna Janković, priređivač i pisac predgovora. - U romanu "Zemlja natopljena krvlju" Dido Sotiriju govori o egzodusu i stradanju Grka s početka prošlog veka
Polako negujući čitalački ukus i podsećajući nas antologijskim izborima savremene srpske proze i poezije u biblioteci "Naj.."., izdavačka kuća "Prosveta" objavila je "Najlepše pripovetke Mirka Kovača", u izboru i sa predgovorom Vesne Janković. "Pred vama je knjiga odavno napisanih i već iščitanih priča Mirka Kovača", komentariše Vesna Janković, dodajući odmah da to što su priče iščitane nikako ne znači da nisu nove, jer "velika literatura ima večnu svežinu, a svako njeno novo objavljivanje znači i novo uzbuđenje ponovnog susreta, koji uvek sobom nosi i neko novo otkriće i novu publiku".
Posebni značaj knjige priča Mirka Kovača Vesna Janković vidi u tome što je "Prosveta" time pokazala da nije upala u zamku dnevnopolitičkih prepucavanja i neliterarnih aršina, čime je sačuvala čast i tradiciju najpoznatije srpske izdavačke kuće, potekle iz imena poštovanog Gece Kona. Priređivač još smatra da je Beograd i dalje velika inspiracija, i energija, i ishodište stvaranja Mirka Kovača, a da je ovaj autor "danas najveći srpski prozni pisac". Vreme će, kako kaže, pokazati da li je u pravu. Do tada, ostaje predgovor u kojem sa puno žara i sa mnogo argumenata brani ovaj svoj stav.
"Prosveta" je objavila i još jedno delo, roman jedne od najznačajnijih grčkih spisateljica starije generacije, koja je prevođena na skoro sve svetske jezike. Reč je o Dido Sotiriju i njenom romanu "Zemlja natopljena krvlju", u prevodu Gage Rosić sa grčkog jezika. Delo govori o jednom segmentu u dugoj borbi Grka za oslobođenje, o vremenu s početka prošlog veka, tačnije o egzodusu i stradanju ovog naroda 1922. godine, kada je Grčka izgubila rat protiv Turske. Dido Sotiriju je sigurno nacionalna romansijerka broj 1, smatra urednik u "Prosveti" Jugoslava Ljuštanović, koja za roman "Zemlja natopljena krvlju" kaže da je pun autentičnosti. Radnja romana govori o besmislenosti rata, o stradanju nedužnih na obe zaraćene strane, o političkim igrama koje se odvijaju negde u daljini a čije pogubne posledice mogu jasno da se vide u rušenju čistog i mirnog života običnih ljudi. Dido Sotiriju je "Zemlju natopljenu krvlju" napisala sa ciljem da istoriju i svu veličinu nacionalnog bića "stari ne zaborave a da mladi pamte". Ovo nije politički roman. "Ovo je nacionalni ep u najboljem smislu", mišljenje je Jugoslave Ljuštanović.
A. Cvijić
01.01.00
Pobjeda
04.02.2002.
U IZDANJU "PROSVETE" IZ BEOGRADA
Najljepse pripovijetke Mirka Kovaca
Izdavacka kuca "Prosveta" iz Beograda publikovala je "Najljepse pripovijetke Mirka Kovaca", u izboru Vesne Jankovic, koja je i autor predgovora.
"Pred vama je knjiga odavno napisanih i vec iscitanih prica Mirka Kovaca, biljezi, izmedju ostalog, Jankoviceva i naglasava da "velika literatura ima svjezinu, te da svako njeno novo objavljivanje znaci novo uzbudjenje ponovnog susreta, koji uvijek sa sobom nosi i neko novo otkrice i novu publiku".
Podsjetimo, knjizevnik Mirko Kovac, autor je vise romana, zbirki pripovjedaka, eseja, TV i radio drama, kao i desetak filmskih scenarija. Dobitnik je mnogih znacajnih domacih i internacionalnih knjizevnih priznanja-izmedju ostalih i Ninove nagrade za najbolji roman 1987. godine, te nagrade svedskog PEN centra "Tuholski", kao i najveceg njemackog knjizevnog priznanja "Herder" (1995). Svoju poetiku Kovac nije teemeljio na stilskom jedinstvu, iduci od naturalizma iz "Rane Luke Mestrevica" (1971.), preko biblijske evokativnosti "Vrata od utrobe" (1987.), do fikcionalne autobiografije "Uvoda u drugi zivot" (1984.). NJegova knjizevnost ispituje svijet kroz prizmu alegorije i grotske, dajuci sliku raspada morala i opstih vrijednosti, te demonskih svojstava svijeta i ljudske duse.
R.M.
