03.01.08 Dnevnik - Novine i časopisi
U središtu – čovek
”NAĐOVE GROBNICE” MIRJAM BLEDE
“Nađove grobnice” naslov je knjige francuskog teatrologa Mirjam Blede, posvećene poetici pozorišta našeg poznatog koreografa, glumca i reditelja Jožefa Nađa. Ova nedavno objavljena knjiga, u izdanju kuće “Klio”, predstavljena je 15. decembra u Regionalnom kreativnom ateljeu “Jožef Nađ” u Kanjiži, rodnom mestu ovog cenjenog umetnika, gde je tog dana premijerno izvodio svoju predstavu “Međučin”.
“Nađ stalno i neumorno istražuje svoje detinjstvo, ono je jezgro u koje je ukorenjen najveći deo njegovih motiva. Pa ipak, izvan zemlje rođenja, njegova teritorija je ceo svet. A u središtu njegovog ispitivanja je čovek. To objašnjava zašto je jedan deo njegovog rada u vezi sa smrću, nestankom i ciklusom života i zašto se mnogi njegovi motivi sjedinjuju sa figurama u kojima se prepoznaju likovi ili ličnosti, često bića bliska, ili nepoznata, stvarna ili izmišljena, s kojima se na svoj način druži ili koja ga stalno prate. Ali, ako je smrt u njegovom svetu sveprisutna, ako je prihvata i čeka, on je i dalje ’neprijatelj smrti’. Otud naslov – posveta: ’grobnica’, kao način trajanja ili upisivanja, ponovnog upisivanja u sadašnjost, onoga kome je upućena’, objašnjava Mirjam Blede u uvodu ove knjige za koju temeljno i iscrpno prikupljena građa podrazumeva i kanjiški pejzaž, sećanja, Nađove tamošnje prijatelje i njihov uticaj na njegovo celokupno stvaralaštvo.
Knjiga zapravo to prati, kroz Nađove priče, kako navodi Mirjam Blede, izbegavajući hronologiju i sistematsku, ’autonomnu i detaljnu’ analizu njegovih komada, ali s namerom autorke da prikaže ’koherentnost njegovog pozorišnog i likovnog dela’. “Da pozovem na putovanje kroz njegov svet, prateći nit motiva i posebno figura, stvarnih i izmišljenih, nepoznatih ili slavnih, mrtvih ili živih, životnih ili beživotnih, koji ga ’pozitivno opsedaju’ i kao vidljivi, čitljivi ili diskretni znaci usmeravaju. Iz formalnog razloga i čisto proizvoljnog izazova, oslonila sam se na igru šaha (čiji je Nađ privrženik), odnosno na šezdeset i četiri šahovska polja: izdvojila sam šezdeset i tri figure i motiva. Šezdeset i tri, a ne šezdeset i četiri, da bih ostavila prazan prostor, mesto za druge mogućnosti”, ukazuje Mirjam Blede.
Na spisku figura i motiva kojima se Mirjam Blede bavi, pobrojanih na kraju ove knjige, našli su se poznati umetnici, kao što su Beket, Borhes, Kafka, Arto, Bihner, Geza Čat, Danilo Kiš i ostali stvaraoci bliski Nađu, ali i kanjiški krug ličnosti, poput berberina Dušija, ili slikara i prijatelja Tihamera Doboa i mnogih drugih koje sam Nađ ističe kao osobe od velikog značaja u njegovom životu i umetnosti. Među motivima i figurama, Mirjam Blede je izdvojila i kamen, uže, glumca, zanatliju, masku, sto, Tisu, takođe i kanjiške vatrogasce koji su se 1911. vratili iz Torina sa zlatnom medaljom Svetskog konkursa vatrogasaca.
Zanimljiv je i utisak koji Mirjam Blede ima o uticaju Kanjiže na život i umetnost Jožefa Nađa. “Ono što je Drohobič za Šulca ili, na drugi način, Buenos Ajres za Borhesa (kao što je Novi Sad za Tišmu, Nimburk ili Prag za Hrabala, Dablin za DŽojsa ili Pariz za Pereka...a mogli bismo da navedemo i druge primere), za Nađa je ona žarište, izvor, neiscrpni rudnik. Kanjiža znači poreklo, korene i detinjstvo, sećanje i mit. Kao dedin sto, kao pozorišni prostor – ona je mikrokosmos, svet za sebe, s njim treba da ’pokušam da se skupim’, i ’pronađem svoje jedinstvo’. Koje mu istovremeno služi i kao uporište u realnom svetu i polazna tačka za let u imaginarni”, razmišlja Mirjam Blede i dodaje da su aluzije na Kanjižu ponekad “diskretne, neprimetne, tek namigivanja koja Nađ upućuje samom sebi ili gradu i njegovim stanovnicima, kao način da osigura veze”.
N. Pejčić