01.01.00
NIN
07.04.2000.
Povratak ljubavne priče
Na senzualan i erotičan način, Ana Rodić, beleži ljubavne priče beogradskih devojaka
Između Dadova, sa jedne, i SKC-a, sa druge strane, odrastala je Ana Rodić, mlada beogradska spisateljica, sa generacijom koja je devedesete dočekala u "starkama" i "petstokecu", ušuškana u atmosferu prividnog blagostanja, okrenuta uživanju, sa svešću da je čitav svet njen, potpuno nespremna za sunovrat koji će uskoro promeniti njen život. Anina prva knjiga "Momci iz kraja" nosi tu atmosferu druge polovine osamdesetih kada je život na ulicama grada grcao od neobuzdane energije mladića, koji su, svaki na svoj način, bili "heroji za jedan dan", i samosvesnih, strasnih, ponekad drskih devojčica koje su uzvraćale njihovim izazovima. Ljubavi koje su se rađale i umirale na svakom ćošku bile su centar u kome su se njihove sudbine spajale. Senzualnost i erotičnost koje bujaju u njenoj prvoj knjizi, mladalački poletnoj lirskoj hronici tih ranih ljubavi, razlivene su i u potonjim knjigama "Sebi samoj" i najnovijoj "Korenje", iako se teme produbljuju i dobijaju ozbiljnije tonove, dotičući širi društveni kontekst.
Ljubavna priča ostaje jezgro oko koga Ana Rodić plete sudbine svojih junaka. "Sve što hoću da kažem, ljubavna priča oplemeni. Svako od nas ima neku svoju ljubavnu priču i, kazujući je, može da ispriča mnogo o sebi samom, a i o svemu što nam se dešava", za NIN govori Ana.
Priču o ženama u novoj knjizi Ana je ispričala iz ugla muškarca-naratora i njegove ljubavne veze sa Mašom, "običnom" beogradskom devojkom rastrzanom između neuzvraćene ljubavi prema bivšem dečku narkomanu i starijem oženjenom muškarcu, koji u njoj vidi predmet fascinacije, otelotvorenje srednjovekovnih dama sa dvora Nemanjića o kojima piše priče. Tako se uspostavlja veza između sudbina urbanih, savremenih devojaka i srednjovekovnih vladarki, "čija je krv dodavala ukus spoljnjeg sveta srednjovekovnoj Srbiji". Ta veza uspostavlja se i u jednostavnoj molitvi koju je Jefimija, prva srpska spisateljica, izvezla na pokrovu za ćivot sa moštima kneza Lazara: "Utišaj buru ljutu duše i tela mog", a koju nesvesno izgovara i Maša. "Knjigu sam počela od Jefimije, pred čijom sam freskom u Gračanici sa iskopanim očima osetila ogromnu tugu i lepotu. Na tim srednjovekovnim pričama izgradila sam čitavu knjigu", kaže Ana. U njihovim potresnim sudbinama ona izdvaja specifičan ženski pogled, svojstven i njenim savremeni junakinjama - nežniji, blaži, sa strepnjom od budućnosti... "Predstava o ženi koja čeka svog muškarca, ženi kao nosiocu emocija koja ostaje u senci, nije se kod nas mnogo promenila", dodaje.
Bez obzira na izlete u prošlost i irealno, Ana piše o svetu koji "vidite kad pogledate kroz prozor". "Mislim da je ono što se dešava sada i ovde mnogo interesantnije od svake fikcije i želela bih da moje priče ponesu duh ovog vremena.
Moderna, dinamična forma okvir je za više priča koje se istovremeno odvijaju, što stvara utisak "kratkih rezova". "Pošto me interesuje film, uvek razmišljam o tome kako bi se ono što pišem vizuelno prikazalo, tako da težim formi scenarija." Spajajući vizuelno i pisano, Ana je našla nekonvencionalan način da se obrati publici. "Svojevremeno sam radila spotove za svoje priče, a promocija moje prve knjige u Kinoteci bila je zamišljena kao video-čitanje mojih pesama u prozi sa muzičkom pozadinom. Htela sam da promenim najčešće jednoličan način na koji se pesničke večeri organizuju kod nas." Sa dvadeset osam godina Ana se oprobala na televiziji, radiju, u novinama, ali je njeno glavno opredeljenje da piše knjige. "Čini mi se da mnogi mladi ljudi koji nešto stvaraju doživljavaju svoj rad kao neku poruku u boci, koju šaljemo u nadi da će je neko nekad pronaći. Vrednosti su ovde toliko poremećene da retko ko hoće da stane iza projekata mlađih, neafirmisanih ljudi, a da to nije neki kič koji se ovde dobro prodaje i medijski podržava. Teško je u takvoj situaciji izboriti se za svoje mesto."
ANA OTAŠEVIĆ
01.01.00
Večernje novosti
14.12.2002.
?Lisice? u nama
KADA je u izdanju kuće ?Buk-Marso? 1995. Ana Rodić objavila svoj prvi roman ?Momci iz kraja?, Momo Kapor je u predgovoru za autorku upotrebio izraz ?džepna Venera?. Spisateljica sada ima 31 godinu i još dva romana za sobom, ?Sebi samoj? i ?Korenje?.
- Bilo mi je to super, slatko, ali sada se osećam malo matoro za taj epitet, ne generalno, ali se više ne osećam tako ? kaže Ana, čiji su se literarni junaci iz njene trilogije preselili u tv-seriju ?Lisice?, i od ove nedelje u udarni igrani program RTS...
Ana je napisala scenario za 15 epizoda ?Lisica? na poziv producenta ?Komune? Slobodana Terzića, a režiser je bio Gorčin Stojanović. Ovo nije prvo iskustvo beogradske književnice sa televizijom, radila je svojevremeno poetske video spotove i kasnije kao scenarist sarađivala sa režiserom Stankom Crnobrnjom, od koga je učila tv-zanat.
- ?Momci iz kraja? su bili iz mog kraja, sa Vračara, kada je postojao kult dobre ribe, najboljeg frajera, filmskih zvezda, omiljenih filmova i dobre muzike. Ta knjiga je bila jako lična! U njoj je i nekoliko pesama, koje sam tada napisala prvi i poslednji put, jer mislim da nisam dobar pesnik i jer čovek, da bi pisao poeziju, mora da bude jako čist da bi iz njega izašli stihovi neprerađenih emocija. Pre dve godine sam ?Momke? dopunila sa nekoliko priča o bombardovanju i jednom ljubavnom, i to je bio moj oproštaj od vračarskih momaka. Druga knjiga, ?Sebi samoj?, mi je u profesionalnom smislu do sada najviše značila...
To je roman u ispovednoj formi, i kako kaže Ana Rodić, neka vrsta spomenara na neke stvari, koje je volela o sazrevanju devojke iz srednjeg socijalnog staleža sredinom 90-tih.
- A ?Korenje?, objavljeno pre dve godine, mi je najdraže, najviše sam radila na toj knjizi, i njom sam zaokružila jednu tematsku celinu o beogradskom miljeu.
To je priča o generaciji koju situacija i prilike guraju da sreću potraže negde u dalekom svetu, ali je istovremeno za ovu zemlju veže žilavo i duboko korenje, o generaciji koja je razapeta između želja i mogućnosti, kaže recenzent Vojin Ančić. Ana Rodić je zadovoljna interesovanjem publike za njene romane. To je forma koju definitivno voli i koju će nastaviti da stvara. Ponosna je što se njeni romani dobro prodaju i bez velike reklame.
Da li su njene knjige, pa sada i tv-serija ?Lisice?, slika njene generacije? Jer, svi junaci serije su tridesetogodišnjaci.
- Ne obožavam ja nešto svoju generaciju, ali mi je bilo najlakše da pišem o stvarima iz sopstvene vizure, a serija ?Lisice?, koja se dešava godine 2002. baš sada i baš ovde u Beogradu je neki logični nastavak onog što pišem, u stvari tv-roman. Volim TV. Ima deo mene koji voli da smo sami moj kompjuter i ja, i ekstrovertni deo moje prirode, koji voli da budem deo velike ekipe. Zato sam im stalno dosađivala na snimanju, ali se nisam mešala u njihov posao. Jako sam zadovoljna tv ?Lisicama?, i još uvek sam u toj materiji, mada nastavka na televiziji neće biti! Ta stvar je završena...
Koliko su se na junake ?Lisica? odrazile minule godine?
- U svakom smislu, ali mi o tome ne govorimo direktno. Ko hoće, može da ?pročita? kroz detalje. Moje glavne junakinje, četiri devojke, bore se, svaka za sebe, za sreću i ljubav.
M. KODEMO