Španija odjednom počinje da izvozi kulturu. Mada smrt generala Fransiska Franka 1975. godine nije donijela radikalni zaokret u književnosti i umjetnosti, kako su predviđali mnogi analitičan španske kulture, ne treba sumnjati da se zaista promijenila koncepcijska predstava Španije u njenim očima i očima svijeta. Politička i istorijska stvarnost poznata kao „Tranzicija" udaljila je Španiju od slike zaostale, pomalo nespretne zemlje, i približila je novom imidžu jednog modernog, demokratskog, odvažnog i vitalnog kulturnog centra. Frankova turist
ička industrija je godinama prodavala Španiju kao „drugačiju", što je ona zaista i bila, ali ne onako kako su državni funkcioneri mislili da će je doživljavati. Spanija, koja se polako vraćala u međunarodnu zajednicu nacija poslije razornog Građanskog rata (1936-1939) i represivnog razdoblja Frankove diktature (1939-1975) bila je drugačija jer politički nije držala korak sa brzim ulaskom preostatka Evrope u moderni svijet a moderne nacije-države smatrale su je parijom. Spanija je ostala nedostupna mnogobrojnim internacionalnim uticajima i ponosno je isticala svoju „različitost" prikazujući ono što Ketlin Vernon u svom eseju u ovoj knjizi naziva espanoladama, to jest, već izlizane, tradicijom opterećene predstave framenko djevojki, temperamentnih mušaraca, sunčanih plaža i kao izvajanih predjela....
Ostali naslovi koji sadrže ključne reči: Španija , Kulturna istorija , Sociologija kulture
Ostali naslovi iz oblasti: Sociologija
Izdavač: CID; 2008; Tvrd povez; latinica; 24 cm; 338 str.; 978-86-495-0354-0;
