07.06.11
Sve gluposti su jednake
Barbara Alberti
Italijanska književnica, novinarka i scenaristkinja:Mislim da je celokupno današnje pismo i pisanje - žensko
U ITALIJI je decenijama angažovana na kulturnoj i umetničkoj sceni. Čuvena je po svojoj literaturi (njene knjige "Jevanđelje po Mariji" i "Ljubomorna na Majakovskog" kod nas je objavio "Albatros plus") i stavovima kojima ne prestaje da provocira italijansku javnost. Britka, duhovita, prkosna i, pre svega, iskrena, rečju - Barbara Alberti.
Objavila je dvadesetak romana, napisala veliki broj scenarija koji su režirali istaknuti reditelji, a igrali legendarni glumci poput Stefanije Sandreli, Marčela Mastrojanija, Đankarla Đaninija... Posebno mesto u njenoj biografiji zauzima scenario za kultni film iz 1974. - "Noćni portir", čiju su originalnu projekciju mogli da vide i Beograđani u Domu sindikata. Upravo tu se Albertijeva protekle dve večeri družila sa našim sugrađanima, a za "Novosti" otkriva da njene provokacije gotovo nikoga ne dodiruju.
- Bilo bi divno da stižu do nekoga. Moj narcizam je često veoma povređen. Imam sledbenike, ali kritika obično odlazi u prazno. Šalim se malo, ali visoka je cena slobode ukoliko čovek želi parčence torte. Ipak, živim kao krtica u svojoj kući, ništa mi nije potrebno i prema tome ništa ne plaćam svojom kožom. Do pre neki dan smo živeli u "mekanoj diktaturi" koja i nije bila tako mekana. Međutim, nismo maltretirani kao intelektualci, ni kao žene. Dozvoljeno nam je da iskažemo mišljenje. Može se biti u opoziciji, čak i iz vokacije.
* Isplati li se biti kritičan i iskren?
- Živimo u vremenu u kojem ljudi vode ljubav sa onima koje ne vole, ne govore ono što misle, rade posao koji mrze i još bi trebalo da budu veseli. Svako ima mogućnost u životu da se ponaša drugačije, a žene apsolutno mogu da se ponašaju u skladu sa svojim željama. Mi mnogo iskrenije zastupamo sopstvenu stranu. Ne stidimo se i ne predstavlja nam problem da kažemo da smo manji intelektualci od muškaraca, kao što se ne stidimo da potrošimo našu slobodu i sreću na najjednostavniji način, onako kako se to nama dopada. Ima značajnih žena koje zastupaju svoje stavove i u politici i u novinarstvu, veliki su borci i pokrivaju značajne uloge u društvu.
KAO FLAUTA
ITALIJANSKI jezik želi autora. Kao flauta. Potpuno je isti za svakoga, ali traži da ga upotrebi jak karakter. Na ruskom ili španskom možete pisati i lošije, na italijanskom ne. Reč je o monotonom i obavezujućem jeziku.
* U knjizi "Jevanđelje po Mariji" kažete da "svet neće propasti jer ga žene pripovedaju".
- Celokupno današnje pismo i pisanje je žensko, uz veoma male ograde. Postoje mnoge "ženske" knjige koje su više muške nego da ih je napisao muškarac. Žene poseduju umetnost trenutka. Umemo da shvatimo momenat i da ga proživimo.
* Da li ste prihvatali kompromise u životu?
- Svakog dana. Male. Sloboda košta mnogo manje nego što ljudi misle. Osim toga, daje mogućnost da živiš kao mali razmetljivac. Lik Gavroša u "Jadnicima" Viktora Igoa, to je to.
* Razmišljate li ikada o smrti? Plašite li je se?
- Više mi ide na živce nego što je se plašim. Čovekov život i njegovo stanje uopšte je strašno. Želela bih da verujem u Boga da bih mogla na nekoga da se ljutim.
* Niste vernik?
- Ne, ali verujem mnogo u čoveka. Izuzetno je dirljivo za autora kada vidi kako je protumačeno ono što je napisao, na koji način se transformisala njegova misao. Kao i čitanje. Ako imaš milion čitalaca, ti imaš milion knjiga koje si napisao, jer ih svako tumači na svoj način. Lepota jednog književnog dela je upravo u broju tumačenja koje se daje svakom primerku. Samo gluposti su sve jednake.
K. JOKOVIĆ