Svibanj je 1992. Točnije, 14. je svibnja 1992, ujutro. Dan je sunčan, gotovo ljetni. Četrdesetdvogodišnja kućanica Antonia Host, majka dvoje đece (trinaest i šesnaest), nosi smeđu torbu, krtu, ispucanu od stajanja, od prašine i suhog zraka, od ne-putovanja, od ne-odlaženja, od ne-dolaženja bilo komu, bilo čemu. Kućanica Antonia Host za sobom ne zaključava vrata i napušta svoje dvorište. Posuđe je oprano, kreveti namješteni, cvijeće je šareno i rascvijetano, Antonia Host pjeva Bella ciao sotto voce a kosa joj, svježe obojana, prošarana crvenim pramenovima i moderno podšišana- leprša, ljulja se dok hoda.
Ostali naslovi iz oblasti:
Izdavač: Fabrika knjiga; 2003; latin; 22 cm; 275 str.; 86-7963-186-8;
