Ronald Rajt je rođen u Engleskoj, od oca Kanađanina i majke Engleskinje, a sada živi u Britanskoj Kolumbiji. Ovaj romanopisac, istoričar i esejista osvajao je nagrade u sva tri žanra, a knjige su mu objavljene na deset jezika. Pre nego što je postao pisac, studirao je arheologiju na Kembridžu i Univerzitetu Kalgari, koji mu je dodelio počasni doktorat 1996. godine. Do sada je objavio: On Fiji Islands (Po Fidži ostrvima), Cut Stones and Crossroads: Jurney in Peru (Brušeno kamenje i raskršća: Putovanje u Peru), esej Home and Away (Daleko od kuće). Njegove dokumentarističke knjige uklučuju bestselere Time Among the Maya (Vreme provedeno sa Majama) i Stolen Continents (Oteti kontinenti), istoriju američkih kontinenata za koju je dobio nagradu “Gordon Mantador” i koju su Indipendent i Sandej tajms proglasili knjigom godine (Geopoetika, 1995). Njegov prvi roman Scientific Romance (Jedna naučna romansa) osvojio je britansku nagradu za prozu “Dejvid Hajam”, a Gloub i mejl, Sandej tajms i Njujork tajms proglasili su ga knjigom godine. Rajt često piše za Tajmsov književni dodatak, a piše i vodi dokumentarne programe za radio i televiziju u Kanadi, Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Poslednja Rajtova knjiga je roman Henderson’s Spear (Hendersonovo koplje).
14.06.07
Progres je ponekad vrsta zamke
Ronald Rajt
U knjizi "Kratka istorija napretka" poznati antropolog i romanopisac Ronald Rajt zalaže se za sljedeću formulu: samo na obrascima uspjeha i propasti koje čovječanstvo ponavlja od kamenog doba, možemo da prepoznamo opasnosti svojstvene suvišnom eksperimentisanju i da, uz sreću i mudrost, uobličimo i kontrolišemo posljedice. Na primjerima drevnih civilizacija, koje su pale kao žrtve sopstvenog uspjeha, Ronald Rajt predočava put propasti i opominje da napredak ne mora uvijek da znači dobro za čovječanstvo. "Kratka istorija napretka" ("Geopoetika", prevod Bojana Vujin) sadrži najpoučnije lekcije za naše današnje društvo.
Ronald Rajt je rođen u Engleskoj, od oca Kanađanina i majke Engleskinje, a sada živi u Kanadi. Prije nego što je postao pisac, studirao je arheologiju na Kembridžu i Univerzitetu Kalgari, koji mu je dodijelio počasni doktorat 1996. godine. Objavio je knjige: "Po Fidži ostrvima", "Brušeno kamenje i raskršća: Putovanje u Peru", esej "Daleko od kuće", dokumentarističke knjige: "Vrijeme provedeno sa Majama" i "Oteti kontinenti" i roman "Jedna naučna romansa".
- "Kratka istorija napretka" nastala je iz serije predavnja koje sam tokom 2004. godine držao za kanadsku Broadcasting Corporation - kaže Ronald Rajt na početku razgovora za "Vijesti".
- Kada pišete za radio morate biti otvoreniji, živahniji i kratko se izražavati. Ta sabijenost bila je izazovna, ali isto tako nagrađujuća, jer me je prisilila da iskažem suštinu stvari. Ono što nijesam mogao iznijeti usmeno, ostalo je u bilješkama, odakle je i nastala ova knjiga.
Šta možemo naučiti na primjerima drevnih civilizacija - Sumera, Rima, Uskršnjih ostrva, Egipta, Kine i Maja?
- Lekcija iz prošlosti nam govori kako ljudska društva nijesu besmrtna. Poput pojedinaca, ona rastu, napreduju i umiru - skoro uvijek zato što previše iskoriste okruženje i ljude. Njihov uobičajeni životni vijek čini se da je oko 1000 godina. Neka, poput Egipta i Kine traju mnogo duže, ali u oba slučaja priroda je bila neuobičajeno darežljiva. Egpćani su imali svježe naslage oranica svake godine sa poplavom Nila. Kinezi su imali u izobilju plodnog tla, u dubokim naslagama, poznatim kao les (krečna naslaga).
Vaša teza je da je napredak vrsta zamke! Možete li objasniti zašto?
- Ne mislim da je napredak uvijek zamka. Ali mislim da napredak često ima nepredviđene posljedice. Jedan izum ili razvoj koji počne sa dobrom idejom, često postane loša ideja kada stigne do izvjesnog stupnja i (ili) složenosti. Ja sam iznio nekoliko primjera u knjizi - počevši sa usavršenim lovom pred kraj starijeg kamenog doba, u kome je ubijena većina velike divljači širom sijeta.
Dajete dokaze da je naš sadašnji neugodan položaj kao i kod drevnih civilizacija, dio eksperimenta koji traje hiljadama godina, ali se rijetko kad drži pod kontrolom. Možete li nam dati primjere za ove stavove?
- Sa ekonomske i ekološke tačke gledišta, mi sada imamo samo jednu veliku civilizaciju koja pokriva i troši cio svijet. Civilizacija iskorišćava zemlju, vodu, vazduh, riblji svijet brže nego što prirodni sistemi uspijevaju da se obnove. Mi trošimo "kapital" prirode kao i "interes". To je često u prošlosti vodilo do katastrofa, a ako ne budemo pažljiviji to će se ponoviti. Najvažnija razlika je ta što je ovo vrijeme ekološkog gubitka i zbog toga se čini da će biti kolaps civilizacije širom svijeta, ako ne preduzmemo hitan korak da spasimo prirodu i njene mogućnosti za obnavljanje.
U "Kratkoj istoriji napretka" iznosite tvrdnju da je civilizacija piramidalna šema u kojoj ljudi sadašnjice otimaju ljudima budućnosti. Na koji način?
- Nadovezao bih se na prethodni odgovor. Korišćenjem više izvora nego što priroda može da obezbijedi, mi trošimo pravo na rođenje budućih generacija. Ako se budemo držali našeg rasipnog puta, našoj djeci i unucima ostavićemo u nasljeđe prezagađenu i osiromašenu planetu.
Kako vidite ljudsku civilizaciju u sjenci globalnog otopljavanja i klimatskih promjena?
- Civilizacija se uzdigla od otkrića poljoprivrede u mnogim djelovima svijeta (na Bliskom istoku, Dalekom istoku, u Americi, Africi) prije otprilike 10.000 godina, kada se okončalo posljednje ledeno doba. Od tada je klima u svijetu bila izuzetno stabilna - dugo "zatišje" je omogućilo ljudima da razviju zemljoradnju i sagrade civilizacije. Sada je jasno da industrijska aktivnost čini klimu nestabilnom. To bi moglo uskoro uzrokovati brojnu propast usjeva, manjak hrane i glad velikih razmjera - dovoljnu da uzrokuje haos širom svijeta. Zato je najhitnije potrebno smanjiti emisiju karbon-dioksida i drugih zagađivača, prije nego što se klimatske promjene otrgnu kontroli.
MATERIJALISTIČKE UTOPIJE
"Nigdje se u mit o napretku ne vjeruje vatrenije nego u Americi.
Marks je svakako bio u pravu kad je, gotovo s divljenjem, kapitalizam nazvao "mašinom za uništavanje granica". I komunizam i kapitalizam su materijalističke utopije koje nude suprotstavljene vizije raja na zemlji. U praksi, komunizam nije vodio ništa više računa o prirodnoj sredini. Ali makar je propovijedao podjelu dobara. Kapitalizam nas mami naprijed poput mehaničkog zeca koji draži hrtove, uporno tvrdeći da je ekonomija neograničena, te da je stoga dijeljenje nebitno. S vremena na vrijeme, pravog zeca ulovi taman toliko hrtova da ostali nastavljaju da trče dok ne padnu. U prošlosti, samo su siromašni gubili u toj igri, sada gubi cijela planeta".
(Iz knjige "Kratka istorija napretka" Ronalda Rajta, "Geopoetika", 2007)
Vujica OGNJENOVIĆ
20.05.07 Danas
Čitalište
I đavo je pesnik / Kratka istorija napretka / Jungova mapa duše
I đavo je pesnik, Čarls Simić
Otkrovenje, 2006
prevela Vesna Roganović
Nova knjiga eseja Čarlsa Simića jedna je od najuzbudljivijih esejističkih knjiga objavljenih na našem jeziku u protekloj godini. Kada pesnik piše prozu, to je uvek dobitak za prozu, rekao je Josif Brodski, o kome Simić, takođe, u ovoj knjizi govori. Reči Brodskog i ovog puta su se ispostavile kao tačne. Simić u ovom delu govori o svojim omiljenim stvaraocima: Cvetajevoj, Marku Strendu, Popi, Česlavu Milošu, Konradu, Robertu Kalasu, Suzan Zontag, Basteru Kitonu, Evi Hese, Radmili Lazić, Jehudi Amihaju... Takođe, ova knjiga sadrži i tri gastronomsko-filozofska eseja, Autoportret s činijom špageta, Romantika kobasica i Tajna sreće. Čarls Simić i ovu knjigu piše barokno bogatim, asocijativnim, metaforičnim, a istovremeno pitkim jezikom, filozofski promišlja svet, a istovremeno je duhovit, ironičan, metafizički setan i mediteranski vedar. Retkost je da se u književnosti dogodi knjiga koja se čita sa uživanjem, a istovremeno poučava, zabavlja, uzbuđuje, inspiriše. I đavo je pesnik je upravo takva, retka, knjiga.
Pariski poljubac, Jasmina Mihajlović
KZ Ljubitelji knjige, Novi Sad, 2007
Ovaj neobični, pikarski roman-memoar je avanturističko-putopisno štivo. Jedan od glavnih junaka ove proze je uvek voljeni, uvek metafizički i uvek drugačiji Pariz, u kome spisateljica boravi tokom četiri dana. U Parizu, spisateljica se susreće sa simbolima proteklog veka, još uvek snažno prisutnim i u njenom delu i u našem vremenu, ali i sa brzim, nadolezećim, dvadesetprvim, koji ogromnom brzinom menja i simbole, ali i sam život glavne junakinje. Jasmina Mihajlović se i u ovoj knjizi poigrava mešavinom žanrova i kao tarot karte meša putopisno sa detektivskim, alhemijske simbole sa ljubavnim, pikarsko sa komičnim, tragično sa ironičnim. Glavni junak ove proze, uz samu autorku je i njen muški alter-ego, čiji glas, poput kontrapunkta, baca novo svetlo na zbivanja i najrazličitije avanture o kojima se u knjizi govori. Na razmeđi nove ere sa najnovijom erom, na raskrsnici gde se iz analogne epohe prelazi u digitalnu, junakinja Pariskog poljupca znake novog vremena pronalazi u Parizu, gradu-romanu, gde se sudara sa stvarnom ljubavlju i pričama o njoj, sa samoćom i njenim simulakrumima, kao i sa najrazličitijim licima strahova... U ovom štivu, Jasmina Mihajlović pripoveda, istražuje, analizira, postavlja brojna pitanja i daje najrazličitije, često neočekivane odgovore. Spisateljice dvadesetog veka možda i jesu tragale za junakom. Sudeći po novom romanu Mihajlovićeve, spisateljice novog veka traže mesiju za kojim čezne treći milenijum, koji nam neće vratiti samo izgubljeno vreme, već i izgubljeni smisao.
Kratka istorija napretka, Ronald Rajt
Geopoetika, 2007
prevela Bojana Vujin
Ronalda Rajta, glasovitog pisca i antropologa, upoznali smo preko knjige Oteti kontinenti (Geopoetika, 1995). U delu Kratka istorija napretkaRajt govori o najnovijem problemu koji se ukazao na našoj planeti. Naime, skoro nekontrolisano uvećanje broja stanovnika Zemlje u dvadesetom veku, potrošnja i tehnologija, učinili su da je na pleća planete stavljen možda i smrtonosni tovar. Rajt nas u ovom delu upozorava: "Civilizacije često propadaju sasvim iznenadno - to je efekat Kule od karata - zato što postanu izuzetno podložne prirodnim kolebanjima kad zahtevi koje postavljaju svojoj ekologiji dostignu vrhunac. Najneposrednija opasnost koju izazivaju klimatske promene jeste nestabilnost vremena, zbog čega dolazi do niza nerodnih godina na svetskim žitnicama. Suše, poplave, požari i uragani sve su češći i sve žešći... Medicinski stručnjaci brinu se da će nas priroda možda mlatnuti bolestima: milijarde pregusto naseljenih, pride povezanih vazdušnim putovanjima, besplatan su ručak koji samo iščekuje kakvog okretnog mikroba..." Rajt smatra da smo sada još uvek u mogućnosti da ispravimo počinjene ekološke greške, ali tvrdi da to - sada - neće još predugo trajati.
Jungova mapa duše, Marej Stajn
Laguna, 2007
prevela Žanet Prinčevac de Villablanca
Dr Marej Stajn, autor ovog dela, vrhunski je stručnjak u oblasti analitičke psihologije i trening analitičar u Međunarodnoj školi za analitičku psihologiju u Cirihu. Predaje u čitavom svetu, a delo koje je pred nama iznedrilo se upravo iz brojnih kurseva koje je Stajn godinama držao na Institutu K. G. Jung u Čikagu, ali i širom sveta. Jungova mapa duše sadrži detaljan uvid u najvažnije aspekte Jungove teorije psihe, bez pojednostavljivanja, ali i bez dodatnog usložnjavanja koje bi ovo delo tada usmerilo samo ka stručnjacima. Ovako napisana, Jungova mapa duše namenjena je i početnicima, kao i svima onima koji žele da uđu u oblast analitičke psihologije. Ovo delo razjašnjava i brojna pitanja koja počesto ostaju u tekstovima drugih autora nedovoljno objašnjena, kao što su složenost pojma individuacije, Jungova definicija jastva ili proširenje svesti uz pomoć anime ili animusa. Sam Marej Stajn o ovom delu kaže: "Jungovi radovi promenili su moj život i živote mnogih ljudi sa kojima sam bio u dodiru poslednjih četrdeset godina. Ukoliko sam kadar da ohrabrim druge da zađu dublje u Jungova pisanija, smatraću svoja nastojanja značajnim".
Sanja Domazet