knjizara.com
Kraljevstvo beloglavog supa
The Kingdom of Griffon Vulture

Jelena Matijević (autor)

Kraljevstvo beloglavog supa
rasprodato

Fotomonografija o ptici grabljivici Beloglavi sup i o specijalnom rezervatu prirode Uvac. Beloglavi sup, koga u narodu često nazivaju "nebeski kralj", retka je ptica čije se najveća kolonija na Balkanu sačuvala u dolini reke Uvac u jugozapadnoj Srbiji. Beloglavi sup je lešinar, ali on ne lovi plen i ne traži žrtvu, nego se hrani uginulim životinjama, čisteći prirodu. Prema narodnom verovanju, to je "sveta ptica" koja, zahvaljujući jakom imunološkom sistemu, sprečava prenošenje stočnih bolesti. Stari Grci i Rimljani smatrali su ga božanskom pticom i prinosili mu žrtve, u nadi će njegovo pojavljivanje proreći ishode važnih događaja. Egipatski faraoni no

sili su ga na oprsnicama kao zaštitu od zala u velikim bitkama, a ta ptica bila je simbol i na plaštovima, grbovima i zastavama srednjovekovne srpske vlastele Nemanjića, Mrnjavčevića, Crnojevića, Lazarevića. Postoji verovanje u narodu da beloglavi sup može da predvidi oluju, rastera oblake, predoseti nemile događaje. Kako je navedeno u fotomonografiji "Kraljevstvo beloglavog supa", objavljenoj početkom 2008. u izdanju Fonda za zaštitu ptica grabljivica " Beloglavi sup" - Nova Varoš, njegova uloga u lancu prirode je nezamenljiva, jer obavlja prirodnu reciklažu i čisti prirodu od uginulih životinja i zbog tih karakteristika je cenjen u svetu. Raspon krila tog "nebeskog letača" dostiže i oko tri metra, a naučnici su saznanja o načinu njegovog letenja primenjivali prilikom konstrukcije različitih letelica i padobrana. Čovek je oduvek pridavao značaj njegovom savršenom letu. Na području Balkana oni lete i do podnožja zone formiranja oblaka, a zabeležen je i slučaj njihovog letenja na visini od oko 11.000 metara. U monografiji se navodi da žitelji jugozapadne Srbije pamte staništa supa jos od sredine prošlog veka, i tada ga je bilo u klisurama Drine, Kumanici na Limu, Sutjesci kod Priboja, klisuri Velikog Rzava. Do početka sedamdeesetih godina prošlog veka staništa te retke ptice održala su se samo u Uvcu i Gonjoj Trešnjici, što je posledica njegovog sistematskog uništavanja, koje je započelo 1948. godine, u sklopu akcija lovačkih društava na suzbijanju štetočina u lovištima. Sedamdesetih godina prošlog veka počela je zaštita ugrožene vrste beloglavog supa u Uvačkom jezeru, a početkom 1992. preostalo je samo šest parova te ptice, što je pretilo potpunom istrebljenju "nebeskog kralja" u Srbiji. Uredbom Vlade Republike Srbije 1992. godine zaštićena su sva aktivna staništa supa u republici, rezervat na Uvcu je proširen na sva tri Uvačka jezera i okolinu, a otvoreno je i hranilište za njih, istaknuto je u monografiji. Proglašenjem specijalnog rezervata prirode "Klisure reke Uvac" počelo je novo poglavlje zaštite beloglavog supa i od 1995. naglo raste broj ptica - 1999. godine na tom području zabeleženo je 30 parova te retke ptice, a 2002. kolonija na Uvcu postaje najveća na Balkanu. Očuvanje beloglavog supa uspelo je zahvaljujući naporima stručnjaka, istraživača, lokalnog stanovništva i državnih organa, koji su zajednički i na vreme preduzeli različite mere kako Srbija ne bi ostala bez svog "nebeskog kralja."

Ostali naslovi koji sadrže ključne reči: Životinje
Ostali naslovi iz oblasti: Zoologija

Izdavač: Službeni glasnik; 2008; Broširani povez; ćirilica; 23 x 23 cm; 94 str.; 978-86-519-0080-1;