01.01.00
Vreme
09.01.2003.
Izlog - januar
Mišel Turnije: Kralj vilovnjak
Izdavač: Mono & Manana press (Beograd, 2002)
Prevod: Svetlana i Franjo Termačić
Postoje pisci koji brzo uđu u modu i još brže iz nje izađu. Oni što ostanu su veliki pisci, a Mišel Turnije je svakako jedan od njih. Povratak Turnijea u ovdašnje knjižare i to sa jednim od njegovih najboljih romana govori kako o dobrom ukusu tako i o sluhu ovog izdavača za one pisce koji suštinski korespondiraju sa ovim vremenom. Kralj vilovnjak je ispisan na jezovitom fonu slavne Geteove istoimene pesme na koju je Šubert komponovao muziku, s tim da je Turnijeova kompozicija o modernom Bauku po imenu Abel Tifož smeštena u kontekst Drugog svetskog rata. Kao što u ostalim knjigama koristi motive Robinzona Krusoa ili biblijskih priča o Mojsiju ili Tri sveta kralja, Turnije u Vilovnjaku preuzima matricu opšte poznatog mita, da bi kroz nju izrazio sopstveno poetsko viđenje sveta i vremena, čime ove arhetipske slike osvežava i čini ih iznova novim i aktuelnim.
Paul Auster: The Music of Chanse
Izdavač: Penguin Books
Gledali ste Dim, Modre u licu i Pandorinu kutiju, pročitali ste Njujoršku trilogiju, Otkrivanje samoće, Mesečevu palatu i Levijatana, i, naravno, nije vam dosta. Pre nego što u naše krajeve stigne najnovija, nedavno objavljena knjiga The Book of Ilussions, vratite se malo unazad do ovog romana iz 1990. godine. Svi živimo u Osterovom Njujorku, naši literarni horizonti su isti ? Kafka, Beket, Nabokov, na isti način vežbamo propadanje i spremamo se za spektakularan luping koji ćemo izvesti kad dospemo na par centimentara iznad zemlje. The Music of Chanse je priča o Džimiju Nešu, kome će slučaj i sudbina prirediti jednu partiju pokera koju će izgubiti i zbog koje će na jednoj pustopoljani morati da od gomile kamenja prastarog irskog zamka koju su dva ekscentrična bogataša prenela u Ameriku sazida jedan zid. Još jedna Osterova potraga za smislom i nadom. Književnost i služi za to da otvori put ka tome.
Antonen Arto: Pisma iz ludnice
Izdavač: Umetničko društvo Gradac (Čačak, Beograd, 2002)
Prevod: Miroslav Karaulac
Potresno i istinito svedočanstvo o jednom čoveku izbačenom iz sveta i života. Februara 1943, posle nekoliko azila za duševne bolesti Antonen Arto je prebačen u Rodez odakle prijateljima šalje pisma u kojima govori o svojoj borbi sa zlim silama koje ga opsedaju, demonima, čarobnjacima i o čudesnom štapu svetog Patrika, izvoru njegove moći koji mu je otet. Posle devet godina provedenih po ovim azilima, maja 1946. Arto je vraćen u normalan život. Andre Žid je o njemu zapisao: "Upravo smo videli jednog jadnog čoveka koga je neki bog svirepo prodrmao, čoveka koji se nalazi na pragu duboke pećine, Sibiline tajne jazbine, gde ništa profano nije dopušteno... Čovek se oseti postiđen vraćajući se na svoje mesto, u mesto gde se komfor sastoji od kompromisa." Isto ćete osetiti i posle čitanja ovih pisama ? krikova čoveka čistog kao vatra u kojoj je goreo.
Gistav Flober: Buvar i Pekiše / Rečnik otrcanih misli
Izdavač: Plato (Beograd, 2002)
Prevod: Dobrila Stošić
Naravno, banalnost je neuništiva kao plastična boca, samo nemojte to nikom da kažete, jer je ova Kišova rečenica odavno postala deo rečnika opštih i izraubovanih misli, dostojna jednog od junaka ovog poslednjeg Floberovog romana koji je ostao nedovršen. U ovakve otrcane, užegle i do banalnosti dovedene fraze spadaju i filozofija palanke, vekovna ognjišta, transparentnost, srpski narod... Flober je jedan od onih koji su imali istančan sluh za banalnost i ljudsku glupost, što njega nikako nije učinilo srećnijim, ali ponovno čitanje Buvara i Pekišea pisanog pre više od sto dvadeset godina može blagotvorno uticati na vas da malo provetrite sopstveni rečnik i iz njega izbacite sve ono ubuđalo, ako uopšte imate ili nameravate bilo šta da kažete.