Josip Mlakić (1964, Bugojno) diplomirao je na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Objavio je romane Kad magle stanu (2002), Živi i mrtvi (2002), Psi i klaunovi (2006), Tragom zmijske košuljice (2007), Čuvari mostova (2007), Ljudi koji su sadili drveće (2010), Planet Friedman (2012), Svježe obojeno (2014), Božji gnjev (2015), Majstorović i Margarita (2016), Bezdan (2016), Crni gavran i bijele vrane (2018), Skica u ledu (2018), zbirke priča Puževa kućica (1997), Odraz u vodi (2002), Obiteljska slika (2002) i Ponoćno sivo (2004). Roman Živi i mrtvi doneo mu je 2002. V. B. Z.-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman. Istoimeni film u režiji Kristijana Milića osvojio je osam Zlatnih arena na Pulskom festivalu i mnoštvo drugih filmskih nagrada. Nagradu „Vladimir Nazor“ 2014. dobio je za roman Svježe obojeno, nagradu za najbolji hrvatski kriminalistički roman dobio je dva puta, za Božji gnjev 2014. i za Crni gavran i bijele vrane 2018, a Nagradu „Mirko Kovač“ za najbolji roman 2018. godine za Skicu u ledu.