14.01.09 Večernje novosti
Hrista nisu razapeli?
Isusov zapis, Majkl Bejdžent
KADA se 1982. godine pojavila knjiga rađena prema TV seriji britanske mreže Bi-Bi-Si trojice novinara Majkla Bejdženta, Ričarda Lija i Henrija Linkolna "Sveta krv, sveti Gral" odjeknula je kao jeretička bomba, jer su njeni autori nastojali da ubede čitaoce u hipotezu da se Isus Hristos oženio Marijom Magdalenom, a da su njihovi potomci onaj mistični Gral, jer nose u sebi svetu krv.
Nova knjiga Majkla Bejdženta "Isusov zapis", (kod nas ju je upravo objavio "Alnari") ne nastavlja priču o Isusovom eventualnom braku i potomstvu, već pokušava da odgonetne ko je zaista bio Isus. Uveren da su ljudi (bez obzira da li su vernici ili ateisti) gladni za istinom koja se krije iza dogmatskih legendi Bejdžent iznosi pretpostavke koje bacaju novo svetlo na početke hrišćanstva, dovodeći u sumnju pouzdanost jevanđelja i drugih svetih knjiga.
Među intrigantnim pitanjima koja Bejdžent postavlja u knjizi pre svega su ona vezana za Isusovu smrt. On dovodi u sumnju da je Hrist umro na krstu i da je zatim vaskrsnuo. Ako je ostao živ, ko je isplanirao i namestio raspeće, kome je bilo u interesu da Isus bude pogubljen, da li je to bilo političko pitanje između više frakcija unutar judaizma, pita se Bejdžent.
Tragajući za odgovorom na pitanje gde je Isus boravio i šta je radio tokom godina koje su preskočene u zvaničnim jevanđeljima, Bejdžent je odabrao teoriju da je bio u Egiptu gde je postojala velika i bogata jevrejska zajednica i da je tokom tih desetak godina došao u kontakt sa misticima koji su ga uputili u tajnu "putovanja" u "Daleki svet" na kojoj počiva drevna egipatska religija. On je docnije u propovedima govorio o putu u carstvo nebesko iz koga ima povratka i da se on u to uverio. Bejdžent iznosi pretpostavku da se Isus, pošto je živ skinut sa krsta, sklonio ponovo u Egipat i zato su tamo formirane prve hrišćanske
zajednice.
Centralno mesto u knjizi dobila je Bejdžentova priča da je lično imao priliku da vidi dva dokumenta datirana u vreme dok je Isus još bio živ, a pisao ih je neko ko sebe naziva "Mesijom dece Izraela". Pisac tih zapisa obraća se Veću judejskih rabina odbacujući njihovu optužbu da je sebe proglasio sinom Božijim. On tvrdi da nije božanskog porekla već da je u njemu samo duh božiji. Bejdžent se ne usuđuje da tvrdi, ali ostavlja otvorenu mogućnost da su to Isusova pisma. Ona su, kako tvrdi autor, u privatnim rukama.
TUŽIO DENA BRAUNA
U velikom hitu "Da Vinčijev kod", Den Braun gradi ceo zaplet na priči o Hristovoj svetoj lozi koja traje do naših dana, zbog čega je Bejdžent tužio Brauna. Tvrdi da je po sredi čista krađa autorskih prava i intelektualne svojine i za to traži višemilionsku dolarsku odštetu.
Već četiri godine se sude, a slučaj nije zaključen, pošto je oborena prvostepena presuda u korist Brauna i sada se pitanje autorstva priče, koja je Braunu donela neslućeno bogatstvo, nalazi pred Višim apelacionim sudom. Svi koji su pročitali knjigu “Sveta krv, sveti gral” uočili su da se roman Dena Brauna u velikoj meri podudara sa onim što je Bejdžent napisao par decenija ranije .
ZILOTI
PolazeĆi od teze da je Isus pripadao zilotima (judejskim borcima za oslobođenje od rimske vlasti) autor stiže do Kumranskih svitaka iz kojih se može zaključiti da su pripadnici judejske sekte esena, koji su ih pisali, bili ziloti. Sledi zaključak da je i Isus bio esen i da je svoje učenje zasnivao na esenskom tumačenju judaizma. Bejdžent je uveren da je najveći deo svitaka još uvek nedostupan naučnim ispitivanjima, kao i drugi spisi iz prvog, drugog i trećeg veka, pre nego se Crkva odlučila da samo četiri jevanđelja uđu u kanonski Novi zavet.
V. D
29.11.07 Vijesti
Da li je Isus preživio raspeće?
Isusov zapis - razotkrivanje najveće skrivene tajne u istoriji, Majkl Bejdžent
"Isusov zapis" knjiga Majkla Bejdženta intrigantno je štivo o periodu ranog hrišćanstva. Ova knjiga, koju kritičari ocjenjuju bogohulnim spojem religije i politike, na nov način, i bez valjanih argumenata, tumači Isusovo raspeće i njegovu ulogu u hrišćanstvu. "Isusov zapis" je dokumentarističko-autobiografska knjiga u kojoj se miješaju različiti žanrovi: putopis, istorijska fikcija, spekulacije, naučni izvještaji, biblijski tekstovi. Izdavač je "Editor", a prevodilac Miroslav Bašić Palković.
Bejdžentov "Isusov zapis" temelji se na pretpostavci da Isus Hristos nije umro na krstu već da je, možda, bio omamljen nekim hemijskim sredstvom tako da je samo djelovao kao mrtav. Bejdžent navodi i "dokaze" koji, navodno, potkrepljuju ove činjenice. U Kuranu, za Isusa se kaže da ga "nijesu raspeli". Jevanđelja svjedoče da se Isus, dok je bio na krstu žalio na žeđ. Neko je stavio sunđer natopljen sirćetom na vrh dugačke trske i dodao mu ga. Gutljaj sa ovog sunđera ga je naveo na smrt, tj. gubitak svijesti. U Jevanđelju po Jovanu piše da je Isusu neposredno pred njegovo skidanje sa krsta zarito koplje u butinu, te da je šiknula krv, što znači da je on tada bio živ. Kao što je opisano u jevanđeljima, Isusa su položili u grobnicu u blizini mjesta raspeća. Bejdžent navodi da se Isus nakon toga čina probudio i uz pomoć najbližih prijatelja i u dosluhu sa rimskim perfektom Pontijem Pilatom, preživio raspeće.
Bejdžentova knjiga "Isusov zapis" dovodi u pitanje sve što smo do sada vjekovima znali o Isusu Hristu. Bavi se i pitanjima Isusovog djetinjstva i mladosti, koje je u Bibliji gotovo izostavljeno, a Bejdžent navodi da je taj period Isus proveo u Egiptu. Knjiga sadrži i religioznu i političku pozadinu Isusovog života, ne bazirajući se samo na sukobu Rimljana i Jevreja, već i među različitim frakcijama jevrejskog zelotskog pokreta. Autor ove knjige iznosi tvrdnje da je Isus bio živ do 45. godine nove ere u južnoj Francuskoj u selu Ren de Šato. Sveštenik Beranže Sonije koji je krajem XIX vijeka službovao u tom mjestu posjedovao je rukopise koji svjedoče da je Isus preživio raspeće. Bejdžentu je tu priču potvrdio i velečasni doktor Daglas Bartlet iz Oksforda. Posebnu pažnju privlače i reljefi iz crkve Ren de Šatoa na kojima je vidljiv trag okultnog i skrivene poruke.
Što se tiče Isusovog zapisa, po kome je i naslovljena ova knjiga, nažalost, Bejdžent ne nudi validnu argumentaciju. Sve ostaje na nivou spekulacije: na brzinu viđeni, nije bilo dozvoljeno da ih snimi, gubi im se trag (uz pretpostavku da ih je Rimokatolička crkva otkupila i uništila). Tako da je Bejdžentova tvrdnja da postoji Isusov zapis samo njegova lična tvrdnja bez pokrića koja nikog ne obavezuje. To je njegova priča smještena na nivo spekulacije i najobičnijeg izmišljanja što nikako nije bilo dovoljno za pompezne najave u štampi. Međutim, Bejdžent je daleko pouzdaniji i sigurniji kada piše o poznatim stvarima: kumranskim rukopisima, istorijskoj pozadini, tajnim arhivama, tajnim društvima, masonima, privatnim kolekcijama, trgovinom antikvitetima i bogatim kupcima, po čemu je i poznat kao istoričar religije.
Prije dvadeset godina, Majkl Bejdžent i njegove kolege Ričard Li i Henri Linkoln, zapanjili su svijet svojom kontroverznom knjigom "Sveta krv, Sveti gral" u kojoj je iznijeta teorija da su Isus Hrist i Marija Magdalena bili u braku i da su osnovali svetu krvnu lozu. Ova knjiga, iako bez ikakvih valjanih dokaza za ono o čemu su pisali, prodata je u fantastičnom tiražu i postala je svojevrstan fenomen u svijetu izdavaštva. Knjiga "Sveta krv, Sveti gral" poslužila je Denu Braunu za "Da Vinčijev kod". "Isusov zapis" je knjiga koja može da golica maštu samo lakovjernim čitaocima, onima koji ne znaju puno o Isusu i ranom hrišćanstvu.
V.OGNJENOVIĆ