Intimna istorija poljupca

14.10.07 Vijesti

"Intimna istorija poljupca - Jedan poljubac - hiljadu priča" autorke Džuli Enfild novi je naslov "Geopoetike" iz edicije "Intimna istorija". Taj moćni ljudski gest - poljubac, autorka je pokušala da osvijetli iz različitih uglova: antropološkog, kulturnog, hemijskog, fiziološkog, književnog, psihološkog, vizuelnog, erotskog, umjetničkog, pa čak i tehnološkog. Prevodilac knjige je Bojana Vujin.
"Intimna istorija poljupca" je kulturološko istraživanje prožeto romantičnim razmišljanjima uz obilje najrazličitijih podataka. Džuli Enfild piše o alhemiji poljupca, porijeklu želje, o pet čula koje prate poljubac, "ljubavnoj hemiji", umjetnosti ljubljenja, knjiškim primjerima poljubaca, te o poljupcima na velikom platnu, usnama i ružu kao eliksiru zavođenja. Poljupci, kako navodi Džuli Enfild, mogu izražavati poštovanje, saosjećanje i naklonost, ali i pobožan čin. Isto tako poljubac može biti uvod, zavjet i provokacija. Poljubac, tvrde antropolozi, jeste nusproizvod "premastikacije", prastarog običaja da se meka, prethodno sažvakana hrana ubacuje bebi u usta. Ima i antropologa koji tvrde da je poljubac proizvod taktilnog zadovoljstva i da je vrsta instinkta. Poljubac se drugačije posmatra u različitim kulturama. U većini kultura, bez obzira na vjerske i religijske barijere, ljudi se pozdravljaju licem u lice, uključujući poljupce u obraz ili u usta. Neke kulture poljubac u usta smatraju neprijatnim i uvredljivim. Polinežani, Maori i Inuiti više vole da trljaju noseve, dok Indijanci iz zapadnog Ekvatora u znak pozdrava onjuše šake svojih prijatelja pri pozdravu. U Novoj Gvineji jedno pleme za oproštajni poljubac smatra stavljanje ruku pod pazuh svog druga, a potom taj miris rastrlja po sebi.
Kada je riječ o poljupcima u književnosti, Džuli Enfild navodi nihove znamenite primjere od antike do današnjih dana: Ovidijev opis Kupidona i Psihe, starozavjetnu "Pjesmu nad pjesmama" (S usana tvojih kaplje sat, nevjesto, pod jezikom ti je med i mlijeko). Srednjovjekovni spjevovi su u poljupcu vidjeli sjedinjavanje i u životu i u smrti, te se tako i priča o Tristanu i Izoldi iz tog perioda završava poljupcem smrti, njihovim posljednjim poljupcem. I Danteovi junaci u "Božanstvenoj komediji" su svoju zabranjenu ljubav ostvarili uprkos tome što će biti "prokleti u vječitom poljupcu". Tu su i primjeri tragične francuske ljubavne legende o Abelaru i Eloizi, ali i poljupci iz pisama poznatih umjetnika: Salvadora Dalija svojoj budućoj supruzi Gali, Mocarta i njegove supruge Konstance, Napoleona Žozefini, Žan Pol Sartra Simoni de Bovoar.
Ipak, moćniji vizuelni efekat na gledaoce ostavljaju poljupci iz slikarstva, vajarstva i filma. U antologiju filmskih poljubaca ušli su i glumački parovi: Klerk Gebl i Vivijen Li (Prohujalo sa vihorom), Loren Bekol i Hemfri Bogart (Imati i nemati), Ingrid Bergman i Keri Grant (Ozloglašena), Bert Lankaster i Debora Ker (Odavde do vječnosti), Ričard Gir i Džulija Roberts (Zgodna žena), Žilijet Binoš i Ralf Fajns (Engleski pacijent). Kada je riječ o slikarstvu i poljupcima, treba se sjetiti Rubensove slike "Leda i labud", Klimtovog "Poljupca", Korešove slike "Jupiter i Ija". Od skulptura najznamenitije su "Poljubac" Ogista Rodena i "Kupidon i Psiha" Antonija Kanove.
Pored toga što "Intimna istorija poljupca" otkriva tajne i drevno porijeklo ove sveprisutne radnje, ona čitaocima služi i kao vodič kroz misterije poljubaca i spoznaju čulnih užitaka. Knjiga je obogaćena brojnim fotogarafijama, opsežnom bibliografijom raznovrsnih studija koje se odnose na ovu tematiku i indeksom pojmova.

V.OGNJENOVIĆ

09.09.07 Danas

prevela: Bojana Vujin
Džuli Enfild u ovoj kulturološkoj studiji, napisanoj nepretenciozno i sa nizom najrazličitijih podataka, raspravlja o istoriji poljupca, njegovom poreklu i alhemiji, razlikama u poljupcima između kultura, o njihovoj duhovnoj dimenziji, erotskoj dubini, umetničkoj primamljivosti, njihovom jeziku, njihovoj magiji. Autorka o ovom delu kaže: "Da bih napisala ovu knjigu, iskoristila sam svoje novinarsko znanje i pristupila temi kao što bi joj pristupio neki istraživač. Otkrila sam da se u većini kultura ljudi pozdravljaju licem u lice, uključujući poljupce u usta, u obraz, u nos, ili trljanjem noseva. Iznenadila sam se kad sam saznala da se u nekim kulturama ljudi uopšte ne ljube - poljubac u usta smatraju neprijatnim i uvredljivim. A u nekim drugim se opet ljube nezasito i jedni drugima grizu usne. A ljubljenje nije rezervisano samo za čoveka. I majmuni bonobo - pored čoveka jedini primati koji se pare licem u lice - ljube se... Naučila sam da kad se ljubimo, čitava bujica mirisa i ukusa juri kroz naš sistem, pri čemu zavođenje jednog čula zavodi drugo".
Sanja Domazet

03.09.07 Blic

U knjizi „Intimna istorija poljupca“ („Geopoetika“), autorka Džuli Enfild vremenski i prostorno, analizira višestruko značenje i izuzetnu važnost poljupca iz kulturološkog, psihološkog, umetničkog, medicinskog... ugla. Umetničkog, takođe. I njegov fenomen u literaturi. Poljupci nekih poetskih i proznih junaka obeležili su živote mnogih generacija. A za naše pisce Ljubicu Arsić i Jovicu Aćina ... on znači i lepotu i žestinu i san i...
Još i danas pleni pažnju čitalaca Ovidijev (43 p. n. e. - oko 18. n. e.) opis Kupidona i Psihe u istoimenom mitu. („Dahćući bacila se na njega, mahnita od želje, i obasula ga senzualnim poljupcima otvorenih usta.“) U starozavetnoj „Pesmi nad pesmama“, čiji stihovi i danas slove za jedne od najsenzualnijih ikad napisanih, ljubav je bolja od vina, a partner opisuje ženin poljubac rečima: „S usana tvojih kaplje sat, nevjesto, pod jezikom ti je med i mlijeko“.
Srodnjovekovne pisane romanse u poljupcu vide sjedinjavanje i u životu i u smrti. Dirljiva priča o Tristanu i Izoldi iz tog perioda završava se njihovim poslednjim poljupcem, poljupcem smrti. Danteovi junaci u „Božanstvenoj komediji“ čitaše knjigu o strasti da bi i sami „vatrenim poljupcima“ svoju zabranjenu ljubav ostvarili uprkos tome što će biti „prokleti u večitom poljupcu“. I legendarni tragični Šekspirovi junaci Romeo i Julija su kroz poljupce (jedan od njih opisan kao - „sad usne tvoje s mojih greh uzeše“) hodali su po ivici života i smrti.
Zagonetna francuska spisateljica Anais Nin je ličnu uzbudljivu emotivno-erotsku biografiju pretočila u svoje junake čiji su poljupci bili poput „mahnitih udaraca kastanjetama“. Poznata književnica Šarlota Bronte je rešenje uzbudljive sudbine svoje junakinje Džejn Ejr našala u - poljupcu. I tako dalje, i tako redom.

Naši pisci
Za Jovicu Aćina, kako je rekao „Blicu“, pravi poljubac je „krv na papiru“. „Ne znam kada sam poslednji put sreo u knjigama dobar poljubac od kojeg se nebo ruši, a haos pretvara u kosmos. Setih se poljupca posle kojeg sam se osetio ponovo rođen. To je u jednoj od mojih priča; u njoj je poljubac bio prozor kroz koji gledamo u onog kojeg volimo.“
Po rečima Ljubice Arsić, poljubac je kao struja, opire se svakom opisivanje. „Kako radi struja? Ko to zna iako te dobro tresne kad, kao u jednom mom mladalačkom eksperimentu, gurneš štrikaću iglu u šteker. Pisci se dovijaju kako da pomoćnim sredstvima opišu njegovu snagu i sam taj spiritualni naboj koji poljubac ima. To je kad vam neko udahnjuje dušu, daje vam svoj vazduh, ulazi u neprikosnoveni prostor. Kako da se to opiše? Osim toga, poljubac je pre svega stvar dodira a ne očiju. On se dešava u unutrašnjem nečijem mraku u kojem se napipava drugo biće. On je trenutak bez reči, pa treba zato izabrati druga ‘mutavija’ sredstva kojim bi se dočarao. Junaci mojih knjiga su baš zbog toga ostali željni ljubljenja i poljubaca, kao što i svima nama, junacima romana ‘Život nikad dosta poljubaca’.“

Poljubac u pismima
Uzbudljivo je, a na svoj način je i literatura, kako su neki veliki ljudi, legendarni ljubavnici slali poljupce u pismima. Slikar i pesnik Salvador Dali pisao je o prvom poljupcu sa (u tom tenutku tuđom a svojom budućom suprugom) Galom - „glad koja nas je navela da jedno drugo progutamo do poslednjeg komadića“. Čuvena je i Mocartova prepiska sa voljenom ženom Konstancom. U jednom od tih nesvakidašnjih pisama zabeleženo je „uhvati ih u vazduhu - onih 2.999 malih poljubaca od mene što lete naokolo čekajući da ih neko uhvati“. I Napoleon, čovek od mača pre nego od pera, svojoj je Žosefini slao žestoke i brojne poljupce u pisanoj formi „... Šaljem ti hiljadu poljubaca. Ali nemoj mi uzvratiti nijedan, jer će mi se krv zapaliti. (...) Prekriću te s milion vrelih poljubaca koji gore.“
Fenomenom poljupca i njegovom moćnom (al)hemijom, naravno puno su se bavile i druge umetnosti, a pesnik Jovan Dučić ga je definisao kao „susret najveći na svetu“.

Legendarni ljubavnici i njihovi poljupci
Među legendarne ljubavnike čiji su poljupci postali ikone strasti ubrajaju se pre svega: Adam i Eva, Antonije i Kleopatra, Mocart i Konstanca, Napoleon i Žozefina, Edvard VIII i Volis Simpson, Dante Gabrijel Roseti i Elizabet Sidal, Rajner Marija Rilke i Lu Andreas Salome, Iv Montan i Simon Sinjore, Frederiko Felini i Đulijeta Mazina, Amadeo Modiljani i Žasna Ebitern...

T. Nježić