01.01.00
Politika
24.05.2000.
Most između teologa i psihologa
Jung i pravoslavlje
Knjiga eseja prof. Vladete Jerotića "Individuacija i(ili) oboženje", izdanje "Ars Libri"
U Srpskoj akademiji nauka i umetnosti juče je predstavljena knjiga Vladete Jerotića "Individuacija i(ili) oboženje", koju je objavila beogradska kuća Ars libri. U ovoj knjizi, čiji je urednik Irena Arsić, objavljeno je dvanaest eseja. Profesor Jerotić razmatra individuacioni proces u učenju K. G. Junga i pojam "oboženja" u hrišćanstvu, bavi se odnosom Junga i pravoslavlja, analizira pojam zrelosti, u humanističkoj psihologiji i hrišćanstvu. Tu su i teme: pobožnost i religioznost, zatim ispovest u hrišćanskim crkvama i u psihoterapiji, zlo i dobro u ljudima i narodima. Zanimljiv je i esej: Jungova ideja individuacije i Mocartova "Čarobna frula".
Episkop Porfirije je rekao da prof. Jerotić na jedan poseban način uvodi Junga u crkvu i pokazuje da se njegovi stavovi poklapaju sa hrišćanskim učenjem. Oboženje nije ništa drugo do čežnja za Hristovim likom. U crkvi je podeljeno mišljenje da li treba koristiti znanje drugih nauka ili samo iskustvo svetih otaca. Prof. Jerotić, kaže episkop Porfirije, bez predrasuda koristi znanje psihologije. Poruka knjige bi bila: svaki čovek je ikona Božja.
Knjiga "Individuacija i(ili) oboženje", smatra Nikola Milošević, neobična je pojava u našoj novijoj kulturnoj istoriji. Vladeta Jerotić, ugledni psihijatar, iskreno je hrišćanski i pravoslavno opredeljen. Prof. Jerotić je, s razlogom, za plodotvorni hrišćanski dijalog izabrao baš Junga, a ne Frojda ili Adlera. On gradi most između Jungove psihoanalize i hrišćanske misli. Milošević je na kraju rekao da prof. Jerotić mora biti svestan da se na sve one koji grade mostove i sa jedne i sa druge obale bacaju kamenjem.
Most između teologa i psihologa, rekao je prof. Jerotić, pokušava da izgradi punih šesnaest godina, koliko predaje na Teološkom fakultetu u Beogradu.
Z. R.
01.01.00
Politika
03.12.2000.
Jung i pravoslavlje
O individuaciji i oboženju
Vladeta Jerotic: "Individuacija i (ili) oboženje"; izdavac: "Ars libri", Beograd, 2000.
Pojam oboženja predstavlja jednu od kljucnih cinjenica hrišcanskog videnja života i sveta. Pojam individuacije jedan je od bitnih elemenata Jungove analiticke psihologije. Svaki na svoj nacin, uverava nas Vladeta Jerotic, navedeni pojmovi - pri tom, nemojmo zaboraviti, svaki od njih mora biti viden upravo u kontekstu tradicije iz koje je potekao - mogu nam (ako se nad njihovim smislom zbilja duboko zamislimo) reci mnogo toga važnoga o samom poslednjem smislu covekovog života uopšte. O njegovim usponima i padovima, gresima i vrlinama, bolestima i zdravlju.
Težište je na licnosti, na ideji postepene progresije, razvoja, odnosno - njenog sazrevanja. U oba slucaja, u analitickoj psihologiji i u pravoslavlju, za coveka licnost nije polazište - naprotiv, za njega ona je, pre svega, zadatak. Cilj. Nemoguca je staticna antropologija, odnosno personologija. Po tome se, s pravom tvrdi Jerotic, Jung slaže sa drevnim hrišcanskim ocima. Ideja licnosti podrazumeva ideju sazrevanja, odnosno napredovanja, stalnog usavršavanja. Jung govori o individuaciji, oci o oboženju. Razlike postoje, ali analogija je upadljiva.
Pionirski pokušaj
Sam Jung, valja istaci, za života nije pokazivao gotovo nikakvo interesovanje za pravoslavlje. Dobro je poznavao rimokatolicku i protestantsku tradiciju, dosta vremena posvetio je dalekoistocnim religijama, posebno zanimanje gajio je prema razlicitim formama gnosticizma i alhemije.
Ozbiljno poštovanje zaslužuje, u našoj sredini nesporno pionirski, Jeroticev pokušaj da - na jedan sebi svojstven, krajnje odmeren, nenametljiv nacin - konacno prevazide, ili bar da u svemu tome ucini prvi (dakle, onaj najteži) korak, nedorecenost koja je postojala (u mnogo cemu, nemojmo se zavaravati, još uvek postoji) izmedu pravoslavnih teologa, s jedne strane, i psihologa, psihoanaliticara, psihoterapeuta i psihijatara, s druge strane. Posezanje za Jungom nimalo nije bilo slucajno. Od svih Frojdovih naslednika upravo je Jung, kao psihoterapeut prakticar i kao teoreticar licnosti, najviše i najplodnije bio zaokupljen pitanjima religije i religijskog u coveku. Ipak, otpori su bili brojni i dolazili su sa obe strane. Svaki na svoj nacin, gundali su i teolozi i psiholozi (psihoterapeuti, psihoanaliticari, psihijatri...).
Prihvatajuci se "maštovite", mada "mestimicno razuzdane" Jungove misli, naš ce autor citaocu ponuditi moguce okvire, tj. neke važne referentne tacke, za neko buduce, možda drugacije ali svakako ne više pionirsko, citanje (u osnovi beskrajno složenog) odnosa izmedu dubinske psihologije i tradicije hrišcanskog pravoslavlja. Sporne tacke su dobro uocene: problem zla, medusobna razmimoilaženja u razumevanju dogmata o Svetoj trojici, shvatanje mesta i uloge ženskog u poretku razumevanja božanskih i ljudskih stvari, drugacije videnje eshatologije i drugacije shvatanje smisla i ustrojstva crkve. Paralele isto tako...
Ono što izvire iz arhetipa
U prvom planu je logika razvoja. Pitanje smisla onih, u licnosti duboko založenih, bazicnih pokretaca. Pojam oboženja, medutim, sasvim nedvosmisleno podrazumeva božansku intervenciju, Njegovo (Božje) ovaplocenje, saradnju (teolozi kažu "sinergiju") božanskog i covecanskog. "Bog se", veli sv. Atanasije iz Aleksandrije, "ocovecio da bi se covek obožio". Jungova teorija individuacije ne podrazumeva nužno intervenciju iz sfere transcendentnog, mada je isto tako i ne iskljucuje.
Dvosmislen Jungov pojam arhetipa i arhetipskog Jerotic vešto koristi. "Oboženje izvire iz arhetipa Oca u coveku..". Ono arhetipsko, zapravo, istovremeno možemo razumevati i kao transcendentno i kao transcendentalno. To bi, najkrace receno, bila (moguca) tacka dodira, odnosno komplementarnosti, analiticke psihologije i drevne teologije otaca. Medutim, moramo biti obazrivi. Rec je o komplementarnosti, ne o identitetu. U odnosu na "individuaciju", veli Jerotic, viši stepen je "ohristovljenje". Ili, parafraziracu Štefana Cvajga, carstvo psihoanalize (tj. u ovom slucaju carstvo analiticke psihologije) prestaje upravo tamo gde pocinje carstvo nebeske vere. I obrnuto...
Petar JEVREMOVIC