Rođen je 1948. u Albukerkiju (Badahos), diplomirao je špansku filologiju na Univerzitetu Komplutense (Madrid). Radi kao profesor književnosti u Školi dramskih umetnosti u Madridu. Posle svog spektakularnog književnog debija s delom Igre kasnog doba, za koje je dobio Nacionalnu nagradu i Nagradu kritike 1989, Landero je potvrdio da je jedan od najboljih španskih pisaca na kraju XX i početku XXI veka, sa romanima kao što su Vitezi sreće, Čarobni šegrt i Gitarista. Autor je i posebnog i izvanrednog traktata o književnom stvaranju, Između redova: priča ili život, i rekompilacije članaka, Kako da Vas podšišam, gospodine?
26.11.06 Pobjeda
Vrtoglava igra čežnje i mašte
Igre poznog doba, Luis Landero
Roman "Igre poznog doba", autora Luisa Landera, neobična je pripovijest o vrtoglavoj igri čežnje, mašte i potrage za identitetom sitnog kancelarijskog službenika koji u svom zrelom dobu, prepušten monotoniji svakodnevice, bez prijatelja i iskrene ljubavi, u nekoj vrsti nehotičnog unutrašnjeg izgnanstva, daleko od vreve sveta i velikog grada koji ga okružuje, nenadano oživljava mladalačke snove i maštanja, ispredajući složenu i zavodljivu mrežu obmane koja će dostići neslućene razmjere. Gregorio biva trgnut iz životne letargije kada počne da redovno telefonom razgovara s poslovnim saradnikom iz provincije Hilom, što mu pruža priliku da sebe predstavi kao mladog, lijepog i uspješnog intelektualca i pjesnika, srcelomca i svjetskog putnika. Prostodušni i neuki Hil učestvuje u njegovom ushićenju tim fiktivnim identitetom i postaje saučesnik u igri koja će potrajati punih osam godina i iznjedriti mnoštvo neočekivanih situacija.
Maštovitost i ludilo, fikcija i stvarnost, lirika i groteska prepliću se i tvore savremenu uzbudljivu i zabavnu gradsku pustolovinu. Landerov književni prvijenac objavljen je 1989. godine i osvojio je najznačajnije španske književne nagrade, a pisca uvrstio u sam vrh savremene španske književnosti. Luis Landero rođen je u Albukerkeu (Badahos) 25. marta 1948. godine u seljačkoj porodici, koja se preselila u Madrid 1960. godine. Pošto je njegov otac insistirao da mu sin studira, Landero nije imao izbora – na njegovu nesreću, ali na sreću svih njegovih budućih čitalaca – i morao je da radi najraznovrsnije poslove kako bi platio školovanje, najprije srednju školu, a potom i studije hispanske filologije. Nekoliko godina radio je kao gitarista, i tada je mnogo putovao... Za svoj prvi roman, Igre poznog doba (1989), dobio je nagradu kritike (nagrada Španskog udruženja književnih kritičara) i Nacionalnu nagradu 1990. godine. Roman je stekao gotovo kultni status. Landerova djela kritičari porede sa Servantesovim, zbog njihove pripovijedačke vještine, maštovitog jezika, blagonaklonog i ujedno ironičnog pristupa snovima, željama i idealima svoje generacije. U njima se, kao u Don Kihotu, mnogostruko prepliću stvarnost i fikcija, život i književnost. Kasnijim romanima ovaj pisac je potvrdio svoje mjesto među najznačajnijim savremenim španskim pripovjedačima.
R.K.
