14.05.06 Danas
Čitalište
Restauracija, Rouz Tremejn / Ibis, Ibrahim Aslan
Restauracija, Rouz Tremejn
Laguna, 2006.
prevela Aleksandra Čabraja
Restauracija se smatra najboljim dosadašnjim delom Tremejnove. Ova knjiga bila je u najužem izboru za Bukerovu nagradu. Glavni junak ovog romana je Robert Merivel, koji napušta studije medicine i dolazi na živopisni dvor kralja Čarlsa II gde, gde obasut neočekivanom kraljevom milošću, postaje "formalni mladoženja" najmlađe kraljeve ljubavnice. Ali, zaljubivši se u nju, Merivel je prekršio pravila, zbog čega će biti prognan iz svog novootkrivenog raja. Primoran je da radi u kvekerskoj duševnoj bolnici, moraće da podnese sve užase gubitka kraljeve naklonosti, pre nego što doživi duhovnu i društvenu restauraciju. Tremejnova ovo delo piše duhovito, prefinjeno i na momente raskošno i raskalašno. "The New York Times Book Review" piše da je "Rouz Tremejn vratila ovom knjigom istorijski roman na počasno mesto, koje mu s pravom, pripada".
Ibis, Ibrahim Aslan
Geopoetka, 2006.
prevela Dragana Đorđević
Ovo je roman nesvakidašnje, drugačije kompozicije, čiju je radnju pisac smestio u sedamdesete godine dvadesetog veka. Pisac nam osvetljava dvadeset četiri časa u životu stanovnika koje povezuju svakodnevni susreti u najstarijoj kairskoj orijentalnoj čajdžinici - to je mesto gde se menjaju životi ljudi kroz njihove susrete, ali i sazreva i zauvek nestaje jedna epoha. Ibrahim Aslan, jedan od najznačajnijih proznih pisaca u Egiptu danas, svoju karakterističnu, oštru estetiku gradi tako što kaleidoskopski menja pripovedački ritam, potapa vreme i mesta u različitu atmosferu, munjevito meša prošlost i sadašnjost, realno i nadrealno, oporo i sofisticirano.Roman Ibis uvršten je u listu sto pet arapskih najboljih romana svih vremena, koju je sastavilo Arapsko udruženje književnika. Ibis je delo koje se svrstava u remek-dela arapske proze, a kada se pojavio, libanski književnik Ilijas Huri, izjavio je da je to delo zbog koga će svaki pisac pozeleneti od zavisti. Sa ovim romanom vraća se vera u književnost, "kao što se vraćaju snovi".
Sanja Domazet
04.05.06 Politika
Očaravajuća „tužna ptica”
Ibis - tužna ptica, Ibrahim Aslan
Zahvaljujući „Geopoetici” i prevodiocu Dragani Đorđević i naši čitaoci mogu da se upoznaju sa ovim jedinstvenim romanom Ibrahima Aslana
Posebno mesto u literarnom đerdanu savremene arapske književnosti zauzima delo egipatskog pisca Ibrahima Aslana. Zahvaljujući „Geopoetici” i prevodiocu Dragani Đorđević, i naši čitaoci mogu, prvi put, da se upoznaju sa Aslanovim stvaralaštvom. Upravo je objavljen njegov roman „Ibis” (tužna ptica), uvršten na listu 105 najboljih arapskih romana svih vremena, koju je sastavilo Arapsko udruženje književnika.
Ibrahim Aslan, jedan od najznačajnijih savremenih proznih pisaca arapske književnosti, nije završio srednju školu, što objašnjava činjenicom da je bio previše lenj, dezorijentisan i nezainteresovan. Ali to ga nije sprečilo da oduševi i kritičare i čitaoce svojom prvom zbirkom pripovedaka. Danas je urednik kulturne rubrike u jednom od najuglednijih arapskih dnevnika „Hajat” koji izlazi u Londonu. Dobitnik je najprestižnijeg egipatskog književnog priznanja, Državne nagrade za zasluge u književnosti u 2004. godini.
– Prvi susret sa Aslanom za mene je bio poseban doživljaj, prilika da još bolje pojmim veličinu umetnika koji je napisao „Ibisa”. To je bilo u periodu kada sam tek razmatrala ideju da prevedem ovaj roman, a susret mi je omogućio egipatski književnik Baha Tahir. Aslanova neuobičajena biografija, njegov stil pisanja i izražavanja, izgled i držanje – sve me je fasciniralo i kada smo se rastali, znala sam da ja jednostavno moram da prevedem taj roman. Zaista, ništa lepše za čitaoca i prevodioca nego kada otkrije da je „njegov” pisac baš onakav kakvim ga je video među redovima književnog dela – kaže Dragan Đorđević, prevodilac i asistent za arapski jezik na katedri za orijentalistiku Filološkog fakulteta u Beogradu.
Ilijas Hurija, libanski književnik, jednom prilikom je rekao da će „Ibis” svakog pisca naterati da pozeleni od zavisti. Za našu sagovornicu, ovo delo je očaravajuće, i ništa u njemu nije očekivano niti standardno, ni likovi, ni radnja, niti romaneskna forma. Opojan je, živ i pulsira u rukama čitaoca.
Dragana Đorđević je do sada prevela tri romana i nekoliko kratkih priča, i optimistički veruje da, iako po broju čitalaca i broju prevoda ne može da se takmiči sa anglofonom i frankofonom književnošću, arapska literatura na ovim prostorima ima svoju publiku. Zamišlja ih kao ljude koji su otvoreni za drugačije čitalačke izlete i nova saznajna iskustva, osobe otvorenog duha koje žele da okuse sve začine književno-umetničkog stvaralaštva, pa tako i one orijentalne.
„Ibis” je ocenjen kao jedinstven roman, između ostalog, i po formi i jeziku. Pitamo našu sagovornicu da li je moguće tu autentičnost preneti i uspešno ostvariti u drugom jeziku.
– Ključno pitanje je kako preneti nešto što je potpuno savršeno iskazano na drugom jeziku, kako to učiniti, a ne prevariti i ogrešiti se o izvornik i čitaoce? Ponekad mi se čini da je jedan jezik nemoguće preneti u drugi, a opet pokušavam i ne odustajem. To su, valjda, paradoksi i muke koje svi prevodioci kad-tad upoznaju. Rad, strpljenje, upornost, tragalački duh, kreativnost, ljubav, posvećenost, mislim da su to neki od preduslova za uspeh u ovoj vrsti stvaralaštva – objašnjava Dragana Đorđević.
Kako kaže naša sagovornica, arapska književnost se prevodi na srpski samo na inicijativu prevodilaca i ona ne zna da li na to da gleda kao na srećnu ili tužnu okolnost. Lepo je kad prevodilac sam može da bira šta će da radi, mada to sa sobom nosi i veliku odgovornost prema struci i publici što se tiče odabira dela. S druge strane, smatra da je tužno što arapski svet izgleda još nije otkrio kakve blagotvorne efekte i moć može da ima kontinuirano predstavljanje kulturnih dostignuća, kao što to, na primer, čine Kina ili Japan koji rado finansijski pomažu prevodilačke ili druge slične projekte.
Iskustvo Dragane Đorđević pokazuje da, nažalost, ni mi nismo savesniji kada je u pitanju predstavljanje naše književnosti arapskim čitaocima. Kad god ide u Kairo sa sobom nosi ono malo prevoda naših pisaca na engleski i francuski, ali uvek ostane željna toga da sa tamošnjim prijateljima podeli svoja maternja čitalačka iskustva.
– Koliko znam, od pripovedača prevođen je najviše Andrić, a mislim i Selimovićev roman „Derviš i smrt”. Andrić je najpoznatiji, i to naravno u književnim krugovima. Arapi inače vrlo slabo prevode sa stranih jezika uopšte. Andrić je, recimo, prvobitno prevođen sa ruskog, a tek kasnije sa srpskog, u izuzetnim ostvarenjima nažalost nedavno preminulog Zuhejra Hurija, Sirijca koji je više decenija živeo u Beogradu – kaže naša sagovornica.
Teško da će orijentalni svet upoznati uskoro našu književnost jer se, po rečima Dragane Đorđević, ni u jednoj arapskoj zemlji na ono malo slavističkih katedri ne izučava srpski jezik. Smatra da bi naša zemlja morala da preduzme potrebne korake, da pronađe prostor i sredstva koja će obezbediti da srpski počne da se uči i u ovim državama. Na taj način bi se stvorili uslovi da se obrazuju i prevodioci koji bi mogli da predstave naše književno stvaralaštvo arapskom svetu, a njeno iskustvo pokazuje da ima interesovanja za tako nešto. „Promovisati svoju kulturu i jezik višestruko se isplati, to nikako ne smemo da zaboravimo”, dodaje Dragana Đorđević.
Jelena Nikolić